Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. listopada 2019.
Grad šarma i mistike

REPORTAŽA TAKO TO RADE BUGARI Bili smo u Plovdivu, koji će godinu prije Rijeke ponijeti titulu EPK

Foto Voljen GRBAC
Foto Voljen GRBAC
Autor:
Objavljeno: 9. svibanj 2017. u 7:23 2017-05-09T07:23:18+02:00

Tri agilne i sposobne dame nalaze se na čelu male, ali efikasne (petero ih je profesionalno angažiranih, uz još dvoje u marketingu) ekipe koja priprema Plovdiv za EPK. Fuse, transform, revive, relax – četiri su riječi kao ključ strategije plovdivskog kulturnog predsjedavanja Europom

EPK. Evropska prijestolnica kulture. Ova je sintagma, pretvorena u instituciju EU, od samog svog početka 1985. godine, prema ideji slavne Meline Mercouri, grčke filmske i glazbene »ikone«, ujedno tadašnje grčke ministrice kulture, imala za cilj »brendirati« odabrane države i gradove u njima, promovirati ih u destinacije kulture i umjetnosti par exellance, probuditi, uz već poznate, i one uspavane, tinjajuće, nepoznate duhovne i kreativne potencijale pojedinaca i institucija tih gradova »sretnika« te im dodati i nove, nerijetko svjetski relevantne sadržaje, dovesti umjetnike i projekte koji bi sasvim sigurno te gradove, kada uz njhova imena ne bi stajala ta tri magična slova, zaobišli u velikom luku. Počelo je s prijestolnicama i velegradovima, da bi se na prijelazu tisućljeća i početkom novoga titula EPK-a počela dodjeljivati i, uvjetno rečeno, »manjima«.

Ružno se pače, bar bi tako trebalo biti, pretvara u labuda, kulturna se »provincija« na godinu dana transformira u, ako ne svjetski, a ono bar jedan od europskih epicentara umjetnosti. Iskoristi li grad taj jedinstveni zamašnjak, a i to je jedna od ideja projekta EPK-a, blagodati te magične godine trebale bi plamtjeti tijekom godina koje slijede, a mudre bi i sposobne gradske vođe trebale učiniti sve da održe što duže što više onoga što je bilo vrijedno i uspješno u toj »epekaovskoj« bajci. Naravno da svi našoj Rijeci od srca želimo takvu budućnost i perspektivu, ali to nije tema ovog članka.

Predavanje u Maloj bazilici

Bugarski je Plovdiv Europska prijestolnica kulture 2019. godine, godinu dana prije no što će Rijeka ponijeti tu laskavu titulu. Slogan plovdivskog EPK-a i moto sadržan je u jednoj jedinoj riječi: Together (zajedno). A u kontekstu aktualnih svjetskih, a pogotovo europskih društveno-političkih previranja, pred organizatorima plovdivske epekaovske priče veliki su izazovi.

Šesti najstariji

Boravili smo u Plovdivu tri dana, u prigodi dodjeljivanja prestižne Zlatne jabuke, nagrade koju dodijeljuje FIJET, svjetsko udruženje turističkih novinara reprezantativnim turističkim destinacijama, poput naših Rovinja i Opatije, koji su »jabukom« zasluženo nagrađeni 2013. godine. Grad od petstotinjak tisuća stanovnika nalazi se na sat vremena vožnje autocestom od Sofije prema obali Crnog mora. Budući da nije na moru, ne može ni sanjati o megaturističkim uspjesima kakve imaju slavna crnomorska turistička odredišta, posebice Varna i njeni nadaleko poznati Zlatni Pjasci. Ipak, tamošnji se gradski oci i turistički djelatnici ne mire s činjenicom da su gradovi poput Plovdiva osuđeni na tranzitni turizam; većina gostiju, naime, grad posjećuje na jedan dan, uglavnom dolazeći izletničkim autobusima iz Sofije. Njihov je trud počeo već puno prije te željno iščekivane 2019. davati sjajne rezultate. Odnedavno se broj noćenja u Plovdivu i okolici godišnje udvostručuje, što im daje vjerovati da će tijekom godine EPK-a premašiti magičnu brojku od milijun noćenja. Prošle godine grad je nagrađen nagradom Balkan Leader of Tourism.

