Bez straha

Dijabetes i košarka idu zajedno: Upoznajte dječaka iz Kostrene koji se unatoč rijetkoj dijagnozi bavi sportom

Barbara Čalušić

Mama i sin Aleksandra i Danijel, trener Siniša Kuharić i brat Dominik Marović / Foto Vedran KARUZA

Mama i sin Aleksandra i Danijel, trener Siniša Kuharić i brat Dominik Marović / Foto Vedran KARUZA

Danijel se od svojih prijatelja u Košarkaškom klubu Kostrena razlikuje u tome što se njegovi treninzi odvijaju pod posebnim nadzorom. Što točno uzrokuje dijabetes tipa 1 nije poznato, no život s ovom dijagnozom podrazumijeva kontroliranje razine šećera u krvi i davanje inzulina više puta dnevno



KOSTRENA – Danijel Marović trenira košarku već tri i pol godine u Košarkaškom klubu Kostrena. Od četvrte godine bavi se sportom: najprije plivanjem, potom karateom da bi se u prvom razredu osnovne škole odlučio za košarku. Treninzi i mijenjanje sportova tipični su za njegov uzrast, no Danijel se od svojih prijatelja u klubu razlikuje u tome što se njegovi treninzi odvijaju pod posebnim nadzorom. Danijel, naime, ima dijabetes tipa 1, rijeđi oblik šećerne bolesti, koja se najčešće javlja u djece i mladih ljudi. Što točno uzrokuje dijabetes tipa 1 nije poznato, no život s ovom dijagnozom podrazumijeva kontroliranje razine šećera u krvi i davanje inzulina više puta kroz dan.


– Volim košarku i treniram triput tjedno. Ne osjećam dijabetes kao prepreku u bavljenju košarkom, uopće mi ne smeta. Ima trenutaka kad zaboravim zaštititi inzulinsku pumpu, kao danas, pa moram nositi rukav. Normalno je da sam umoran nakon treninga jer puno trčimo na treningu. No, onda dođem kući i nešto pojedem, pogledam televiziju i idem ranije spavati. I to je otprilike sve, kaže Danijel.


Danijel je ovog vikenda sudjelovao na turniru »Košarka vs Dijabetes 2:0« održanom u Sportskoj dvorani u Kostreni. Na turniru su snage odmjerili gotovo svi košarkaški klubovi iz županije, a cilj je kroz sport podizati svijest o dijabetesu i na taj način obilježiti Svjetski dan šećerne bolesti koji se obilježava 14. studenoga.


Iz bolnice u školu




Danijel ima brata blizanca Dominika koji također trenira košarku s njim u klubu. Njihova majka Aleksandra kaže da kad je Danijelu dijagnosticiran dijabetes u prvom razredu osnovne škole, obitelj Marović tek je prošla zahtjevnu fazu brige oko prijevremeno rođenih blizanaca.



Stigmatizaciju i marginalizaciju djece s dijabetesom tipa 1 u područjima poput sporta, prema njegovom se mišljenju može riješiti isključivo učenjem i znanjem.


– Naravno da ni meni na početku nije bilo svejedno. Znao sam nešto o toj bolesti iz svoje privatne okoline, no nikad prije nisam trenirao osobu s dijabetesom. Znao sam otprilike kako to sve izgleda, koliko naglo mogu vrijednosti rasti i padati. U početku smo bili vrlo oprezni što se tiče Danijelova opterećenja, no kroz komunikaciju i edukaciju, sad smo došli do toga da samo bacim oko na Danijelove vrijednosti, pogledam rastu li ili padaju te sukladno tome odmah reagiramo, javljam roditeljima koji mi daju daljnje upute. Sve brzo riješimo, trening se ne zaustavlja, a Danijel se vrlo brzo vraća u igru – ističe Kuharić.



– Dijagnoza dijabetesa tipa 1 je trenutak u kojem nema vremena za analiziranje: život ide dalje, a inzulin je potreban da bi se preživjelo. Dijagnoza i košarka kod Danijela su došle praktički zajedno. Nije mu to predstavljalo problem, u petak je izažao iz bolnice, a u ponedjeljak je već bio u školi i sam si davao inzulin, sam je mjerio šećer, sam išao na treninge. Zašto košarka? Koliko će se dijete u nekom sportu pronaći osim njegovih predispozicija ovisi i o treneru. Naš trener ima razumijevanja za svu djecu i za sve njihove potrebe. S druge strane imate klubova koji ne dišu tako. Danijel je prije košarke htio nogomet, počeo ga je trenirati, ali je odustao. Puno trenera ima strah i predrasude, odbijaju djecu s dijabetesom jer nisu informirani. No, nije to prevelik angažman, o bolesti se samo treba informirati i pokazati malo empatije. Primjerice, Danijelu ako padne šećer, on sjedne na klupu, popije sok i nakon deset minuta je ponovo u igri, objašnjava Danijelova majka Aleksandra Marović.


Poticaj za turnir


Košarkaški klub Kostrena s riječkom Udrugom dijabetičara Mellitus, turnir »Košarka vs Dijabetes« organizira već drugu godinu. Trener KK Kostrena Siniša Kuharić kaže kako je Danijelova priča bila poticaj za organiziranje ovakvog turnira.


Na turniru su snage odmjerili gotovo svi košarkaški klubovi iz županije / Foto Vedran KARUZA


Na turniru su snage odmjerili gotovo svi košarkaški klubovi iz županije / Foto Vedran KARUZA



– Kao trener puno sam učio kako je trenirati dijete s dijabetesom tipa 1. S obzirom da je Danijel pravi sportaš, natjecateljski je tip i vrlo je vrijedan, odlučili smo kao klub mjesec u kojem se obilježava dan dijabetesa obilježiti košarkom. Naime, djeca pitaju što je dijabetes i što je Danijelu. Osobno kao trener ne vidim razliku između njega i ostale djece. Danijel je ravnopravan i jedan od boljih u svojoj generaciji, a jedina razlika je što cijelo vrijeme imamo monitoring njegova stanja. Cijeli trening pratimo razinu njegovog šećera u krvi i korigiramo po potrebi – objašnjava Kuharić.