ZAGREB – Jedan od pet europskih radnika radi na slabo plaćenim poslovima. Ukupno, poslove loše kvalitete u Europi radi 19 posto radne snage, a jaz između njih i onih koji su visoko pozicionirani sve je veći. Pokazalo je to Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima što ga je provela Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound). Radnici koji obavljaju poslove loše kvalitete imaju niske plaće. Jedna trećina njih strahuje da će posao izgubiti u roku od pola godine, oko 45 posto ih ne vjeruje da im posao nudi dobre izglede, a pola ih ima ugovor na određeno vrijeme, radi preko agencije za zapošljavanje ili uopće nema nikakvog ugovora. Čak 83 posto tih radnika nema pristupa edukaciji na radnom mjestu. Nije nevažno pritom da oko četvrtinu poslova loše kvalitete nose mladi ljudi te da je riječ o poslovima u kojima su žene angažiranije od muškaraca.

Ružičasta slika

Zadnje istraživanje o radnim uvjetima u Europi pokazalo je da više od trećine radnika ima određenih poteškoća spajajući kraj s krajem mjeseca, a to je, kako ističe europska sindikalna scena, stvarnost koja se skriva iza ružičaste slike prema kojoj je kvalificirana radna snaga u Europi u velikoj mjeri zadovoljna radnim uvjetima što je pokazalo i zadnje istraživanje.

U stvarnosti, trećina europskih radnika radi u visokom intenzitetu suočavajući se s tijesnim rokovima za obavljanje zadataka. Radnici u zdravstvu pritom su izloženi najačem radnom intezitetu. Svega 43 posto europskih radnika ima uredno radno vrijeme, dok se 57 posto radnika suočava s “neurednim” radnim vremenom, pri čemu jedan od pet radnika, više puta mjesečno, svoje slobodno vrijeme koristi kako bi dovršio radne zadatke.

U Hrvatskoj, prema podacima iz istraživanja, 14 posto radne snage je samozaposleno, dok 16 posto radnika radi povremene poslove. Na razini članica EU-a 59 posto samozaposlenih radnika na takav oblik angažmana odlučili su se sami, dok 20 posto radnika nije imalo druge mogućnosti za zaposlenje. U Hrvatskoj je svojom voljom samozaposleno 31 posto radnika, dok ih 38 posto nije imalo druge mogućnosti za rad.

Duge satnice

Generalno, nastavio se trend laganog pada tjedne radne satnice i to sa 38,6 sati u 2005. godini, preko 37,6 sati u 2010. do 36,1 sat u prošloj godini. Međutim, iako se naizgled čini da je to posljedica poboljšanja radnih uvjeta, istina je drugačija. To što se na razini EU-a smanjuje tjedna satnica, prije svega je povezano s činjenicom da više radnika povremeno radi, dok s druge strane manje radnika ima duge satnice (48 ili više sati tjedno). Lani je tako 16 posto radnika u Europi tjedno radilo 20 sati ili manje, dok je 11 posto radnika u 2005. godini imalo nisku tjednu satnicu rada. Istodobno je udio radnika koji rade 48 ili više sati tjedno pao sa 18 na 15 posto. Pritom, pokazuje istraživanje, muškarci i dalje prosječno odrade više plaćenih sati od žena.

Povremeni poslovi i dalje su najizraženiji u Nizozemskoj (42 posto radnika) te Njemačkoj, Irskoj i Velikoj Britaniji u kojima povremeno radi oko 30 posto radne snage. S druge strane, među zemljama u kojima oko 10 posto radne snage radi povremeno, odnosno ima nisku satnicu, nalazi se Hrvatska uz Slovačku, Bugarsku, Maltu, Tursku, Francusku, Rumunjsku.