Foto Manuel ANGELINI
Arheološko područje srednjovjekovnog grada Dvigrada najvažnije je kulturno dobro cijelog područja Općine Kanfanar te zasigurno i najposjećenije, a na određeni način predstavlja temelj kulturnog identiteta ovog područja. Ruševine grada povijest spominje već od 879. godine, a 1413., pod utjecajem Mletaka, donesen je statut Dvigradskog komuna
Današnji prijedlog je izlet u Dvigrad i njegovu zanimljivu okolicu. Razloga za taj posjet je više, ali prekrasna priroda i bogata povijesna baština dovoljni su sami po sebi.
Doći u Dvigrad ili Moncastell, kako ga zovu domaći, vrlo je jednostavno. Najprije se treba zaputiti u Kanfanar, kamo možete stići iz raznih smjerova, a nekoliko metara nakon što prijeđete željezničku prugu vidjet ćete i putokaz za Dvigrad. Potom još četiri kilometra i – nalazite se na cilju.
Uspon »Malvazija«
Stijenu su prvi počeli krajem ’80-ih pohoditi i opremati za penjanje pulski alpinisti. Godine 1989. je talijanski penjač Maurizio Zanolla-Manolo opremio niz vrlo teških uspona, a najteži je nazvao »Malvazija«. Uspon je postao legendaran i po tome što ga nitko nije mogao ponoviti. Uspjelo je to penjaču Codyju Rothu tek 2010. godine. Za penjače je stijena postala vrlo popularna ne samo zbog specifičnog vapnenca već i zbog ambijenta.
Kada autom krenete iz Kanfanara prema Dvigradu, prije samog kaštela na desnoj strani, uz samu cestu, nalazi se 10 do 15 metara visoka stijena. Većinom je vidljiv njen gornji dio dok se podnožje stijena ne vidi od stabala koja tu rastu. Stijena je stožastog oblika, vrlo razvedena, a s druge strane, koja se s ceste ne vidi, visina joj doseže 40 metara.
Nekada popularno vježbalište za alpinističke škole danas je zapušteno i silaz u podnožje neprohodan je i zarastao. Po najlakšem dijelu uspon nije težak, ali ga ne preporučujem nikome tko nema osnovna penjačka znanja ili pouzdanog pratitelja. Naizgled lak, uspon se može zakomplicirati, a o silasku da ne govorim. Držite se tla. A, tu smo da bismo vam ispričali legendu o stijeni, obišli Dvigrad i prošetali do Ladićevih kruga.
Ima jedna legenda…
Dakle, vozeći se autom prema Dvigradu na desnoj strani ceste, takoreći uz sam njen rub, uzdiže se stijena s donje strane visoka i do 40 metara, koja kao kamena kula dominira šumom iznad vale. To je Krug sv. Anđela.
Prijedlog za bicikliste
Ako ste ljubitelj lagane vožnje biciklima, spustite se cestom do groblja ispod Dvigrada i pred vama je makadamska cesta kroz cijelu dragu sve do Limskog kanala ili na suprotnu stranu prema Kanfanaru, ali ondje vas čeka i nešto veći uspon.
Prema legendi u srednjovjekovnom Dvigradu postojao je običaj po kojem bi djevojka osumnjičena da više nije djevica, svoje djevičanstvo morala dokazati tako da se baci s te stijene koja se nalazi 200 metara od Dvigrada. Vjerovalo se da ako preživi pad to znači da je poštena.
Jednom se, kaže legenda, dogodilo da je djevojka da bi dokazala svoju nevinost poletjela sa stijene i sletjela na drugu stranu drage, kod Ladićevih kruga. Kako su suci i sav narod vidjeli djevojku da poput anđela leti preko drage, stijena uz cestu dobila je naziv Sv. Anđela krugi, kako je i danas zovu. Riječ krug, ili krugi onda je značila stijenu, a održala se u ovim krajevima i do danas.
