Najviše, čak 230 milijuna izgladnjelih je u afričkim zemljama južno od Sahare gdje je postotak neuhranjenosti najveći u svijetu
Svijet se suočava s najvećom humanitarnom katastrofom u povijesti – gladno je gotovo 800 milijuna ljudi, pri čemu preko 230 milijuna u afričkim zemljama, južno od Sahare, u kojima je postotak neuhranjenosti najveći u svijetu. Bez kolektivnog, globalnog djelovanja, riskiramo milijune i milijune onih koji će umrijeti od gladi i bolesti, pri čemu najviše djece«, poručeno je ovih dana iz UN-a u kojem kažu kako se u povijesti ove organizacije, osnovane prije 72 godine, nisu suočili s ovolikom katastrofom.
Osim u Africi, ona se događa i u Jemenu, zahvaćenom ratom i ekstremističkim pohodima, u kojem pomoć trebaju čak dvije trećine stanovništa, odnosno oko 18 milijuna ljudi. U Južnom Sudanu je broj gladnih samo od prošle godine porastao za 1,5 milijuna na ukupno sedam i pol milijuna, u Somaliji pomoć treba polovica naroda, preko šest milijuna ljudi, pritom milijun djece mlađe od pet godina koja su u stalnom riziku od pothranjenosti. U Keniji gladuje gotovo tri milijuna ljudi, poručuju iz UN-a, dodajući kako samo političke odluke mogu zaustaviti ljudsku patnju. Unatoč siromaštvu, a uzrokovano, moguće, i vjerskim ekstremizmom, Afrika, međutim, bilježi i najveći demografski rast u svijetu, jer svaka žena fertilne dobi u sub-saharskim državama Afrike rađa u prosjeku 5,2 djece.
Kiša pada u pogrešno vrijeme
Oko pola milijarde stanovništva sub-afričkih zemalja, polovica ukupnog broja ljudi koji tamo žive, preživljava sa manje od dva dolara dnevno, čemu su uzrok stalni ratni sukobi, porast stanovništva, ali i klimatske promjene zbog kojih su poljoprivredni prinosi izuzetno mali. U zemljama u kojima se ratuje ili se ratovalo unatrag trideset godina stopa siromaštva veća je za 20 posto nego u drugim državama, dok je i rizik od korupcije odnosno nasilja u tim državama veći za 45 posto.
Svijet u Afriku šalje stalne humanitarne pomoći, kako u novcu tako i u hrani i odjeći, no daleko više novca odlazi i na naoružanje, koje se izmiče kontroli pa lako i završava u pogrešnim rukama.
Afrika se pak zbog kilmatskih promjena suočava s erozijom tla, sušom, gubitkom šuma, nedostatkom vode. Pritom, nekad kolonijalnu Afriku osiromašio je upravo Zapad, koji sad za svoje bivše kolonije zaziva globalnu pomoć. U Somaliji je samo od zadnje suše, koja traje nekoliko mjeseci, od gladi umrlo sto tisuća stanovnika, u Etiopiji je El Nino u prošloj, i 2015. godini uzroovao glad 5,5 milijuna ljudi. Kenija je prošlog mjeseca proglasila elementarnu nepogodu od suše, koja je pogodila više od polovice njenih regija te se očekuje da broj gladnih do travnja poraste na ukupno četiri milijuna ljudi.
»Zato je ključno da oni koji žele donirati odnosno doniraju, znaju točno na što će i kud to otići«, kaže nam fra Ivica Perić, franjevac koji je u Afriku otišao prije 27 godina, godinama radeći sa siromašnima u Ugandi, a zadnjih 14 godina u selu Kivumu u Ruandi, u kojem je zahvaljujući donacijama iz Hrvatske izgrađena srednja tehnička škola koja školuje tisuću mladih Afrikanaca, a osim sigurnije budućnosti im osigurava i jedan topli obrok dnevno. Sagrađena je zahvaljujući novinarskom bračnom paru Garmaz, Željku i Maji iz Osijeka, koji su Afriku otkrili 2007. godine na medenom mjesecu, boraveći mjesec dana u kolibi u Ruandi, a onda zaključili kako moraju nešto učiniti. Osnovali su udrugu »Srce za Afriku« u Osijeku te angažirano počeli tražiti donatore za izgradnju škole. Nakon što su 2011. godine objavili putopisnu biografiju »Naš čo’ek u Africi«, odazvali su im se brojni donatori te su sakupili 150 tisuća eura, od kojih je sagrađena škola u kojoj nastava traje od 2012. godine.
U selu Kivumu, gdje se škola nalazi, na telefon nam se javlja fra Perić, glavni junak knjige Garmazovih, misionar koji je cijeli svoj radni vijek posvetio Africi. Kiša, kaže, nije padala mjesec dana, a kad pada, pada uglavnom u, za poljoprivredu, pogrešno vrijeme. »Sve je suho i puno je gladnih. Iako gladna, mnoga nam djeca ne dolaze u školu makar i po taj jedan topli obrok, jer ih je sramota doći u poderanoj odjeći i obući, ili bez nje. Ali uglavnom dolaze, to je jedino što pojedu cijeli dan. U našoj su župi rijetke obitelji koje imaju obrok svaki dan. Žive od poljoprivrede i nadničarstva, djeca rade za dolar dnevno«, priča nam fra Perić.
Ljudi u Hrvatskoj rado pomažu
Na pitanje čini li mu se da svijet nije više sklon pomoći, da okreće glavu smatrajući kako »ima dovoljno svojih problema«, misionar nam odgovara kako mu se čini da su prije ljudi bili spremni više pomoći nego danas, kad više imaju. »Čini mi se da je svijet bio spremniji pomoći Africi sve do pada komunizma, kad se okrenuo Istočnoj Europi pa na Afriku zaboravio. Razumijem, teško je, kriza je, ali nekako se snalazimo. Iz iskustva, međutim, znam da će svi dati onda kad znaju kud će točno, kome i za što, pomoć otići«, priča franjevac. Muče ga, veli, i problemi sa carinom u Ruandi, zbog koje pomoć koja stiže iz Hrvatske nekad predugo stoji, a ljudima je prijeko potrebna.