Scena iz "Carmen"

Povijest Plovdiva neizmjerno je bogata i zanimljiva. Jedan je od najstarijih gradova na svijetu. Preciznije, šesti je na toj listi. U Europi su samo naši Vinkovci stariji! Stariji je od Atene i Rima, vršnjak Troje i Mikene, ali za razliku od njih, još je živ. U vrijeme Rimskog Carstva imao je i do stotinjak tisuća stanovnika. Na teritoriju grada nalazi se dvjestotinjak (!) arheloških nalazišta. Pričati o njegovu neprekidnom trajanju od šestog tisućljeća prije naše ere zaslužuje daleko više prostora no što nam gabariti ovog članka omogućavaju, ali je najvažniji dojam koji smo stekli dok su nas ljubazni i gostoljubivi domaćini vodili gradom i okolicom, da se grad i njegovi građani ponose svojom prošlošću i da se to trude objelodaniti gostima na sve moguće načine. Rijetko se gdje u gradskoj jezgri nađe na okupu toliko različitih stilova; arhitektonska i urbanistička razigranost naprosto je opijajuća.

Sličnost s Rijekom

U centru Plovdiva, gdje se dio antičkog stadiona (veći je dio stadiona dugačkog 270 metara, koji je primao tridesetak tisuća posjetitelja, zatrpan ispod današnjeg središta grada) koji su sagradili Rimljani u 3. stoljeću prije Krista sakrio među modernim zgradama, u maloj smo projekcijskoj dvorani napeto pratili rimske sportske igre u 3D-tehnologiji. Virtualni su likovi ondašnjih »supermana«, takoreći na dohvat nam ruke, trčali, bacali koplje, jahali na četveropregu, hrvali se... baš onako kako su to činili prije više od dvije tisuće godina, na istom tom mjestu. Zatim smo se popeli na Stari grad, dio grada gdje je promet vozila zabranjen, i ponovo uronili u prošlost, ne tako davnu poput one prijašnje hologramske, ali jednako tako bogatu i zanimljivu.

Detaljno restaurirani ornamenti

Veliki je dio Staroga grada u fazi restauracije, neke su palače i bogataške zgrade, domovi nekadašnjih imućnih trgovaca, uglednika i njihovih obitelji, već potpuno obnovljene i spremne za razgledavanje. Gostinjske sobe, kuhinje i raskošni saloni dočaravaju atmosferu kakva je vladala prije dvjestotinjak godina. Nameće se sličnost s našom Rijekom, koja je u tom periodu devetnaestog stoljeća također doživljavala neslućeni gospodarski, a samim tim i duhovni procvat. Dok smo šetali Starim gradom, zatekla nas je večer, a splet uličica doveo nas je do još jedne od plovdivskih atrakcija. Četvrt Kapana (u prijevodu: zamka) tijekom poslijednjih godina planski je pretvorena u umjetničku, boemsku oazu prepunu malih galerija, klubova, gostionica i art kafića iz kojih se šire zvuci i mirisi kojima je teško odoljeti. »Creative District«, kreativna četvrt, »zamka« iz koje ne želite izaći, bar ne brzo. Podsjetila nas je Kapana na trenutak na sličan kvart, židovsku četvrt Barrio Santa Cruz na sasvim drugom kraju Europe, u prelijepoj Sevilli, što možda i nije slučajno, jer su i u jednom i drugom slučaju prisutni, između ostalih, svekoliki utjecaji arapskog svijeta, Turske, Grčke, Orijenta...

