Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 4
Sutra: 19° 19° 4
20. listopada 2019.
Globalni udarac

Strah od velikog rata: Napad dronovima u Saudijskoj Arabiji otkrio koliko je naftna industrija ranjiva

REUTERS
REUTERS
Autor:
Objavljeno: 23. rujan 2019. u 7:08 2019-09-23T07:08:59+02:00

Materijalna šteta je sigurno velika. Abkaik je najveća rafinerija Aramca s kapacitetom za preradu sedam posto globalnih potreba, a polje Kurais proizvodi jedan posto svjetske nafte. Ovaj napad otkriva koliko je naftna industrija u suvremenom svijetu ranjiva, ističe energetski stručnjak Davor Štern

Cijena nafte zaljuljala je svijet početkom tjedna, izazvala zabrinutost, bojazan od moguće krize, ali već sredinom tjedna cijena nafte je stabilizirana. Posljedica je to napada dronovima na naftna postrojenja Aramca, saudijske državne naftne kompanije, u pokrajinama Abkaik i Kurais. Posebnu je zabrinutost izazvao napad na golemu rafineriju u Abkaiku.

Posljedica napada: smanjenje dnevne proizvodnje za 5,7 milijuna barela što je oko pet posto svjetske proizvodnje. Druga posljedica napada: nagli skok cijene nafte u ponedjeljak za gotovo 20 posto, što jest veliko povećanje cijene, ali je istodobno to značilo vraćanje cijene barela na razinu otprije šest mjeseci. Treća posljedica napada: odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da odobri korištenje američkih strateških rezervi, bude li potrebno, kako bi se osigurala uredna opskrba tržišta.

To su bile prve posljedice napada kojega su izveli, tako tvrde i time se hvale, Hutiji, pobunjenička frakcija u građanskom ratu razorenom Jemenu, inače bliska Iranu. Tako je izgledao ponedjeljak - dramatično i to ne samo po pitanju nafte, njene cijene i uredne opsrkbe tržišta nego i zbog dodatno zaoštrenih ionako loših odnosa zemalja u Perzijskom zaljevu.

Ranjiva industrija

Već u utorak je bilo izvjesno da će stanje s naftom, njenom cijenom i urednom opskrbom, biti stabilizirano. Aramco je objavio da će s punom proizvodnjom započeti brže od očekivanog, za dva do tri mjeseca, ne za nekoliko mjeseci kako je isprva bilo procijenjeno. Proizvodnja bi do kraja rujna trebala dosegnuti 11 milijuna barela, do kraja studenog 12 milijuna. Srijeda je donijela daljnje smirivanje cijene nafte i njeno vraćanje prema razini s kraja prošloga tjedna.

Davor Štern, energetski stručnjak i konzultant, bivši predsjednik Uprave Ine, ustvrdio je da je u ovom času teško kazati koliko će ta zbivanja utjecati na Hrvatsku, odgovor će se znati za nekoliko tjedana, ali ne očekuje nikakve veće poremećaje.

- Stanje se brzo smiruje što je posljedica prije svega najave Saudijaca da će postrojenja brzo biti sanirana. Osim toga, vidjelo se i da nema poremećaja u opskrbi, izjavio je za naš list Štern. Materijalna šteta na postrojenjima, Abkaik je najveća rafinerija Aramca s kapacitetom za preradu sedam posto globalnih potreba, a naftno polje Kurais proizvodi jedan posto svjetske nafte, je sigurno velika, kazao je Štern i upozorio da ovaj napad otkriva koliko je naftna industrija u suvremenom svijetu ranjiva.

