Iako je u siječnju alarmirala o „drastičnom povećanju oboljelih od ebole u Kongu“ te „izrazila zabrinutost za prijelaz bolesti preko granica“, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ponovno je odbila proglasiti izvanredno stanje.  Iz WHO-a poručuju da epidemija ne ispunjava kriterije za proglašavanje međunarodne zdravstvene nužde, prenosi New York Times.

Nije prvi put da odbijaju

Ovo je drugi put od izbijanja problema prošle godine da odbijaju proglašenje izvanrednog stana. Prvi je slučaj zabilježen još u listopadu. Neki istraživači pozivaju Organizaciju da to učini već mjesecima. Iz WHO-a poručuju da su takve izjave rezervirane za epidemije koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju i mogu se širiti na međunarodnoj razini. Globalno zdravstveno stanje, tvrde oni, donijelo bi više novca i međunarodnu pomoć za sprječavanje bolesti.

Epidemija ne zadovoljava globalne kriterije za slučaj nužde jer je ostala ograničena na dvije sjeveroistočne provincije i nije stigla u druge zemlje, poručuju iz WHO-a. Iako, pogođena područja dijele granice s Ruandom, Južnim Sudanom i Ugandom.  Trenutno se nalazimo u osmom mjesecu problema s epidemijom koja je pogodila 1.206 ljudi, a od srijede su preminule 764 osobe.

Alarmantna situacija

„Više od osam mjeseci nakon izbijanja bolesti situacija je alarmantna. Broj novih prijavljenih slučajeva značajno se povećao u posljednjih nekoliko tjedana, dosegnuvši najviše razine od proglašenja epidemije. Prošlog tjedna, 40 posto novo prijavljenih slučajeva su ljudi koji su umrli u zajednici prije nego što su se mogli identificirati kao pacijenti s ebolom.“, stoji u njihovom priopćenju.

Tijekom informativnog sastanka o odluci, dr. Michael J. Ryan  (zamjenik ravnatelja WHO-ovog programa hitne pomoći u zdravstvu) kaže da se nedavno povećanje slučajeva zapravo odrazilo pozitivno. “Stjecanjem povjerenja nekih zajednica, medicinski timovi su stekli pristup područjima u koja prije nisu mogli ući i zato pronalaze više pacijenata.”

FOTO/Virus Outbreak 2018, Commons Wikimedia

Strah i nepovjerenje prema vladi

Strah i nepovjerenje prema vladi duboki su u regiji i proširuju se na Ministarstvo zdravlja i organizacije za koje se misli da su povezane s njima, uključujući skupine za pomoć i WHO. Sumnja je navela neke ljude da potpuno izbjegnu testiranje i liječenje ili isto odgađaju dok ne postanu previše bolesni da bi ih se spasilo.

Posebno brine što su se brojne smrti dogodile u zajednici, a ne u centrima za liječenje. Držanje bolesnika kod kuće pomaže u širenju virusa, jer bolest postaje napretkom postaje sve zaraznija. Širi se tjelesnim tekućinama, tako da će skrbnici kojima nedostaje zaštitna oprema gotovo sigurno biti zaraženi, kao i oni koji pripremaju leševe za pokop, prenosi NY Times.

Miješanje ebole sa simptomima malarije

„Neki od gnjeva i nepovjerenja proizlaze iz načina na koji su djelovale skupine za pomoć“ rekla je dr. Natalie Roberts, ravnateljica za hitne operacije „Liječnika bez granica“. Roberts navodi da ljudi u zajednicama nisu razumjeli zašto osobe s potencijalnim simptomima ebole poput groznice (čak i kod djece) moraju biti izolirane do 48 sati dok čekaju rezultate ispitivanja.

Ne shvaćaju zašto bi oni koji su imali negativan rezultat mogli biti pušteni bez dijagnoze ili liječenja njihove groznice, koja bi mogla biti malarija. Dr. Roberts kaže da su promijenili način na koji se bave pacijentima, dopuštajući im da kod kuće čekaju rezultate testiranja.

Ujedno se pobrinu za rješavanje njihovih drugih zdravstvenih problema i pružaju potrebne informacije. Njezina organizacija pokušava dati pacijentima izbor i dopustiti im da se liječe u lokalnim zdravstvenim centrima umjesto u centrima za liječenje ebole ako je to njihova želja.

FOTO/WHO, Ebola 2019

Poziv na deklaraciju

„Druge skupine također mijenjaju svoje pristupe kako bi ih uskladile s onim što zajednice trebaju“ kaže dr. Ryan, iako dodaje: “Razvijamo odgovor, ne mijenjamo ga.” Dr. Robert Steffen sa Sveučilišta u Zurichu (predsjednik odbora za hitne slučajeve WHO-a) kaže: “Mi smo umjereno optimistični da se ova epidemija može dovesti u kontrolu, ne odmah, već u dogledno vrijeme.”, prenosi NY Times.

Ranije odluke o “javno – zdravstvenoj izvanrednoj situaciji od međunarodnog interesa“ izdane su za svinjsku gripu 2009., dječju paralizu 2014., ebolu u zapadnoj Africi 2014. i Zika virus 2016. godine.

Stručnjaci sa sveučilišta „John Hopkins“ pozvali su u studenom na deklaraciju, u članku u časopisu „The New England Journal of Medicine“, rekavši da bi potez “povećao i političku pozornost i financijska sredstva”.

U intervjuu prije odluke u petak, autorica članka u časopisu, Jennifer B. Nuzzo iz „Johns Hopkins“ Centra za zdravstveno osiguranje kaže: „Mislim da je apsolutno neophodno da sada proglase izvanredno stanje. Zemljama je potrebno jasno naznačiti hitnost situacije i povećati pritisak na države članice WHO-a, da učine više kako bi se ta epidemija stavila pod kontrolu.”

Kasnije, dr. Nuzzo je nazvala odluku W.H.O. “nedokučivom”. “Svi podaci pokazuju da napori da se to spriječi nisu uspjeli”, rekla je. “Ne možete zaključiti da međunarodna zaraza nije mogućnost. Zašto bismo čekali da dođe do međunarodnog širenja epidemije? “

Druga najsmrtonosnija epidemija

Dr. Nuzzo kaže da ponekad postoji oklijevanje oko proglašenja hitnih slučajeva, zbog zabrinutosti da će izjave potaknuti druge zemlje da nametnu nepotrebne zabrane putovanja ili trgovinski embargo, što bi dodatno stigmatiziralo zemlje s izbijanjem bolesti i uništilo njihova gospodarstva.

Međutim, naglašava da postoje načini da se takve zabrane obeshrabre i da se hitna izjava treba donijeti isključivo na temelju zdravstvenih briga, a ne politike.

Epidemija je druga po veličini ikad. Najsmrtonosnija epidemija ebole dogodila se od 2014. do 2016. godine u Gvineji, Liberiji i Sierra Leoneu; mučila je 28.610 ljudi i ubila njih 11.308.