Kišni Bizet

Kapana je grad u gradu, poetično srce grada, četvrt gdje vrijeme teče polako, mjesto gdje je istinska umjetnost nadvladala, a riječ gastronomija nema prizvuk fastfoodovske globalne uniformiranosti. Kapana vibrira, pulsira, treperi, živi punim plućima do kasnih noćnih sati, ispunjava dušu i tijelo svim blagodatima Trakije. Ne zaljubite li se na prvi pogled, vrijeme je da ozbiljno preispitate svoj, evidentno rudimentirani hedonizam. Uostalom, sljedeća je rečenica o Kapani dokaz da, ako već ne govorite tečno bugarski, sigurno ga vrlo tečno razumijete: »Kapana dušata na grada«. Za one koje ipak nisu razumjeli, skraćeni je prijevod: »Konobar, donesite mi molim Vas još jedan tanjur pite, natočite mi dva deci crnog vina Mavrud i dajte meze za cijelo društvo«.

Svod pravoslavne kapele

Ne, nisu sve tri večeri koje smo proveli u gradu na rijeci Marici bile samo »raspašoj«. Ta u budućoj smo Europskoj prijestolnici kulture! Idućeg dana navečer, nakon obilaska zanimljive plovdivske okolice, ponovno smo u Starom gradu, u fascinantnoj građevini koju je budućim generacijama ostavio rimski imperij. U jednom od najljepših i najočuvanijih amfiteatara u ovom dijelu Europe u koji stane i do 7.000 posjetilaca uživali smo u raskošnim mladim opernim glasovima (mnogi su bugarski pjevači, poput Borisa Christoffa, Nikolaja Giaurova, Ljube Welitsch, Anne Tomowe-Sintow, Ghene Dimitrove, Raine Kabaivanske, ostali zlatnim slovima upisani u knjigu operne povijesti!) i napeto pratili izvedbu jedne od najizvođenijih opernih uspješnica, Bizetovu »Carmen«. Ni par kapi kiše, koja je krajem prvog čina zarominjala nad prepunim gledalištem, nije omelo izvođenje glazbene drame, niti potjeralo gledatelje. Plovdivska je arena dom mnogim manifestacijama i festivalima od folklora do jazza, te je, sasvim logično, jedan od najvažnijih objekata u projektu Europske prijestolnice kulture.

Folklorni doček

Nije išlo lako

A u tom se kontekstu tri agilne i sposobne dame nalaze na čelu male, ali efikasne (petero ih je profesionalno angažiranih, uz još dvoje u marketingu) ekipe koja priprema Plovdiv za EPK. Na konferenciji za novinare u predivnoj palači u plovdivskom Starom gradu govorile su nam pedesetak minuta o koncepciji, strategiji i projektima budućeg EPK-a. Radost Ivanova zadužena je za marketing, Svetlana Kuyumdzhieva je umjetnička direktorica, a Gina Kapegian menadžerica projekta. Prvi su razgovori o EPK-u u umjetničkim krugovima Plovdiva, pričaju nam, počeli 2009. godine. I nije to išlo lako. Tijekom 2011. godine održano je preko tisuću sastanaka da bi se postavili temelji strategije i da bi se došlo do konsenzusa SVIH političkih stranaka oko njenog provođenja.

Unutrašnjost jedne od palača u Starom gradu

Trebalo je, nakon inventure svega onoga što u kulturi i umjetnosti već postoji u gradu i okolici, a što ni izdaleka nije dovoljno da bi se realizirao projekt poput EPK-a, progurati mnogo novih ideja i prijedloga. Bilo je to, pričaju nam tri šarmantne i elokventne plovdivske »kulturtregerice« vrijeme svakodnevnih »brainstorminga«. Nešto nas je u cijeloj toj priči neodoljivo podsjetilo na Lijepu Našu. Kažu, u Bugarskoj na desetoro ljudi dolazi bar jedanaest različitih mišljenja. Ipak veliki je trud ipak prepoznat i nagrađen, a prigodom svečanog proglašenja dobili su komplimente zbog skromnosti i samokritičnosti. Još je jedan simpatičan detalj: neposredno prije svečanog proglašenja, u trenucima najvećeg stresa, netko je iz bugarske ekipe spontano započeo pjevati, pridružila se cijela delegacija i tako su, pjevajući, dočekali vijest o pobjedi.

