Cvijeta Bišćević

ZELENI SAVJETI Kompostirati može svatko – u svom stanu i na balkonu

Ljiljana Hlača

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Jedna šaka zelenog materijala miješa se s dvije do četiri šake smeđeg materijala. Priroda kroz neko vrijeme odradi svoje, a mi imamo manje smeća, kaže Cvijeta Bišćević



RIJEKA Kompostirati može svatko i bilo gdje. Na balkonu, u svom stanu ili na terasi. Ako se pridržavamo pravila, kompost (organsko gnojivo) ne smrdi, a ključ uspješnog procesa je osigurati dovoljne količine kisika i ugljika za pravilan rast i razvoj mikroorganizama koji razgrađuju naš biootpad i pretvaraju ga u visokovrijedan resurs koji se kasnije može koristiti za nadohranu vrtova, gredica ili pak okoliša oko zgrade. U praktičnom smislu to znači da se u kompost stavlja dva do četiri puta više »smeđeg« materijala u odnosu na »zeleni« materijal.


Slikovito rečeno, jedna šaka zelenog materijala (povrće i ostaci voća, uvelo cvijeće, talog kave, čaj zajedno s vrećicom ako je od celuloze, trava), miješa se s dvije do četiri šake smeđeg materijala (usitnjeni karton, suho lišće, kuhinjski ubrusi, salvete, kartonski tuljci, novine, piljevina, sjeckana slama, drvena sječka i slično). U kompost se ne stavljaju kuhana hrana, masti, ulja, mliječni proizvodi, kosti, prerađevine, tekućine i pepeo. I to je to. Priroda kroz neko vrijeme odradi svoje, a mi imamo manje smeća.


Praktična rješenja


Sve to se moglo naučiti na radionici permakulturne dizajnerice i edukatorice Cvijete Bišćević koja se u okviru Zelenog tjedna u Rijeci ali i sajma cvijeća na Contu održala krajem prošlog tjedna u organizaciji KD-a Čistoća. Cilj radionice je bio upoznati građane kako kompostirati kod kuće te ih potaknuti na preuzimanje aktvine uloge u zbrinjavanju kućnog otpada. Bilo je riječi i o samonavodnjavanju.




Foto: S. DRECHSLER


Foto: S. DRECHSLER



Ovo nije prva edukativna radionica Cvijete Bišćević u Rijeci koja od 2012. godine istražuje praktična rješenja za održivu svakodnevicu, s naglaskom na edukaciju o zbrinjavanju biološkog otpada na kućnom pragu. Posljednji put pratili smo njezino predavanje u okviru projekta Neboderi – grad među oblacima. Kako nam otkriva, u Rijeci je barem četri puta godišnje, a ovdje je čak neko vrijeme i živjela. S ovim gradom povezuju je divni ljudi koji kroz programe vrtlarenja u skladu s prirodom, sjemenarstvo, zbrinjavanje biootpada i kultiviranja urbanog krajolika pokušavaju poboljšati kvalitetu života svojih sugrađana. No, ovo joj je prva suradnja s KD-om Čistoća.


– Po struci sam arhitektica ali sam odlučila ostaviti ured, prekovremeni rad te utrošiti svoju energiju i potencijal u nešto sasvim drugo, iza čega stojim i u što vjerujem. Prve informacije o kompostiranju dobila sam putem interneta i moram priznati da su prvi moji pokušaji bili odmah uspješni. Sve to potaknutlo me je da krenem dalje, govori nam Cvijeta Bišević.


Truljenje biootpada


Jako vjeruje u kvalitetnu i organiziranu edukaciju; njezine radionice su uvijek dobro posjećene i što je najvažnije – besplatne. Inače, kada je riječ o kompostiranju, ono u Hrvatskoj baš i nije popularno. Prema podacima iz Plana gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2017. – 2022., na razini cijele države samo se 2 posto otpada s biološkim potencijalom tretira kroz procese kompostiranja ili anaerobne digestije (proizvodnja bioplina). To znači da 98 posto biološki razgradivog otpada trune na odlagalištima doprinoseći proizvodnji stakleničkih plinova i onečišćenju podzemnih voda.


– Upravo je truljenje biootpada ono što građani vrlo lako mogu prepoznati kao karakteristiku većine odlagališta u Hrvatskoj, a to su iznimno neugodni mirisi. Pritom, čak 40 posto biootpada dolazi direktno iz naših kuhinja i vrtova, saznajemo od naše sugovornice.– Generalno govoreći, naš sustav prikupljanja, transporta, prerade i odlaganja komunalnog otpada nije adekvatan, niti dovoljno transparentan, a razina svijesti o širim društvenim i ekološkim posljedicama neadekvatnog gospodarenja otpadom, posebice njegovom organskom komponentom, je još uvijek nedovoljno razvijena, smatra Cvijeta Bišćević.

Foto: S. DRECHSLER


Foto: S. DRECHSLER




Kada je riječ o uzgoju hrane na krovovima zgrada, treba paziti da se ne optereti njezina konstrukcija. Savjet je – koristiti lagane materijale za posude, ali i lagani te rahli supstrat. Za to je najbolja miješana ekspadirana glina vermikulit ili perlit s rastresitom organskom materijom odnosno kompostom. U takvim slučajevima uzgoja izazov je vjetar (na višim zgradama on je jači pa to i nije baš najsretnije rješenje), ali i navodnavanje, jer je na visinama isušivanje intenzivno. Stoga treba uspostaviti sustav navodnavanja kap po kap. No, sve to nije nemoguća misija; tko se upusti u to imat će barem proizvode provjerenog podrijekla.



Primjer Preloga


Kao primjer dobre prakse navodi grad Prelog i osam okolnih općina, dakle područje s oko 28 tisuća stanovnika, koje je sa sortiranjem otpada počelo prije deset godina. Danas u funkciji imaju veliko reciklažno dvorište, sortirnicu korisnog otpada, kompostanu, obrađuju i glomazni otpad, što je u Hrvatskoj gotovo nepoznanica, a u funkciji je i Centar za ponovnu uporabu, kakvih bi ubuduće trebalo biti po cijeloj državi. Takav je Centar lani najavljen i u Rijeci, ali još nema konkretnih rezultata po tom pitanju.


Na upit koji bi bili njezini savjeti kada je riječ o ukrašavanju urbane sredine cvijećem (balkoni, terase, pročelja), naša sugovornica veli da se ona baš ne bavi cvijećem. Nju više zanima održivo gospodradnje otpadom, ali smatra da se urbani prostor uspješno može ukrasiti sukulentima (jer je to bilje koje ne zahjeva previše brige) ali i jestivim biljem.


– Čak i ako nemamo vrt, u gradu možemo povrtlarske kulture uzgajati na balkonu, terasi ili na krovu. Dovoljno je imati posude dubine 30-ak centimetara kako bismo dobili dovoljnu količinu, primjerice, rajčica, paprika, mrkve, ili pak kakvog začinskog ili ljekovitog bilja poput bosiljka, vlasca, origana, mente, ružmarina, lavande. Salata, rikola, blitva, špinat, kelj su izrazito nezahtjevne kulture kojima možemo obogatiti svoju prehranu tijekom cijele godine, a mogu nam rasti na samo par kvadratnih metara balkona. Prilikom odabira kultura samo treba pripaziti na količinu svjetlosti koja nam je dostupna u toku dana. Primjerice, rajčicama ipak treba dobrih 6 do 8 sati osunčanosti, dok salate rastu i sa samo dva do četiri sata sunca, savjetuje naša sugovornica.