Osim zakonskih ograničenja ili potpune zabrane pobačaja, što je u Europi rijetka praksa, društvena stigma koja prati tu temu ključni je problem s kojim se žene diljem svijeta danas suočavaju. Zbog društvene osude, osobe koje se odluče na pobačaj izložene su dodatnom stresu, putuju u druge gradove ili države da bi to prikrile, služe se po život opasnim metodama ili se odlučuju zadržati neželjenu trudnoću. Stigmom i načinima kako je prevladati, bavila se proteklog tjedna na konferenciji u Zagrebu međunarodna organizacija »Inroads« koja upravo na destigmatizaciji pobačaja okuplja 230 organizacija iz 55 država svijeta. Stigmatizacija pobačaja proces je društvenog obezvrjeđivanja osoba koje su se odlučile na taj čin, a vodi društvenoj, medicinskoj i pravnoj marginalizaciji. U velikoj mjeri, ali ne nužno, vezana je uz restrikcije u pravu na pobačaj.

Irski referendum

O toj temi razgovarali smo s aktivisticama iz država koje danas imaju rigorozne zakone, a ženama ne osiguravaju pravo na siguran i dostupan pobačaj. Emma Campbell, dopredsjednica organizacije Alliance for Choice iz Sjeverne Irske, slikarica je iz Belfasta koja je u udruzi aktivna od 2010. godine. Različitim je kreativnim projektima i javnim angažmanom u proteklih sedam godina nastojala nametnuti temu prava na pobačaj u Sjevernoj Irskoj, koja uz Republiku Irsku i Maltu jedina potpuno brani prekid trudnoće, čak i u slučaju silovanja, incesta ili teške malformacije ploda. Ona očekuje da će se u skoro vrijeme taj rigorozni zakon liberalizirati, dobrim dijelom zahvaljujući naznakama da bi Republika Irska uskoro mogla dokinuti postojeći zakon, koji pobačaj dopušta jedino ako je ženi ugrožen život. Uz referendum najavljen za ovo proljeće, Irska će odlučivati o sudbini osmog amandmana ustava koji jamči pravo na život embrija, uzimajući u obzir »ravnopravno pravo na život majke«.

– Mislim da možemo pritisnuti Westminster da proširi pravo abortusa na Sjevernu Irsku, a ako referendum u Irskoj bude uspješan, imamo priliku pokrenuti peticiju za naša prava. Engleska zakonom dopušta pobačaj do 24 mjeseca, a građani Sjeverne Irske imaju i irsku i englesku putovnicu, i možemo pritisnuti obje vlade – kaže Campbell.

Irska prema postojećem ustavu ne pruža siguran pristup pobačaju, a Engleska je pravo na pobačaj regulirala još 1967. godine i dopušta ga do 24. tjedna.

– Mi smo zapeli u sredini, jedini legalni pobačaj je ako je majčin život ugrožen. Većina žena koje se odluče pobaciti kupe tablete preko interneta, a više ih je zbog toga uhićeno i optuženo ili čeka na izricanje presude, veli irska aktivistica. Neke su žene završile u zatvoru, s kaznama do tri godine, a za takav prestup u Sjevernoj Irskoj može biti izrečena čak i doživotna kazna.

I doktori se mogu naći na optuženičkoj klupi ako naprave pobačaj.

– To se dosad nije događalo. Niti jedan doktor nije optužen zbog abortusa, ali se učestalo događa da medicinsko osoblje prijavi žene policiji – svjedoči Campbell.

Stravičan slučaj

To rezultira brojnim putovanjima u Englesku, što je skupo, oduzima vrijeme, a ženama stvara ozbiljne probleme.

– Najteže prolaze ljudi nižeg socijalnog statusa, osobe s teškoćama, oni koji nemaju potrebne dokumente, mlađi od 18 koji ne mogu putovati sami…. kontaktirali su nas i ljudi s djecom mlađom od godinu dana koji nisu mogli naći nikoga da im pričuva djecu dok idu na pobačaj. Žene koje ne mogu platiti boravak u Engleskoj često sjednu na avion, u Engleskoj kupe pilule i odmah lete natrag, pa se dogodi da pobace za vrijeme leta, krvare na aerodromu… to nije najsigurniji i najudobniji način pobačaja, upozorava Campbell.

Sjeverna Irska još pamti stravičan slučaj Savite Halappanavar, 31-godišnje Indijke, koja je 2012. godine umrla od sepse u bolnici nakon što su liječnici odbili napraviti pobačaj. Bila je u 17. tjednu trudnoće, a dovezena je u bolnicu s jakim bolovima. Liječnici su odbili napraviti pobačaj sve dok srce djeteta nije prestalo kucati, tri dana kasnije. Za nesretnu je ženu to bilo prekasno.

– Rigidni zakoni vode stigmatizaciji pobačaja. Ljudi to skrivaju, ne žele biti privedeni ili stigmatizirani. Znamo za slučajeve da su žene koje nemaju pristup piluli ili ne mogu putovati u Englesku pokušavale nauditi samoj sebi, znale su popiti sredstva za čišćenje, izbjeljivače, fizički su se ozljeđivale u želji da prekinu neželjenu trudnoću – veli aktivistica Emma. Zakoni o pobačajima, zaključuje, ne sprečavaju pobačaje, nego ih čine nesigurnim, skupljim, težim i odgađaju ih, jer žene štede novac ili organiziraju putovanje.

