Josip Broz Tito je oduvijek volio vučjake i pudle
»Iznenadilo me da Tito mnogo zna o kinologiji«, rekao je Mitko Džakula i otkrio da je bivši jugoslavenski predsjednik prema njemu uvijek bio ljubazan pa su ga i on i Titova supruga Jovanka za boravka u Sloveniji znali pozvati na ručak
LJUBLJANA Slovenski stručnjak za obuku policijskih pasa, koji je političarima pomagao u odabiru i obuci njihovih mezimaca, a klijenti su mu bili i Tito, Stane Dolanc te Janez Drnovšek, otkriva da su dobroćudniji ljubimci završavali u rukama političarima, ali im se ta činjenica prešućivala.
»Iznenadio sam se kad mi je nadređeni rekao da moram na Brdo kod Kranja, gdje je tada boravio Tito i samo sam pitao kako moram biti odjeven«, ispričao je za ljubljanski »Dnevnik« umirovljeni policajac Mirko Džakula, Slovenac rođen u Bosni i Hercegovini.
Nekih šest mjeseci školovao je njemačkog ovčara iz Engleske, a bio je dar glumca Richarda Burtona Titu kojega je lik tumačio u filmu »Bitka na Neretvi«.
»Iznenadilo me da Tito mnogo zna o kinologiji«, rekao je Džakula i otkrio da je bivši jugoslavenski predsjednik prema njemu uvijek bio ljubazan pa su ga i on i Titova supruga Jovanka za boravka u Sloveniji znali pozvati na ručak.
»Nikad mi se nije činilo da na mene gleda kao na malog, nevažnog čovjeka, (…) a ako je nešto pio i mene je pitao što želim«, prisjetio se Mirko Džakula.
Za razliku od Tita koji je oduvijek volio vučjake, ali i pudle, bivši slovenski premijer i predsjednik, pokojni Janez Drnovšek, zaljubio se u pse kad je izabran u predsjedništvo i kad se u Ljubljani preselio u protokolarnu vilu kojom se prije njega koristio Stane Dolanc.
U dvorištu je bila kućica za psa, a Drnovšek je od nekog obrtnika koji je imao agresivnog bulmastifa svakako htio kupiti tu životinju koja je već napala i ozlijedila više drugih pasa, no uspjeli su ga nagovoriti da odustane.
Iako su mu iz policijskog uzgoja nudili ovčare, rotvajlere i labradore, ipak je inzistirao na bulmastifu te ga konačno i kupio u Osijeku.
»Pas je imao jedanaest mjeseci i bio je prestar za školovanje, ali sam ga pregledao i ustanovio da je s njime sve u redu, da nije agresivan«, ispričao je Džakula.
»Policija za svoj rad treba posebno oštre i agresivne pse koji će reagirati i kad je vodič od njih udaljen više od pedeset metara. A političarima smo davali manje agresivne pse, samo što im to nismo rekli. To su bili kućni mezimci koji bi u slučaju potrebe ipak bili u stanju zaštititi svog vlasnika vlasnika«, objasnio je Džakula.