Bez predrasuda

Test: Dacai Dokker – lučki radnik uspješan i u gostima

Edi Prodan

Naš se »lučki radnik« jako dobro snašao na jednoj od najopterećenijih prometnica Europe, relaciji od Venecije do Milana, u alpskoj Francuskoj, na velikoj visini gdje se nalazi tunel Mont Blanc, ali i u mondenoj Ženevi:  poentirao je Dokker i na teškom gostovanju



Predrasude, predrasude, predrasude. Nikako ih se osloboditi kad je u pitanju Dacia. One se istina polako rasplinjuju kad su u pitanju Sandero, posebno u »stepway« izdanju, kao i Duster, dok kad se spominje »radnički« Dokker, one se čak i povećavaju. Stoga nemalo je sumnji u »zdrav razum« izazvala nakana blic hard testa od oko dvije tisuće kilometara Dokkera u putničkoj izvedbi. No, iskustvo s ponašanjem tih rumunjski automobila, pa svojedobno i u višemjesečnom testiranju govorilo je suprotno – i Dokker je vrlo korektan automobil.


On je i znatno više od toga ako pogledamo element funkcionalnosti. U tom je dijelu jedan od najizdašnijih i najpoštenijih. Volumen prtljažnika, i to u standardnoj verziji bez preklapanja sjedala, je čak 600 litara što je s obzirom na opće gabarite, sam početak kompaktne klase gdje se Dokker smješta, jako dobro.


Ono što je manje dobro je kvaliteta materijala ugrađenih u unutrašnjost. Riječ je o elementarnijoj plastici, tvrdoj i ne pretjerano privlačnoj izgledom. I izolacija putničkog prostora je nešto lošija no sve do brzine od 120 km/h ona ne predstavlja ma ni najmanji problem. Autocesta je po tom pitanju agresivnija po uši, ali i po potrošnju. Vozi li se temperamentnije, s okretajima motora iznad 3,5 tisuća, benzinac nešto starije tehnološke dobi odgovorit će s potrošnjom većom od 9 litara.




Mad nije tome kriv samo benzinski atmosferac, pomažu tome i opći kroj Dokkera kao i njegova arerodinamika. No, ide li se nježnije, sve se zajedno ruši na nešto više od sedam litra. Ili u konačnom prosjeku na oko osam, odnosno vrlo konkretno na 8,2 litre koliko je bio naš završni prosjek. Snaga je pak dostatna za većinu uobičajenih radnji, no naglašeniji su usponi ipak poprilično naporni. Mada, ne treba biti nefer jer penjali smo se na više od 1400 m/nm gdje je smješten ulazak u tunel Mont Blanc koji spaja Italiju i Francusku. U gradskoj je vožnji sasvim korektan, pa tako i u beskrajnim gužvama Ženeve ili kad se zastane na zaobilaznici koja prolazi uz gradskog središte Milana.



ZAPREMINA1598 ccm SNAGA102 KS OKRETNI MOMENT156 Nm DIMENZIJE4363/1751/1814 mm MEĐUOSOVINSKI RAZMAK2810 mm UBRZANJE12,7 s MAKS. BRZINA170 km/h POTROŠNJA5,3/7,1/6,2 l EMISIJA CO2140 g/km PRTLJAŽNIK800 l TEŽINA1164 kg GUME185/65 R15

plus


Funkcionalnost, cijena, robusnost


minus


plastika unutrašnjosti



Cijena vrlo korektno opremljenog Dokkera iznosila je 104.890 kuna. S obzirom da je probijena psihološka barijera od 100 tisuća, moglo bi biti problema, no istina je ipak bitno drugačija – Dokker sasvim sigurno opravdava svaku uloženu kunu. Bilo bi nam draže da mu je prosječna potrošnja litru manja, možda je stoga izlaz u ugradnji plina. Mada zahvaljujući i ugrađenom stop&start sustavu, možda bi se i s ovim benzincem moglo bitno štedljivije, posebno u uobičajenoj zoni korištenja gdje su autoceste znatno manje prisutne.


Nama je pak, zbog nas samih ali i poprilično sumnjičave okoline, jako drago da smo sebi i drugima dokazali kako realno nema pretjerane razlike između Dokkera i srodnih mu vozila. Štoviše, osim po pitanju većeg broja stanki zbog potreba »tankanja«, mogao bi se nositi i s klasičnim primjercima kompaktne klase. Naš se »lučki radnik« naprosto jako dobro snašao na jednoj od najopterećenijih prometnica Europe, relaciji od Venecije do Milana, u šarmantnoj alpskoj Francuskoj, na velikoj visini gdje se nalazi tunel Mont Blanc, ali i u mondenoj Ženevi. Naprosto, poentirao je naš Dokker i na teškom gostovanju.