Matija Horg u plasteniku gdje rastu i ljute papričice / Foto Dejan ŠTIFANIĆ
Kod Matije sve se može odmah jesti, ne treba prethodno oprati povrće, nego samo otkineš sa stabljike i ravno u usta, nema ništa slađe. Jer sve je ekološki uzgojeno, nema kemikalija, pesticida. Sve je kod njega u skladu s prirodom, zatvoreni samoodrživi krug. Guske čuvaju njive, kokoši liježu jaja
Dugačak više od 70 centimetara, teži od tri kilograma, a krastavac. Ne, ne radi se o nekom genetski modificiranom mutantu, nego o običnom, ekološki uzgojenom, armenskom krastavcu. I ne, nismo ga pronašli u Armeniji, nego u okolici Pule, na njivi u Vinkuranu. Malo smo ustuknuli pred takvom grdosijom, ali Matija Horg, koji ga je posijao, umirio nas je rekavši da nema opasnosti. Hm, u pričama ruskog pisca Daniila Harmsa i običan krastavac može biti ubojito oružje ako nekoga njime lupite po glavi, a kamoli ne ovakvo čudovište. Ali Matija nas uvjerava da se od ove dinje, jer riječ je zapravo o vrsti dinje koja je okusom gotovo identična našem krastavcu, mogu spravljati vrlo ukusna jela – hladne juhe, salate, može ih se kiseliti…
Hrana je lijek
A tko je Matija Horg, već vas je zasvrbilo da doznate. Po struci je medicinski tehničar. Iako se na prvu čini da je to miljama i hektarima udaljeno od poljoprivrede, Matija kaže da je zapravo vrlo blisko. »Jer hrana je lijek«, pojašnjava.
Matija Horg s armenskim krastavcem
U profesionalnu se poljoprivredu bacio prije dvije godine. Prethodno je bio poslovođa u jednom centru za kućne ljubimce, ali poljoprivreda ga je oborila s nogu, zaljubio se u nju i sada više ne može bez kampanje. Nije da obrađuje hektare zemlje, zadovoljio se s jednim, na kojem ima plastenik i nekoliko parcela na otvorenom. A i zemlja nije sva njegova. Susjedi u mjestu, kad su vidjeli da se ozbiljno počeo baviti poljoprivredom, sami su mu besplatno nudili svoju zemlju da je obrađuje. I tako je sve krenulo. Zapravo, Matija kaže da je krenulo onog trenutka kad mu je otac donio sjemenke čili papričica iz Meksika, a on ih je posijao na prozoru. I uspjele su. Nakon toga je kupio prvi plastenik, mali, kasnije je došao i veći. Počeo je sijati. Jer on isključivo sije, ne kupuje sadnice.
Stara sorta njemačkih pomidora
Nisu armenski krastavci jedino neobično povrće koje Matija uzgaja na svojem imanju. Recimo, brazilske malancane uopće ne sliče na ove naše, manje su i zelene. Ali spravljaju se na isti način. Zatim je tu bolje nam poznata bamija, koja je odlična za dijabetičare, čiraše, a navodno je dobra i za potenciju. Matija nam kaže da je stariji gospodin od svojih 80-ak godina jednom na tržnici kupio njegovu bamiju, rekavši da je koristi upravo za potenciju. Iz te se priče da iščitati da je ona stvarno »potencijalna«. Bamija se najčešće dodaje u variva, iako Matija preporuča baciti je na gril – tako ispečena ima okus između tikvice i kukuruza.
Samo ekološki
Od čili papričica nikada nije odustao. S njima je sve počelo pa zašto da ih napušta. Ima samo one najljuće. Nudi nam da kušamo sortu Carolina Reaper. Usput napominje da 20 minuta nećemo moći pričati. Kako onda napisati reportažu? Morali smo preskočiti užitak plakanja, nemogućnosti govora, a opet neopisivog zadovoljstva kada stavite u usta komadić takve papričice.
