Crvena zastava

MALI, ALI PALI: Na današnji dan 1955. proizveden je prvi primjerak legendarnog Fiće

Edi Prodan

Na današnji dan, daleke 1955. godine, s proizvodnih traka u tvornici Crvena zastava u Kragujevcu, gradu u središnjoj Srbiji, sišla je prva Zastava 600. Da, na današnji je dan na svijet došao prvi – Fićo, automobil koji je kasnijih godina, posebno šezdesetih prošlog stoljeća kad je na prostorima tadašnje Jugoslavije došlo i do privredne reforme, bio najzaslužniji za opću motorizaciju svih prostora tadašnje države.Zbog višeg standarda posebno se dobro prodavao na prostorima Slovenije i Hrvatske te sjevera Srbije i Vojvodine, a ukupna njegova produkcija iznosila je nešto više od 920 tisuća komada.

Da, gledano iz današnjeg kuta nevelike su to brojke, tim više što se proizvodio punih trideset godina, no tadašnje je vrijeme u tom smislu bilo puno skromnije od današnjeg. Na automobile se čekalo, boje se u pravilu nije biralo jer 95 posto »Fićota« je bilo bijelo, a prvi motor današnjeg slavljenika imao je samo 633 »kubika«. Mora se znati i to da je tadašnji dio Crvene zastave, dominantno proizvođača oružja, koji se odnosio na automobile imao godišnji kapacitet od – tisuću komada. Rast proizvodnje je bio srazmjerno velik, kapacitet se ubrzo povećao na 20 tisuća komada godišnje, a do prvog je proizvodnog »booma« došlo 1962. godine kad je startala proizvodnja jačeg i tehnološki gledano boljeg modela Zastava 750.


Fićo se dakako proizvodio po FIAT-ovoj licenci, no kad je talijanski izvornik 1970. godine odlučio prestat proizvoditi taj model, u Kragujevcu su se odlučili za – nastavak. I donijeli su dobru poslovnu odluku jer odlično se prodavao još punih 15 godina! Zapravo, tada, sredinom osamdesetih, prije pune 33 godine, presudu o njegovom kragujevačkom kraju donio je nitko drugi do bratski model iz iste tvornice: Yugo je u cjelosti istisnuo Fićo tako da je taj vječni model omiljenog automobila svoj proizvodni put još neko vrijeme nastavio u Turskoj.


Danas kad su nam automobili dužine od četiri metra s s najmanje 100 »konja« mali, skromni i nedovoljni za »obiteljske potrebe«, moramo se sjetiti vremena kad je prvi Fićo bez problema teglio ne samo »mlade obitelji« nego i njihova proširena izdanja, s nemalom prtljagom. A imao je tek nešto više od 20 »konja« i koji milimetar iznad 3,2 metra.




Je, istina danas smo mnogo deblji, mada nam se drugi gabariti nisu značajnije mijenjali, ali smo izgleda mnogo – nezahvalniji. Iako iz kuta gledanja tadašnjih vremena, kad je dolazak Fiće u obitelj predstavljao razlog za višednevnu feštu, imamo svega daleko više nego što nam je potrebno, previše je i »konja« i »kubika«, i gigabajta pa i kalorija, ali izgleda ne i – sreće što sve to imamo. Valjalo bi stoga, na dan kad prvi Fićo slavi 63. rođendan, razmisliti malo o tome. I ako ništa drugo, barem današnji dan nastaviti – sretni. Jer ma koliko smo stalno nesretni jer nečeg – nemamo, zapravo imamo – svega. I previše.