Monkaštel i Parentin
Monkaštel je bio naziv mnogo očuvanijeg grada blizanca, a današnje turističke meke koja se prezentira kao Dvigrad. Drugi grad blizanac nalazio se s južne strane Drage koja na tom lokalitetu ima riječnu okuku, pa zavija u obliku slova S, a nosio je ime Parentin. Zajedno su činili Dvigrad odnosno Duecastelli na talijanskom jeziku. No, dok se dominantni Monkaštel već desetljećima konzervira i restaurira, od Parentina je ostalo vrlo malo ostataka, pa zasad nije ni arheološki istražen.
Inače Monkaštel, odnosno Dvigrad, ponajviše zbog kuge i malarije, potpuno je napušten krajem 17. stoljeća kada su se posljednji stanovnici raselili u okolna sela, a posebice Kanfanar. (A. D.)
Arheološko područje srednjovjekovnog grada Dvigrada najvažnije je kulturno dobro cijelog područja Općine Kanfanar te zasigurno i najposjećenije, a na određeni način predstavlja temelj kulturnog identiteta ovog područja. Ruševine grada povijest spominje već od 879. godine, a 1413., pod utjecajem Mletaka, donesen je statut Dvigradskog komuna.
O Dvigradu su pisali mnogi, između ostalih i akademik Josip Bratulić, koji kaže: “Malo ima tako lijepih i uzbudljivih mrtvih gradova u neposrednom susjedstvu naseljenih mjesta, kao što je Dvigrad u Istri. Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad – on nije srušen vojnom silom ni ognjem, već je napušten da sam proživljava svoje umiranje. Prolaznicima na opomenu, a posjetiocima koji mu dolaze kao gosti na spoznaju kako su jednom izgledali istarski srednjovjekovni gradovi”.
Virenje u polušpilje
Dvigrad
Nakon kraćeg zadržavanja od Dvigrada se treba autom spustiti na dno drage koja je produžetak Limskog zaljeva, a potom kraćim usponom, oko tri kilometra, stižete do mjesta Korenići. Od tuda krenite desno asfaltiranom cestom koja iz sela vodi prema Dubavcima i Ladićima te ćete stići do omanjeg mjesta za parking.
Ostavite auto i krenite desno ugodnom stazom prema Ladićevim krugima. To je stjenovita barijera, vidljiva kao dugačka stijena s druge strane drage. Od tamo izgleda niska, mada na pojedinim mjestima doseže i 20 metara visine.
Zabava za penjače
Nakon što prošećete ruševinama grada, kratkom vožnjom stići ćete do Korenića, a na izlazu iz ovog mjesta nalazi se omanje parkirno mjesto od kojega staza vodi do stijene koja je danas jedna od najljepših destinacija za sportske penjače u Istri. Na mnogim mjestima u podnožju nalaze se prostrane udubine ograđene suhozidom koje su u prošlosti služile kao zaklon ili prenoćište za sitnu stoku i pastire.
U stvari radi se o raju za sportske penjače i berače šparoga, mada i šetnja do stijene, njenog kraja i natrag uz pokoji odmor može biti dvosatni zanimljiv izlet.
Ako puše jaka bura, nemojte brinuti, ispod stijene moći ćete šetati u kratkim rukavima. U samoj stijeni nalaze se suhozidom ograđene polušpilje još od prapovijesnih vremena.
Služile su kao sklonište za blago, ali i kao nastambe. Makija podno stijene među vapnenačkim kamenjem stanište je orhideje (Habitat directive 6210).
Lokalitet je u postupku proglašenja zaštite u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode. Od tuda se pogled pruža na cijelu dragu, i most koji je premošćuje, a tu ima dovoljno mjesta za odmor i uživanje kako na suncu, tako i u hladu.
Prošećite uz Ladićeve kruge, ambijent je prekrasan, i zavirite u prapovijesne polušpilje. Nećete požaliti.
Jure VOJAK
Dvigrad
Dvigrad