I crni pomidori su jestivi
Sije i staru sortu njemačkih pomidora koja je sitna gotovo kao grašak, ‘ajde, nešto krupnija, ali malo. Plodovi su narančasti i slatkasti. Njih smo probali. Najbolje od svega je što se kod Matije sve može odmah jesti, ne treba prethodno oprati povrće, nego samo otkineš sa stabljike i ravno u usta, nema ništa slađe. Jer sve je ekološki uzgojeno, nema kemikalija, pesticida. Doduše, još nema certifikat o ekološkoj proizvodnji, jer tri godine mora biti u nadzoru, a dosad su prošle dvije.
Sadnice rastu iz vode
Čime onda šprica i gnoji svoje povrće? Ima 20 kunića. Kakve veze kunići imaju s gnojivom? Oni proizvode gnoj koji Matija koristi kako za osnovno gnojivo, tako i za prihranu. No, nije to jedina zaštita. Mislite da je patka beskorisna, odnosno da su fina samo njena prsa u umaku s crnim vinom i narančom ili cijela u pećnici? Grdno griješite, dobro, ne baš toliko grdno.
Matija ima patke i vrlo korisne indijske patke trkačice
Indijska patka trkačica je nezamjenjiv borac protiv štetočina na Matijinim parcelama. »Samo ih pustim u polje ili plastenik i one potamane sve puževe, smrdljive martine, zlatice, a pritom ni da taknu biljke«, kaže.
Za salatu vam je, naravno, potreban armenski krastavac, koji se nariba, posoli i ostavi da odstoji 10-ak minuta. Valja ga zatim ocijediti i pomiješati s jogurtom, koprom, mentom i češnjakom. Prekriti i pustiti u frižideru da se ohladi.
Sve je kod njega u skladu s prirodom, zatvoreni samoodrživi krug. Guske čuvaju njive, kokoši liježu jaja. Zanimljiv je i eksperiment koji trenutno provodi. Rajčice je posadio u bazenčićima, rastu doslovno iz vode, a voda dolazi iz malog ribnjaka u kojima su šarani. Opet je tajna u izmetu.
Nema konkurencije
Otkuda mu znanje o poljoprivredi, pitali smo ga. Učio je s interneta, iz knjiga. Zanima ga pa stalno uči i napreduje. Ne skriva da je u početku bilo i neuspjelih pokušaja, ima ih još uvijek, ali na greškama se uči. Glavno je da je on zaljubljenik u poljoprivredu, ostalo dolazi radom. Rada, naravno ne fali. A novca? »Može se od toga živjeti. Nije da vozim nekakve skupe automobile, ali oni mi ni ne trebaju. Proizvodim hranu, već sam tu u plusu jer je ne trebam kupovati«, kaže Matija. Ali zašto egzotično povrće? »Jer ga nitko drugi ne nudi. Uostalom, i za batat prije 20 godina nitko kod nas nije čuo, a sada ga mnogi koriste«, odgovara. Matija sa svojim povrćem nema konkurenciju, to je sigurno.
Njegove proizvode kupuju i poznati restorani u okolici, poput Bateline te hotela i restorana Oasi. Svoje neobično povrće i ostale proizvode Matija prodaje na kućnom pragu, na istarskoj web tržnici te subotom u jednoj specijaliziranoj trgovini u blizini pulske tržnice. Ponedjeljkom i petkom od 18 do 20 sati može ga se pronaći na tržnici na Verudi.
Kad smo mislili da smo već sve čuli, Matija uvijek ima nešto za dodati. »Nakon ovih ljetnih kultura, počinjem sijati zimske«, kaže. Uglavnom azijsko zeleno povrće, kupusnjače, nekima ni ime ne možemo izgovoriti – Pak Choi, Mizuna, kineski kupus. Rastu brže od naših, objašnjava, a i ne napadaju ih bolesti pa ih je lakše uzgajati, dok su okusom drugačije, pikantnije od ovih na koje smo navikli.
Dobro, e sad je stvarno dosta. Ma nije, Matija uzgaja i bukovače. ‘Ajd, to i nije tako egzotično, ali tvrdi da su njegove gljive ukusne kao divlje, nisu kao one iz trgovačkih centara koje nemaju okus po gljivama, nego po nečem neodređenom, možda čak ni po čemu. Uglavnom, dodaje da stalno uvodi nove kulture i sorte. To ga veseli. Naravno, bez vode nema života, pa tako ni na Matijinom imanju. Ima sustav navodnjavanja, kap na kap, i tako štedi vodu.
