Istraživanje

‘Djeca se više ne valjaju u blatu’: Odlasci u prirodu iznimno su važni za pravilan razvoj djeteta

Šarlota Brnčić

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Djeca koja su u bliskom kontaktu s prirodom manje pate od psihološkog stresa, manje su hiperaktivna i rjeđe se kod njih pojavljuju emocionalne i bihevioralne poteškoće



Nedavno istraživanje fokusiralo se na pitanje kako kvaliteta odnosa djece s prirodom utječe na njihovu emocionalnu i bihevioralnu dobrobit. Naime, sve češće zaboravljamo koliko možemo imati koristi od prirodnog okoliša te u kolikoj mjeri boravak u prirodi doprinosi općem blagostanju organizma i razvoju pozitivnih emocija. Urbani život između betona, buke, tehnologije i neljudskih ritmova, u velikoj mjeri odvojio nas je od mjesta porijekla: prirode. Posljedica toga je često provođenje nezdravog načina života, gubitak zdrave prehrane i napuštanje aktivne i konstruktivne igre tijekom razdoblja rasta.


Djeca su izgubila naviku igranja i valjanja u blatu, prestala su juriti za gušterima kako bi ih radoznalo promatrala, više se ne žele kotrljati po travi i onda slušati predavanje od majke da je »travu na trapericama teško oprati«. Općenito se više ne zaprljamo, ne mirišemo, ne promatramo i, iznad svega, više ne razmišljamo o ljepoti stabala, planine, cvijeta.


Ne nalazimo više utjehe i čuda u prirodi. Sve to ima cijenu, a naša djeca su prva koja to plaćaju. Zapravo, već u predškolskoj dobi, mnoga djeca pokazuju znakove psihološkog stresa, odnosno često se osjećaju pod stresom i depresijom. U Hong Kongu, primjerice, između 16 i 22 posto djece mlađe od 6 godina ima probleme mentalnog zdravlja. Upravo iz tog razloga, nedavno istraživanje koje je provela dr. Tanja Sobko sa Sveučilišta u Hong Kongu zajedno s prof. Gavinom Brownom sa Sveučilišta u Auckandu, postavilo je sebi za cilj istražiti odnos između djece i prirode te koje posljedice ima na emocionalnoj i bihevioralnoj razini.




Istraživači su upitnik od 16 stavki dali roditeljima, kako bi se izmjerila »veza s prirodom« njihove djece. Upitnik se odnosio na četiri područja odnosa djeteta i prirode: uživanje u prirodi, empatija prema prirodi, odgovornost prema prirodi i svijest o prirodi. Istraživanjem je obuhvaćeno 493-je obitelji s djecom u dobi od 2 do 5 godina i provedeno je u dvije faze. Tijekom prve faze, istraživači su intervjuirali obitelji i nakon toga razvili upitnik, a u drugoj fazi taj novi upitnik uspoređen je s Upitnikom za čvrstoću i poteškoće, validiranim mjernim alatom koji istražuje psihološko stanje i probleme u ponašanju djece.



Rezultati su pokazali da djeca koja su u bliskom kontaktu s prirodom manje pate od psihološkog stresa, manje su hiperaktivna i rjeđe se kod njih pojavljuju emocionalne i bihevioralne poteškoće, kao i da je izraženije prosocijalno ponašanje. Vrlo je zanimljivo kako su djeca s višim stupnjem odgovornosti prema prirodi imala manje poteškoća u odnosu s vršnjacima.


Ovo istraživanje ukazuje na važnost budućih spoznaja o povezanosti okoliša i dobrobiti u djetinjstvu. Istraživači su također promovirali inicijativu »Play & Grow«, koja promiče zdravu prehranu i aktivnu igru djece predškolske dobi, s ciljem njihovog ponovnog povezivanja s prirodom.


Foto: Pixabay