Vinski turnir

Frankovićeva svježa malvazija ATP vino 2017.

Zlatko Horvat

Foto: Milivoj Mijošek

Foto: Milivoj Mijošek

Godina 2016. bila je dobra za sva vina, pogotovo za tu našu malvaziju koja je s područja Santa Lucije, gdje imamo kombinaciju vapnenca i gline, koja ne oscilira kod suše i daje jako dobre rezultate što se tiče okusa, mirisa i mineralnosti, rekao je Josip Franković



Malvazija berbe 2016. Vinarije Franković najbolje je ATP vino na 28. izdanju Plava laguna Croatia Opena. Poslije natjecanja kroz dane turnira umaškog ATP turnira, najveći postotak glasova dobila je upravo svježa malvazija. Josipu Frankoviću, vlasniku Vinarije Franković, trofej je uručio Ronald Korotaj, direktor Istraturista, u društvu Franka Lukeža, predsjednika Hrvatskog sommelier kluba.


– Godina 2016. bila je dobra za sva vina, pogotovo za tu našu malvaziju koja je s područja Santa Lucije, gdje imamo jednu kombinaciju vapnenca i gline, koja ne oscilira kod suše i daje jako dobre rezultate što se tiče okusa, mirisa i mineralnosti, tako da smo jako zadovoljni. S tom malvazijom dobili smo zlatnu medalju i na Vinistri, što potvrđuje kvalitetu, kazao je Josip Franković.


Za Vinariju Franković nastavlja se tako berba medalja u 2017. godini.




– Na Vinistri smo dobili pet zlatnih medalja, uz svježu dobili smo zlato i za jednu odležanu malvaziju, zatim za teran i cabernet sauvignon iz 2015. te za jedan muškat pasito. Ove godine smo se prijavili i na Decanter u Londonu s dva vina za koja mislim da imaju potencijal. Čini mi se da nisam pogriješio. Jedan muškat pasito, grožđe posušeno na slami tri mjeseca uz stalni nadzor i okretanje, dobio je 95 bodova i zlato. Drugu medalju dobili smo za malvaziju 2015. godine, koja je odležala na kvascima, za koju smo dobili 93 boda i srebrnu medalju.


Iza takvih vina mora stajati iskustvo. Josip Franković ga zasigurno ima.


– Iza nas je peta berba. Znači, loza je na njima osam godina. Imam ja iskustva iz mladosti, završio sam fakultet u Ljubljani, a radio sam prije 25 godina kao tehnolog »PIK«-a u Motovunu, držali smo 220 hektara vinove loze. No, život me odveo u privatne vode i ugostiteljstvo. Godine 2008. pružila mi se prilika kupiti zemlju od države, bio je to najbolji položaj za lozu koji postoji na Bujštini, a to je Santa Lucia. Sada kada loze daju punu rodnost, mi imamo sve bolje rezultate.


Iza svega stoji obiteljski projekt. Josip Franković ponosan je na svoja vina, još više na nasljednike.


– Najmlađi je sin Mario, koji je upisao enologiju u Poreču i vjerujem da će on nastaviti priču. Nastarija je Jana, pravnica, može nam sve posložiti, dok Laura studira kulturologiju, pa bi mogla biti dobra za marketing. Ponosan sam na vina, ali još više na njih, jer ako nema sloge u obitelji, onda nema ničega – zaključio je Josip Franković.