Spašavanje naselja bez ljudi i budućnosti

Talijani daju kuće za euro

Elio Velan

Stanovništvo je emigriralo, a općine nemaju novaca za održavanja ni urbano vrijednih starogradskih jezgri, pa je na cijelom Apeninskom poluotoku od Alpa do Sicilije i Sardinije moguće je dobiti starinu za jedan euro uz obavezu da je u roku tri godine obnovite



Starogradske jezgre u malim talijanskim općinama propadaju, fenomen je proširen na cijelom Apeninskom poluotoku, od naše susjedne regije Friuli Venezia Giulia pa do Sicilije i Sardinije. Situacija je poprilično složena, naročito u planinskim pokrajinama poput Carnie na sjeveru regije Friuli Venezia Giulia, ili pak u planinskim zonama između Genove i Torina, duž Apenina te u južnim regijama Campania, Puglia i Calabria, uključujući i velike otoke Sardinija i Sicilija. Postavlja se pitanje kako spasiti urbane i arhitektonske cjeline koje svjedoče o dugom povijesnom hodu?


   Većina autohtonog stanovništva emigrirala je u veće gradove ili u svijet, dobar dio njih koji su ostali napustili su starogradska naselja i izgradili sebi dom izvan starih okvira. U biti cijela je talijanska situacija slična našoj hrvatskoj i bolje poznatoj situaciji u Istri.


   Pokraj restauriranih kuća (ponekad s upitnim arhitektonskim rješenjima) stoji na stotine ruševina. Dovoljno se sjetiti nekih većih ruralnih krajeva, poput recimo Žminjštine, Labinštine ili pak gornje Bujštine gdje se puno ulagalo zadnjih godina zahvaljujući seoskom i agroturizmu, ali gdje i dalje kuće u ruševnom stanju predstavljaju vidljiv znak demografski devastiranog područja. Italija je zemlja općina, ima ih ukupno 8.053, a čak 5.653 ih ima manje od 5.000 stanovnika. Takve općine upravljaju s 50 posto talijanskog teritorija, a u tom sastavu nalazimo čak 1.936 općina s manje od tisuću stanovnika, odnosno 837 općina s manje od 500 stanovnika.




  


Nevažni Rimu


Problemi zaštite starogradskih jezgri su ogromni, parcelizacija ne pogoduje osmišljavanju valjane globalne nacionalne politike. Usto, novi porezni nameti i politika štednje države koja se nalazi u dubokoj recesiji s javnim dugom koji prelazi više od 2.000 milijardi eura dodatno otežavaju posao načelnicima malih općina koji su Rimu najmanje važni, iako se dobar dio kulturnog bogatstva Italije čuva upravo u tim malim sredinama.



Pedesetih godina prošlog stoljeća mjesto Carrega Ligure brojao je oko 3.000 stanovnika, a danas u tom mjestu živi 96 žitelja. Veći dio vlasnika emigrirao je u Južnu i Sjevernu Ameriku, a raspolažu velikim fondom napuštenih kuća i imanja. Oko 500 kuća prodano je na tržištu kupcima koji su kuće pretvorili u vikendice, ali inicijativa prodaje po simboličnoj cijeni od jednog eura je stala. Gozzano nam je ponudio originalno rješenje: »Država bi trebala pojednostaviti proceduru: u slučaju trajno napuštenih kuća trebala bi se izvršiti nacionalizacija. Apsurdno je gledati kako kuća, neizmjerne kulturne vrijednosti, propada jer se vlasnik zagubio negdje u svijetu ili je pak vlasnička struktura vremenom parcelizirana na sitne i nespojive djeliće.»



   Kao i kod nas, pomanjkanje središnjeg plana zaštite teritorija pogodovalo je širenju bespravnih gradnji i devastaciji teritorija, a taj se fenomen odrazio i na samu sigurnost mještana. Posljednje poplave na jadranskom poluotoku Gargano potvrđuju problem: veći dio malih urbanih naselja na obali pretrpio je ogromne štete jer je bespravna gradnja uništila veći dio prirodnih i izgrađenih kanala za odvodnju vode. Slično se dogodilo i u Liguriji, Toscani, Umbriji, Marchama…


   Italija je zemlja ogromnih migracijskih tokova koji su se događali tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća prema sjevernoj i južnoj Americi, Australiji, Njemačkoj i, tijekom poslijeratne ubrzane industrijalizacije prema industrijskim središtima, u prvom redu Milanu i Torinu. Vlasnička struktura napuštenih imanja i nekretnina u ruralnim i planinskim područjima slična je Istri: vlasnika pojedinih imanja ima napretek, raspršeni su diljem svijeta, katastarska situacija je očajna, napuštene nekretnine propadaju uslijed pritiska nerješivih birokratskih problema.


  


Slučaj Gangi


Da bi pokušali spasiti starogradska naselja pojedini načelnici malih općina osmislili su zanimljiv projekt: prodaju napuštene kuće po cijeni od jednog eura. S obzirom da po talijanskom zakonu javna ustanova ne može poklanjati imovinu jer se mora pridržavati postupaka procjene i javnog natječaja, dotične općine su se postavile u poziciju posrednika između vlasnika i potencijalnog kupca (za jedan euro). Nekretnine se doslovce poklanjaju uz uvjet da ih novi vlasnik restaurira i zaštiti od propadanja. U općini Gangi (srednjovjekovno naselje se nalazi na nadmorskoj visini od 1.050 metara) u pokrajini Palermo na Siciliji poklonili su dosad stotinjak nekretnina u starogradskoj jezgri koja je ove godine proglašena najljepšom u Italiji. Načelnik te općine Giuseppe Ferrarello kaže da je inicijativa polučila neočekivani efekt: dosad su u općini primili više od 1.500 zahtjeva, javljaju se ljudi iz Italije, SAD-a, Japana, Njemačke, Francuske, Brazila. »Općina se postavila kao posrednik i pomaže prilikom obavljanja prepisa objekta na novog vlasnika koji je dužan platiti sve troškove prijenosa te se obvezati da će u tri godine rekonstruirati i restaurirati objekt uz uplatu kaucije u visini od 5.000 eura«, objašnjava Ferrarello.


  

Čekanjem do ruševine


Na jednak način se postavila i općina Salemi na Siciliji. I tu se napuštene nekretnine prodaju, ili bolje rečeno poklanjaju, po simboličnoj cijeni od jednog eura, ali po reakcijama potencijalnih kupaca na forumu koji je otvoren na internetu izgleda da su birokratske poteškoće oko prijenosa vlasništva odvratile mnoge od tog nauma. Konkretniji je po tom pitanju načelnik male općine Carrega Ligure koja se nalazi na planinama između Genove i Torina: na web stranicama općine javilo se više od 3.000 potencijalnih kupaca napuštenih nekretnina po simboličnoj cijeni od jednog eura, ali dosad nije ostvaren niti jedan prijenos. Načelnik Guido Gozzano nam objašnjava situaciju zornim primjerom: »Imali smo jednu napuštenu kuću. Naše su službe pronašle sve vlasnike, dobili smo njihovu suglasnost da se nekretnina pokloni no, dio kuće pripadao je državi i tu smo naišli na nepremostive poteškoće. Pokušali smo dobiti suglasnost, radili nekoliko godina, a u međuvremenu krov je propao i na kraju smo morali otkloniti ruševinu«.