I bi festivala, drugi po redu Hrvatski festival hrane i vina. Umjesto hokejaša, rukometaša, pjevačkih zvijezda i zvjezdica velika Arena bila je poprište megdana od namirnica i nakuhavanja svake vrste. Oko 300 izlagača, domaćih i stranih, prezentiralo je u tri festivalska dana štošta, a sve pod egidom »Kušajte ljubav na stolu«. Pa se, štogod i kušalo, ali se još više zapamtilo dobrog nekog svijeta iz različitih naših županija, mahom vrijednih trudbenika s malih obiteljskih gospodarstava.

Okusi Kvarnera

Velika je ta Arena, a velik je i Andrej Barbieri koji je baš za našeg posjeta kuhao pa nudio posjetiteljima okuse Kvarnera. Velimo mu, eto je i Kvarner došao na red.

   – Bilo je i vrijeme – odvraća Barbieri.

   Bilo je i vrijeme da sve svoje prednosti i svu svoju kulinarsku potentnost pokaže regija koja je, kako lijepo reče, na kraju kontinentalne Europe i na početku Mediterana, pa ima i more i kopno, i Istru, i Gorski kotar, i Kvarner sa svim svojim, samo svojim, namirnicama. Primorska gregada, creska janjetina, srdelice s koromačem, rajčicom i začinskim biljem, sve je to, koji trenutak kasnije, učas planulo.

   U Areni, barem za našeg posjeta, poprilično mladosti. Staju u red za gregadu, ali i mjerkaju štand tvrtke »Choco passion« u kojem su od čokolade napravili baš sve, od vijka do cipele s visokom štiklom. Čokoladna štikla se međutim cijenom ne može usporediti s jamačno najjeftinijim proizvodom izloženim na festivalu, s koprivničkom pogačicom u kojoj je dakako poprilično koprive, jer su dakako Mirjana Šeb Čižmešija i restoran »Klas« što pogačice nudi iz Koprivnice. Pogačica ravno kunu!

   – Kunu ima svatko, a dalje kako želi – kazuje Mirjana.

   Inače, sve je na štandu iz Koprivnice vezano uz koprivu, rezanci s koprivom pogotovo.

Veliki knez

Uz štand s pogačicama onaj s proizvodima od crne slavonske svinje, a još štand dalje kneževska poslastica, soparnik što ga nudi, ni manje ni više, do poljički Veliki knez Petar Rodić. Priča Rodić kako je danas u Poljicima jedno 80 obitelji što od sopranika žive, 20 registriranih OPG-ova na temu soparnika, sve više mladih žena koje su bile bez posla i ovako riješile egzistenciju, da bi i zbog soparnika ostale na svojim ognjištima. A soparnik povelik, jedno 86 do 95 centimetara promjera, da se 40-tak feta u obliku romba od njega dade izrezati. Svaka je na festivalu sedam kuna bila, pa k’o voli neka računa isplati li se. Nudili su ga i Nikola i Ružica Miličević iz Zvečanja i to uz onu staru koja veli »da porumeni, a ne zaplani!«

  Šetnja otkriva štošta, dobro posjećene radionice o vinima ili pak slatkom, velike internacionalne šefove koji se pripremaju za svoj show, male a velike poslovne razgovore onkraj štandova. Zamaman je i štand s turskim slasticama tvrtke Lokum. Narod voli baklave, kazuje Tamara. Svaka 78 kora ima. I brašno se uvozi iz Turske da se tako tanko razvaljati može, a gazda Vedet je završio i školu u kojoj se uči kako tijesto tako tankim učiniti.

Pelin i med

Nije, međutim ništa lošije ni slatko što ga radi Sandra Jadek iz Slatine. Evo je na štandu Virovitičko-podravske županije, pa sve nutka s pralinama i svatovskim kolačićima, valjda da lakše na želudac padne fin pelinkovac s medom tvrtke Fructus koja se bavi proizvodnjom voćnih vina i likera.