- Govori se o napadu dronovima, ja bih to ipak zvao bespilotnim letjelicama. Dronovi mogu biti i ono što djeca puštaju, a ovdje je riječ o nečem mnogo ozbiljnijem, nečem što ima dolet od više stotina kilometara, kazao je Štern. Sve to se događa u trenutku kada Aramco priprema inicijalnu javnu ponudu. Predsjednik Aramca Samir Nasser prošloga je tjedna izjavio da je prvi cilj uvrštenje dionica Aramca na burzu u Saudijskoj Arabiji, a nakon toga ne isključuje i uvrštenje na neku od međunarodnih burzi. Nakon napada spekuliralo se o mogućoj odgodi inicijalne ponude. Međutim, ministar energetike princ Abdulaziz bin Salman u srijedu je odbacio bilo kakvu ideju o odgodi i kazao da će inicijalna javna ponuda biti »što je moguće prije«.

Saudijci su odlučili ponuditi određeni udio u Aramcu (zapravo, službenim nazivom Saudi Arabian Oil Company) i novac od te prodaje investirati u razvoj, goleme infrastrukturne projekte i stvaranje ekonomije koja ne bi ovisila o nafti. Inicijalna javna ponuda Aramca mogla bi biti najveća i financijski najizdašnija inicijalna javna ponuda u povijesti. Saudijci su u pripremi inicijalne javne ponude Aramco procijenili na dva bilijuna dolara, međutim, prema dokumentima koji su procurili njegova vjerojatna vrijednost je oko 1,2 bilijuna dolara. Bude li izlistan na burzi, Aramco će biti najvrjednija izlistana kompanija na svijetu.

Osim toga, riječ je o kompaniji koja je šesta na svijetu po ukupnom prihodu, ali prva na svijetu po profitu, lani više od 110 milijardi dolara. Štern je procijenio da ni eventualna odgoda ne bi trebala nanijeti štetu Aramcu, iako ne isključuje tu mogućnost, ali više zbog razloga koji su povezani s očitom ranjivošću naftne industrije i njenih postrojenja i to u regiji koja je opterećena nizom sukoba i ratova.

Kontrola naftne krize

Štern ne očekuje nikakve posljedice ni po Saudijsku Arabiju, pa ni u slučaju, sve manje vjerojatnom, odgode inicijalne javne ponude, jer, kako je kazao, imaju goleme novčane rezerve. Za sada se napad na naftna postrojenja nije odrazio na prihode vlade u Rijadu, u srijedu je to Reutersu izjavio ministar financija Muhamed al-Jadaan.

- Aramco uredno nastavlja opskrbljivati tržišta i prihodi su kakvi su i bili, izjavio je saudijski ministar financija. Štern je, pak, kazao da nekakve velike šokove na globalnom naftnom tržištu ne treba očekivati. Aramco je pokazao da, bez obzira na napade, može uredno opskrbljivati tržište, nafte na tržištu ima dovoljno, a eventualna naftna kriza ne može izazvati posljedice kakve je izazivala u prošlosti. Naprosto, svijet je danas manje ovisan o nafti. Osim toga, smatra Štern, uspostavljeni su mehanizmi za smanjenje mogućnosti naftnih kriza i oni su efikasniji nego što su bili prijašnji. Kako je kazao, da se ovo dogodilo prije 20 ili više godina, cijena barela bi sa 60 vrlo brzo otišla na sto dolara.

Davor Štern

Drugi važan igrač u ovoj priči je Iran. Država koja podržava Hutije u građanskom ratu u Jemenu, a koji ratuju protiv Saudijske Arabije i njenih saveznika. Iako su Hutiji odmah preuzeli odgovornost za napad na saudijska naftna postrojenja, nije trebalo čekati dugo da Sjedinjene Američke Države prstom upru u Iran kao državu odgovornu za napad. Iran i Saudijska Arabija su arhineprijatelji u tom dijelu svijeta. Saudijska Arabija sa zebnjom gleda kako Iran zahvaljujući lokalnim krizama i ratovima širi svoj utjecaj. Iran je snažno ojačao svoj utjecaj u Iraku nakon što je u tu državu 2014. prodrla Islamska država. Iračku vojsku od potpune propasti spasile su šijitske postrojbe koje je podržao Iran i kurdske milicije. Svoj utjecaj snažno je proširio i u Siriji za vrijeme tamošnjeg građanskog rata.