S druge strane, zemlje poput Nizozemske ili Kanade, s najliberalnijim sustavima pobačaja, imaju najnižu stopu pobačaja u svijetu, podsjeća. Tako bi svaka država koja doista želi reducirati pobačaje morala osigurati legalni pristup pobačaju, bolji pristup kontracepciji i pravu edukaciju o spolnom zdravlju. U Sjevernoj Irskoj, kako kaže, većina mladih informacije o spolnom zdravlju dobiva od religijskih organizacija, a rezultat su visoke stope pobačaja.

– Religijske organizacije vode edukaciju o spolnom zdravlju u 74 posto škola u Sjevernoj Irskoj. Ta je edukacija utemeljena na apstinenciji, stupanju u spolne odnose tek u braku, stigmatizira mlade ljude iz LGBT spektra, a adolescente dovodi u opasnost jer im ne daje informacije o zaštiti od spolno prenosivih bolesti, ne uči o zaštiti od spolnog nasilja, o zdravom i zrelom odnosu s partnerom. Sve to dodatno stvara rizik od neželjene trudnoće – upozorava Campbell.

Prekretnica za žene

Poljakinja s prebivalištem u Nizozemskoj, Kinga Jelinska, kulturalna je antropologinja i direktorica organizacije Women help women koja osigurava informacije i pristup tabletama za medicinski pobačaj sredinama gdje je taj zahvat zakonski ograničen.

– Imamo on-line servis gdje trudne žene mogu dobiti informacije o sigurnom prekidu trudnoće u prvom trimestru. Dostupni smo 365 dana u godini, 16 sati dnevno, a godišnje primimo više od 130.000 upita mejlom. To dovoljno govori o potrebi za našom uslugom – veli Jelinska.

Žene koje nemaju pristup tabletama za medicinski pobačaj u svojoj zemlji, primjerice Poljakinje, mogu zatražiti pošiljku na kućnu adresu.

– Takvi su lijekovi prekretnica za žene. Sigurniji su za zdravlje, mogu se primijeniti i kod kuće, a ženama daju moć odlučivanja o vlastitom tijelu, čak i u državi koja ne dopušta pobačaj. Tako čak i ilegalni pobačaj može postati siguran, a to je revolucionarno – smatra Jelinska.

Pobačaj je jedna od najčešćih medicinskih intervencija: svake godine u svijetu se provede 56 milijuna prekida trudnoće. Procjenjuje se da je polovina pobačaja izvedena ilegalno, a rezultat je smrt oko 40.000 žena svake godine.

– Pobačaj je životna činjenica. Svaka treća žena u svijetu imat će pobačaj tijekom života. Ljudi o tome ne govore zbog stigme, a u mnogim zemljama i ne znaju da postoje tablete za pobačaj. Posebno je teško u Africi: kad tamo pitate grupu žena znaju li nekoga tko je umro zbog nestručnog abortusa, sve su ruke u zraku. Kad to vidite, postane vam jasno koliko je to velik problem. Skandalozno je da se to i dalje događa u svijetu u kojem postoji tableta koja omogućuje potpuno siguran pobačaj – ističe.

U Poljskoj je pobačaj kriminaliziran 1993. godine, a pred godinu dana zaustavljen je pokušaj potpune zabrane prekida trudnoće, koji je danas Poljakinjama dostupan jedino u slučaju da je ugrožen život trudnice, da fetus ima teške malformacije ili da je trudnoća posljedica silovanja ili incesta. Za našu sugovornicu, riječ je o temi koja nadilazi pitanje legalnog pobačaja.

– Pitanje pobačaja moramo uvijek gledati u kontekstu društvenog položaja žene. To je društveno dobro, dolazi iz perspektive humanosti, poštovanja pojedinca i njegovih izbora i moramo ga kao takvog zaštititi. To nije izolirano pitanje, već pitanje pluralnosti i poštovanja različitosti. Posebno europska kultura to prepoznaje – ističe Jelinska.

Reproduktivna prava

Međunarodna organizacija Inroads podržala je napore hrvatskih nevladinih udruga za pravo na izbor i dostupnost pobačaja. Ta će podrška, ističu u našim udrugama, biti itekako korisna sljedećih mjeseci u očekivanju novog zakona o pobačaju u Hrvatskoj.

– Očekujemo da će se u novom zakonu očuvati postojeća razina prava, a smatramo da treba aktivno raditi i na povećanju razine reproduktivnih prava. Primjerice, donošenje novog zakona prava je prilika da osiguramo da pobačaj postane uistinu dostupan svima bez obzira na društveni i ekonomski status, a to je moguće jedino ako i zakonski postane besplatan za krajnju korisnicu te da se regulira pravo na priziv savjesti, sukladno Preporukama UN-ovog Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena iz srpnja 2015. godine – ocjenjuju Jelena Tesija i Paula Zore iz fAktiv-a i Marinella Matejčić iz udruge PaRiter.