   – Pelin i med, k’o u pjesmi Dina Dvornika. To me i inspiriralo – kaže Krešimir Kostelac alfa i omega Fructusa.

   Ambalažu su mu radili Bruketa i Žinić, a ono započeto 2006. godine polako, ali sigurno biva lijepom hrvatskom pričom. Što se pak tiče neke koristi od festivala ovakve vrste, Kostelac veli kako je to onako i štono bi se reklo, na vagi, taman da ne znaš gdje će pretegnut’.

   Katica Gizdić je iz Valpova. Ima OPG. Ima i savršene čvarke. Ima na štandu i oglasa koji kaže kako se prodaje WW kombi. Na upit je li više onih što pitaju za automobil, ili onih što se hvataju čvaraka, kaže da je malo i jednih i drugih. Ali, makar smo se složili da je OPG-ovima teže nego li to mediji ponekad prezentiraju, nismo je uspjeli navući na svakidašnju jadikovku. Kaže, bit će nekako i kaže kako je sve što rade s ljubavlju rađeno.

French store

Kroz šalu zato kuka Darko Markotić, predsjednik klastera »Hrvatski pršut«. Govori, mlad je klaster pa ga nitko ne doživljava ozbiljno, a i poziva svakog tko novaca ima da slobodno pomogne. A, opet, kako će bit krize dok je pršuta poput onog što ga u bijelim rukavicama reže Zdeslav Marović. Mrk je nekako dok operira svinjsku nogu što se sušila kod Kukuzovca nadomak Sinju, ozbiljan dok škrto govori: »Što se tiče klastera, dobro je.«

   Pršut bi komotno mogao pod ruku recimo s onim što na štandu od štrukli zovu Zagorski pecivuljki. E, da pecivuljki, jer se frče! Sve skupa bi onda moglo na stol s kojom od pisanica kojom je Renata Gregorina najavila već tradicionalnu Izložbu uskrsnih pisanica u Pensionu Merkež u Bizeljskom. Pokazuje nam i onu na kojoj je autorica sitnim slovima tehnikom drsanja napisala »Pozdrav iz Bele Krajine«, točnije urezbarila je to u jaje koje se prvo jedno dva sata kuhalo. Demoulin Vesna i Durbic Nathalie zato nude francusku robu, jer to je »French store«. Tu je i konjaka, i šampanjaca i fois gras. Zgodno je bilo pitati dame koje su u Francuskoj odrasle gdje se bolje jede, u nas ili tamo. One pak diplomatski kazuju kako je u Hrvata možda malo previše važna količina.

Ljudi prije svega

Samo, svuda pođi ma kući dođi!

   – Što će biti s Novim listom – prvo je što nas na štandu Primorsko-goranske županije pitala Vesna Mrakovčić.

   U nje i supruga joj Mirjenka je OPG »Magriž«, u Korniću na otoku Krku. Priča je, zapravo jednostavna, Mirjenko je krenuo navigat’, a dok se vratio s jednog od svojih vijađa Vesna je napravila sireva da u konobu nisu mogli stat’. Bar tako Vesna veli. I evo ga sada i Črni Bodul što dozrijeva u orahovu ulju, i Zeleni što dozrijeva u ružmarinu, i Magriž kojeg ljube kadulja i smilje. Samo, da li se od toga živjeti!?

   – Da se živit’, ako ćeš puno delat i imat’ kvalitetu – kaže Vesna.

   Odnosno od jeseni do proljeća je mrvu teže, a onda eto i turista pa je lakše. A što se kvalitete tiče, biće da Vesna ima pravo, da je sir dobar jer ga dela na starinski.

   – Delamo iz ljubavi. Ako toga nema, nema niš – veli Vesna.

   Takvi su, eto festivali od hrane. Posjetitelji nalete ili da štogod degustiraju po nižoj cijeni ili da štogod nauče, majstori od kužine kuhaju, ali ako se išta pamti onda su to ljudi. Ljudi poput Vesne, nauk poput onoga da delo bez ljubavi ne vrijedi baš niš!