Savršen spoj

BUBE, MOTORI I TETOVAŽE Upoznajte riječku obitelj koja dijeli strast prema istim stvarima

Sandy Uran

Zoran Floridan, Karin Ćiković i njihova kći Klea / Foto Marin ANIČIĆ

Zoran Floridan, Karin Ćiković i njihova kći Klea / Foto Marin ANIČIĆ

Zoran Floridan i supruga Karin, viša medicinska sestra na hitnom traktu u KBC-u Sušak, vole biti drugačiji. Kao ljubitelji motora i tetovaža redovito posjećuju bikerska druženja, »buba« i oldtimer skupove, sajmove militarije i antikviteta, vojne muzeje te festivale tetovaža, a kad im prilike to dopuštaju s njima u obilazak ide i kćer Klea



Biti drugačiji, originalan, nekim je ljudima životna nit vodilja koja ih ispunjava. Kad se dogodi i da bolja polovica tako razmišlja onda to predstavlja savršeni spoj. Jedna takva posebna obitelj je ona Zorana Floridana, čija supruga Karin Ćiković, viša medicinska sestra na hitnom traktu u KBC-u Sušak, dijeli s njim njegov način razmišljanja. Njihova kćer Klea također voli da sve bude pomalo drugačije, od namještaja u njihovom domu, do maminog i tatinog motora i njihovih osebujnih tetovaža. Dio njihove obitelji čini i kujica Mina kao i mačka Roša. Posjetili smo ih u njihovom domu na Matuljima, a nit vodilja našeg razgovora bio je automobil, popularna »buba«, u vojničkom stilu koju je Floridan nedavno izložio na 2. izdanju Međunarodnog sajma militarije u Čavlima, a koja je u velikoj mjeri privukla pažnju posjetitelja.


Pun šufit dijelova


Evo što nam je o restauratorskom pothvatu ispričao Floridan.


– Za dijelove mi nije problem jer imam pun šufit dijelova za auto. Buba je ’76. godište. Restaurirao sam je dvije godine, a tri godine je vozim. Godinu prije nego što sam se odlučio upustiti u projekt restauriranja, sinula mi je ideja da to bude u vojničkom stilu. Tako to inače izgleda: dobijem ideju i onda čekam pravi trenutak da ju realiziram. Ponekad te neke ideje u mojoj glavi čuče godinama, kazao nam je Floridan.




Karin Ćiković / Foto Marin ANIČIĆ


Karin Ćiković / Foto Marin ANIČIĆ



»Militery buba« nije prva koju je obnovio, iza njega je već šest takvih osebujnih automobila.


– Svaka je drugačija. Ovisi o poslu. Ponekad preuređenje može biti gotovo u šest mjeseci, a ponekad može potrajati i više od dvije godine. Ovisi koliko imam posla oko automobila, te o mom slobodnom vremenu. Ova »buba« je bio naprijed bila dosta razbijena. To je bio auto tete mog prijatelja koji mi je rekao da je »nosim ča« ili da ide na smetlište i tako sam je spasio. Cijeli prednji dio je promijenjen i nov, kazao je Floridan.


Zoran Floridan / Foto Marin ANIČIĆ


Zoran Floridan / Foto Marin ANIČIĆ



Priznao nam je kako je u međuvremenu počeo raditi na nova dva projekta, te da je ova »buba« na prodaju.


– Prodajem je za 4.500 eura, mislim da to nije puno novaca za ovakav rad. U inozemstvu bi koštala puno više. Najprije sam do gola raskopao karoseriju i odveo je kod limara, a potom sam krenuo s »konstruiranjem«. Sredio sam mehaniku a limar svoj dio, a zatim sam je krenuo bojati – naime, po struci sam autolakirer. Bila mi je želja napraviti je u vojničkom stilu.


Kolekcija šljemova


Njegova supruga Karin otkrila nam je malu tajnu.


– Nikad nam unaprijed ne pokaže što radi. Ne pušta me u garažu, već tek kad je sve gotovo. Ja to poštujem. Uživa u tome i pustim ga da radi.


»Ponekad znam biti u garaži i do jedanaest sati navečer«, naglasio je Floridan i potom nastavio priču o svom radu na autima i motorima.


– Radio sam i na motoru svoje supruge. Boju je sama odabrala. Riječ je o motoru Honda Shadow 600, dok ja vozim Kawasaki Drifter 800.


– Da, a bilo je to davno kazala je Karin i potom dodala:


– Tražila sam da mi ga cijelog preuredi, što je i učinio i super sam zadovoljna. Drago mi je da je motor drugačiji i prepoznatljiv.


Zanimalo nas je i kad se rodila ljubav prema preuređenju automobila.


– Uz tatu sam počeo raditi kao autolakirer. Prvu »bubu« sam kupio s devetnaest godina. Uz njih, radim i na oltimer motorima. Neke prodam kad ih se zasitim. Jedina trajna »buba« je ona na mojoj tetovaži, kazao je u šaljivom stilu.


Maskirna "buba" / Foto Marin ANIČIĆ


Maskirna "buba" / Foto Marin ANIČIĆ



Otkrio je kako ima i poveću kolekciju šljemova.


– Najviše volim vojne šljemove, kacige. Oni su mi kao modni fetiš. Imam kolekciju od kojih 80-ak komada što mi je kao članu Hrvatskog društva kolekcionara militarije dakako jako drago. Ne sjećam se točno kad sam ih počeo sakupljati, prije nekoliko godina. Šljemove ne restauriram jer smatram da imaju punu veću vrijednost kad su u originalnom izdanju. Kad ih se restaurira gube na izvornosti i na vrijednosti, otkrio nam je kad smo ga priupitali kad se rodila strast prema ratnim kacigama.


Kaciga glavu čuva


Već kad smo govorili o kacigama na ovu se temu, ali s edukativnog aspekta, nadovezala njegova supruga koja radi na hitnom traktu.


– Radeći na hitnoj tijekom godina sam se nagledala svakojakih situacija i vjerujte mi izuzetno je važno da motoristi nose kacigu, jer ona i te kako čuva glavu. Svima koji žele voziti motor savjetujem da pod obavezno kupe kvalitetnu kacigu, koja doista u nekim situacijama može biti od životne važnosti. Uvijek je nosim i kad idem i na kratke relacije. Kaciga glavu čuva!


Kao ljubitelji motora, militarije i tetovaža redovito posjećuju bikerska druženja, »buba« i oldtimera skupove , sajmove militarije i antikviteta, vojne muzeje te festivale tetovaža, a kad im prilike to dopuštaju s njima u obilazak ide i kćer Klea. Na kraju druženja Floridan nam je iskreno priznao da neće nikada odustati od te vrste automobila.


– Restaurirat ću ih dok god ih bude bilo.


Nas je, pak, zanimalo koja je najstarija »buba« na kojoj je radio te smo tako doznali da je to bio model iz 1958. godine.


– U inozemstvu se puno više drži do toga i na cijeni su, te postoji duga tradicija kolekcionarstva, dok kod nas, nažalost, to nije slučaj no vjerujem da će se s vremenom to promijeniti na bolje.