Glavni financijeri i donatori Al Kaide nisu bogati simpatizeri iz islamskog svijeta, već na gotovo izravan način – vlade brojnih europskih zemalja! Najpoznatija svjetska teroristička organizacija, naime, proteklih je godina razvila dobro uhodan biznis otmice europskih državljana koje se pušta na slobodu tek za milijunski vrijedne otkupnine. New York Times otkrio je kako su većinom europske zemlje, od 2008. godine naovamo, slobodu svojih otetih građana u tajnosti platile minimalno 125 milijuna dolara. Od toga je samo lani plaćeno 66 milijuna dolara otkupnina.

  – Hvala Alahu, većina troškova naše bitke, ako ne i sve, plaćeno je od plijena od talaca. Otmica talaca je lak posao, javno se nedavno pohvalio Nasse al Wuhayshi, vođa Al Kaide na Arapskom poluotoku.

  Prvi poznat slučaj zbio se 2003. godine u Maliju, gdje su oteta 32 europska državljanina. Slobodu za njih je u najstrožoj tajnosti s pet milijuna eura platila Njemačka, prikazavši spomenuti novac u svom proračunu kao »humanitarnu pomoć za siromašne«.

   Otkupnine rastu

– Bila je to teška situacija, ali radilo se o ljudskim životima. Nismo željeli izgubiti naše ljude, izjavio je New York Timesu neimenovani europski veleposlanik, koji je bio među šest dužnosnika uključenih u tajne pregovore s Al Kaidinim posrednicima u Maliju. 

  Jedanaest godina kasnije, Al Kaida je otimanje Europljana razvila u dobro uhodani biznis. Dok su 2003. godine po oslobođenom Europljaninu »prihodovali« svega dvjestotinjak tisuća eura, danas po jednom otetom znaju dobiti čak po 10 milijuna dolara. Toliko je lani platila Francuska za četiri svoja državljana oteta još 2010. godine u Maliju, slučaju o kojem je u jednom od svojih posljednjih obraćanja prije smrti govorio sam Osama bin Laden.

  Novac, naravno, nije išao službenim kanalima, no ovog puta nije bio provučen ni kao humanitarna pomoć. Posrednik za prijenos otkupnine bio je, prema pisanju New York Timesa, francuski nuklearni gigant Arev.

  Scenarij je u većini otmica identičan. Zbog predostrožnosti ih često provode manje kriminalne skupine koje rade za proviziju od 10 posto. Nakon otmice prvo slijedi dugo razdoblje šutnje kako bi se izazvala panika. Potom slijedi slanje video snimke u kojima se zatočenima prijeti ubojstvom. No do smaknuća taoca, dakako, ne dolazi. New York Times procjenjuje da je u posljednjih šest godina ubijeno manje od 15 posto talaca, od čega je većina stradala u neuspjelim akcijama spašavanja.

 Dvolična politika

Europske zemlje proteklih su godina potpisale brojne sporazume da se prestane s praksom plaćanja otkupnina. Zadnja takva deklaracija potpisana je lani na summitu G8. No iste godine, sloboda za četiri Francuza u Maliju plaćena je, kako smo već spomenuli, 40,4 milijuna dolara.

  Ministarstva vanjskih poslova Austrije, Njemačke, Francuske i Italije New York Timesu nisu htjeli komentirati ovu temu. Tek je glasnogovornik francuskog Ministarstva Vincent Floreani decidirano negirao da Francuska to čini.

  No radi se o doista »mučnoj dvojbi«, kako je to prokomentiralo nekoliko visokih europskih diplomata – platiti ili dozvoliti da nevini ljudi budu ubijeni ili mučeni