Fuse, transform, revive, relax. Četiri su riječi ključ strategije plovdivskog kulturnog predsjedavanja Europom. »Fuse« znači da će se umjetnošću i kulturom dodatno združiti, spojiti, objediniti različite etničke skupine koje žive na tim prostorima. »Transform« ima za cilj oživjeti i oplemeniti zapuštene i zanemarene dijelove grada i okolice i uključiti ih u umjetničke aktivnosti. To se, između ostaloga, odnosi i na rijeku Maricu koja protječe samim centrom Plovdiva, a čije su obale, poput obala Save u našoj metropoli, potpuno mrtve i zapuštene u urbanom smislu, ne »dišu« s gradom kroz koji teku.

Raspjevana fontana u centru Plovdiva

»Revive« je priča o oživljavanju nedovoljno poznate i zanemarene povijesne i arheološke baštine, a plovdivska je regija neiscrpno vrelo iskopina i artefakata iz svih epoha. »Relax« je riječ koju, sigurni smo, nije potrebno ni prevoditi ni elaborirati. U Plovdivu, gradu blage klime i svih vrsta užitaka za dušu i tijelo, vrijeme teče sporije nego u užurbanim megalopolisima istoka i zapada, »slow food« se tamo »mezi« već tisućama godina, pa će se na razne, svima nam drage načine, brojnim posjetiteljima tijekom godine EPK-a, pokušati oplemeniti dušu i odmoriti živce od svakodnevne napetosti i stresa.

Otvoreni poziv

Tri simpatične plovdivske mušketirke često su svoje izlaganje prekidale smijehom, upadajući jedna drugoj u riječ i šaleći se kao da rade neki ležeran i neobavezujući, a ne ubitačno stresan posao. Posebno im je bilo drago što je među novinarima koji su došli iz gotovo svih krajeva svijeta bio i netko iz Rijeke, grada koji (uz irski Galway) prvog siječnja 2020., simbolički od njih i talijanske Matere preuzima europsko kulturno prijestolovanje. Više od 250 institucija iz cijelog svijeta priključilo se dosad ovom megaprojektu. Dok ovo pišemo još traje treća faza natječaja, Open Call, dakle otvoreni poziv umjetnicima iz cijelog svijeta da ponude svoje projekte i time obogate kulturnu ponudu Plovdiva EPK-a 2019.

Svadba uz neizostavno kolo

O ozvučenoj raspjevanoj fontani (svirala je, dok smo šetali onuda, isključivo klasična glazba) u jezercu u srcu Plovdiva, okruženoj parkom i restoranima, maloj vinoteci/konobi Bendida u kojoj nam je, ne slučajno, naš dragi domaćin Plamen Starev organizirao večeru i degustaciju vrhunskih vina, prezentaciju ružinog ulja i kozmetičkih preparata i proizvoda od ruže, po čemu Bugarska prednjači u svijetu, džamijama i crkvama koje predstavljaju značajni segment kulturne i turističke ponude, svadbi kao iz Kusturičinih filmova na koju smo naletjeli u restoranu našeg hotela, nismo vam stigli ispričati detaljnije priče, no Plovdiv je grad koji treba posjetiti i doživjeti bar na nekoliko dana, ne samo u jednodnevnom izletu iz nedaleke Sofije, koja, bez obzira na činjenicu da je dvomilijunski velegrad, ne nudi ni približno toliko šarma, mistike, poezije i, što je najvažnije, duše. A kako li će tek biti 2019. godine...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.