Prati ih neimaština

Bivše radnice Kamenskog planirale tečajeve krojenja i šivanja ali nemaju strojeva i materijala

Sandra Sabovljev

Velike korporacije nemaju sluha za pomoć udrugama, kažu u udruzi koja sjedište ima na zagrebačkoj Knežiji



ZAGREB Iako je svečano, uz blagoslov gradonačelnika i gradske svite još na Praznik rada Udruga Kamensko otvorila svoje prostorije na adresi Braće Cvijića 9, rad stotinjak članica Udruge, nekadašnjih radnica zagrebačke kuće europske mode još uvijek nije počeo punom parom. Iako su radnice, mahom sredovječne žene, još uvijek nezaposlene i bez velike nade u ponovno zaposlenje, planirale održavati tečajeve krojenja i šivanja zainteresiranima građankama i građanima, ispriječio se problem – nedostatak strojeva i materijala. 



Hrvatsko društvo dizajnera nastoji pomoći radnicama Kamenmskog , a njihova članica Sanja Bencetić kazala nam je da zaista vjeruje da ove poduzetne žene uz adekvatnu podršku društva dugoročno mogu pokrenuti proizvodnju. 


    – Za prvu ruku im kanimo pomoći oko oglašavanja, želimo da ljudi znaju da ove žene postoje i rade. Dakle želimo im pomoći doći do klijenata, a potom planiramo pokrenuti i radionice dizajna za nove proizvode, pomoći im oko vizualnog identiteta, plasmana proizvoda i slično, navodi Bencetić neke od smjernice strategije pomoći.





    – Imamo predbilježbe za barem tri grupe tečaja krojenja i šivanja, ali ne možemo ih održavati jer nemamo ni mašina, ni potrebnih tkanina, priča Đurđa Grozaj, liderica Udruge pokazujući nam listu imena i prezimena žena koje čekaju na njihov poziv. U planu imaju i radionice pletenja, filcanja vune, izrade nakita i ukrasnih predmeta, no zasad se samo održavaju radionice oslikavanja stakla i obavljaju sitne krojačke intervencije od kojih Udruga preživljava.    

Poneki popravak


– Mi smo neprofitna organizacija i financijski se pokrivamo donacijama, objašnjava Đurđa Grozaj. Zahvalni smo na svakoj pomoći, no moram reći da nam uglavnom pomažu oni koji imaju malo, sve velike korporacije kojima mo pisali redom su nas odbili. Režije nam mjesečno dođu oko 1.600 kuna i kako stvari sada stoje ove se zime nećemo imati od čega grijati, konstatira Grozaj. 


    Vrata Udruga Kamensko na Knežiji otvorena su svakoga dana, a neka od članica uvijek je na raspolaganju da za jednom šivaćom mašinom kojom raspolažu obavi neki popravak.


    Osim održavanja raznih radionica i krojačkih popravaka, Udruga ima i terapijsku i savjetovališnu funkciju. Članicama su na raspolaganju pravna, socijalna i psihološka pomoć. 


    – Sastajemo se ovdje svake srijede, družimo se i barem nakratko zaboravljamo na svakodnevne probleme kojima nam životi obiluju, kaže Bega Arnaut, 53–godišnjakinja koja uzaludno obija pragove raznih poslodavaca. 


    – Kažu mi da sam prestara, ogorčena je ova vitalna žena koja se, kao i većina njezinih kolegica, nalazi u socijalnom praznom prostoru – za rad je prestara, a za mirovinu uvjeta nema. 


    – Sve smo mi sada odred za čistoću, konkuriramo za najnepoželjnije poslove i opet ne uspijevamo, dodaje Đurđa Grozaj ističući da je jedan od glavnih ciljeva formiranja Udruge vratiti dostojanstvo ovim ženama, pomoći im da dođu do posla i da ostvare svoja radnička prava za koje ih je vodstvo Kamenskog zakinulo.   


Minus pojeo novac


– Mi od naših prava ne odustajemo i nećemo stati dok ne ishodujemo isplatu zarađenih plaća i otpremnina, ističe Grozaj objašnjavajući da su nakon proglašenja stečaja dobile tek tri minimalca i pola otpremnine obračunavane, kažu, po sramotnim koeficijentima. 


    – Ja svoje novce nisam ni vidjela, sve ih je pojeo minus nastao nakon godine dana rada bez plaće, kaže Grozaj koja je za 32 godine staža u Kamenskom dobila 21.000 kuna otpremnine. 


    No, ne žive žene Kamenskog samo u prošlosti, okrenule se se borbi za pokretanje proizvodnje i u tome su im svojski pomogli udruga za socijalno poduzetništvo Slap i hrvatski dizajneri. 


    – Udruga Slap nam piše projekte kojima konkuriramo i konkurirat ćemo za razne fondove, a neki dan smo se sastali i s dizajnerima koji nam također nude suradnju i pomoć, pokazuje nam Đurđa Grozaj poslovne karte. 


    Valja se nadati da će primjer HDD–a slijediti i mnogi drugi koji na bilo koji način mogu pomoći da se ovim ženama vrati posao i dostojanstvo.