Bilo da imate nestašnog dvogodišnjaka ili tvrdoglavog četverogodišnjaka, sigurno ste bili u situaciji u kojoj ste bespomoćno promatrali vašeg mališana kako neutješno plače jer ne može naći najdražu igračku ili želi ostati duže budan. Razloga i okidača za tantrume ili ispade bijesa i plača može biti mnogo, a vrtlog emocija kroz koja djeca prolaze normalan je dio odrastanja.

Svaki roditelj u takvim se situacijama osjeća bespomoćno i propituje kako ispravno pristupiti djetetu. Naš roditeljski instinkt govori nam da učinimo sve što je moguće da dijete prestane plakati. I upravo tu dolazi do velike greške, koje često nismo niti svjesni. Zbog toga vam predstavljamo analogiju s vlakom- mentalnu sliku koja će promijeniti način na koji gledate vaše uplakano dijete i pomoći vam u pravilnom pristupu prema njegovim emocijama.

O čemu je zapravo riječ?

Analogija s vlakom poznati je psihološki trik koji će vam pomoći nositi se s burnim reakcijama naših mališana. U suštini radi se o jednostavnom pristupu emocijama oslikanu kroz analogiju s vlakom: teške emocije kroz koje prolazimo su tunel, a mi smo vlak koji mora proći kroz njega. Potrebno je proći kroz cijeli tunel kako bismo, pogađate, ugledali svjetlo i mir. Znamo, zvuči jednostavno, ali nije tako lako izvedivo u praksi.

U čemu roditelji griješe 

Svi mi roditelji imamo najbolje namjere prema našoj djeci i želimo da im bude dobro i da su sretni i zadovoljni. No, upravo je ta naša dobra namjera ponekad dvosjekli mač: naša instinktivna reakcija kad vidimo dijete kako se bori s osjećajima tuge, bijesa, straha ili krivnje jest prekinuti njihov “prolazak kroz tunel emocija” i odvratiti im pažnju kako bi prestali plakati i ponovno se osjećali dobro. No, upravo u tome leži zamka.

Vratimo se na analogiju: ako su emocije tunel, a mi smo vlak koji treba proći kroz te emocije, tada se ne možemo zaustaviti na pola puta. I mi odrasli često griješimo u ovim koracima ignorirajući emocije ili tražeći instant- rješenje za njih. Isto vrijedi i za djecu- ne možemo im nuditi brze izlaze, niti umanjivati ili ignorirati njihove osjećaje: oni moraju proći kroz tunel emocija kako bi ih shvatili, osvijestili i naučili na pravilan način nositi se s njima.

Što učiniti kad dijete neutješno plače

Sjednite pored djeteta imajući mentalnu sliku analogije s vlakom pred očima: nema drugog izlaza nego ići naprijed i naša je odgovornost da ih izvedemo do kraja tunela. Sve što trebate učiniti jest jednostavno biti pored djeteta- i sama vaša prisutnost dat će mu utjehu i osjećaj sigurnosti. Pustite da prođe kroz svoje emocije baš poput vlaka i budite sigurni da će suze uskoro prestati, a dijete će, jednom kad prođe kroz tunel, pažnju preusmjeriti na nešto drugo.

Jednom kad se dijete smiri, vrijeme je da verbalizirate osjećaj: recite mu nešto poput: “Bio si ljut/ tužan/ osjećaš se krivo” i navedite razlog emocije. Predložite rješenja kako se teška situacija ne ponovi: na primjer, ponudite mu izbor koju igračku za spavanje želi uz sebe ili neka odabere priču za laku noć. Imajte na umu da bi vaš prijedlog samo nekoliko minuta prije izazvao sasvim drugačije emocije. Vaša je dužnost da djetetu koje prolazi kroz tunel emocija pružite utjehu, pokažete empatiju i potporu te dopustite da samo nauči važnu životnu lekciju. Još jedno putovanje je iza vas, i iako je pred vama i vašim djetetom još mnogo tunela, zapamtite jedno: svjetlost uvijek dođe.

Foto: Pixabay, Unsplash