Iranske elitne postrojbe izravno su sudjelovale u ratu i to na strani predsjednika Bašara al Asada. Danas je Iran dio trojke (Iran, Rusija, Turska) koji održava mirovni proces iz Astane, a ta trojka ima snažan utjecaj na zbivanja u Siriji, svakako veći nego li mirovni proces koji je neuspješno vođen pod okriljem UN-a. Ne treba zaboraviti ni Libanon gdje Iran već desetljećima ostvaruje snažan utjecaj kroz Hezbolah, organizaciju koja sudjeluje i u vlasti u toj državi. Četvrta država u kojoj je Iran osnažio svoju poziciju je Jemen i to kroz podršku Hutima. Dakle, s jedne strane je Iran, s druge Saudijska Arabija, uz Izrael najvažniji američki saveznik u regiji i velik kupac američkog oružja. U svibnju 2017. godine SAD i Saudijska Arabija sklopili su dogovor vrijedan 110 milijardi dolara o saudijskoj kupnji američkog oružja s ciljem da ta kupnja u deset godina dosegne 350 milijardi dolara.

Poziv na osvetu

Iran je u toj priči važan i zbog svojih (ne)odnosa sa Sjedinjenim Državama. Nakon sklapanja sporazuma o iranskom nuklearnom programu 2015. godine (Iran s jedne, a s druge strane SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska i Njemačka) činilo se da bi i ti odnosi postepeno mogli krenuti uzlaznom putanjom. Izborom Donalda Trumpa ta je nada prestala. On je jednostrano povukao SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom (a taj je sporazum bio možda i najveće vanjskopolitičko postignuće administracije Baracka Obame), iako Međunarodna agencija za atomsku agenciju nije zabilježila iransko kršenje sporazuma. Nakon toga je uveo niz sankcija Iranu i njegovim dužnosnicima, a posredno nastoji prisiliti i brojne zemlje da provode američke sankcije u čemu ima prilično uspjeha.

Posljedica je pad izvoza iranske nafte za 96 posto. Trump sankcijama nastoji utjecati na iranski režim i nije prvi koji to pokušava. Iran je godinama, upravo zbog nuklearnog programa za kojega su zapadne zemlje tvrdile da mu je cilj proizvodnja nuklearnog oružja, a Iran da je mirnodopski, bio pod sankcijama i te su sankcija ostavile teške posljedice po iransku ekonomiju. Kratkotrajno razdoblje pod sankcijama vjerojatno nije bilo dovoljno za zamašniji ekonomski oporavak, a sada SAD pritišću novim valom sankcija.

Mnogo više od kratkotrajnog skokovitog porasta cijena nafte međunarodnu je zajednicu zabrinula spremnost Trumpa na odmazdu zbog napada. Nije imenovao kome bi se htio osvećivati, ali odmah je bilo jasno da je riječ o Iranu. Ipak, Trump nije htio Iran napasti ni odmah ni tek tako. Kako je napisao na Twitteru »mi smo spremni za okidanje, ovisno o verifikaciji, no čekamo da od (Saudijaca) čujemo tko je po njima izazvao taj napad i pod kojim ćemo uvjetima nastaviti dalje«.

3871329

Ratni čin

SAD se pozivaju na satelitske snimke i obavještajne podatke koji, navodno, potvrđuju tezu da je Iran odgovoran za napade na naftna postrojenja. Verbalno ratobornih u američkoj administraciji ne nedostaje. Američki senator Lindsey Graham, inače blizak Trumpu, u utorak je kazao da su napadi na naftna postrojenja »ratni čin« i zaključio da je sudjelovanje Irana u tim napadima neupitno.

Naime, napad je bio veoma sofisticiran. Ciljevi su, navodno, napadnuti bespilotnim letjelicama koje su lansirane s udaljenosti od 800 kilometara i mnogi sumnjaju da su Huti sposobni izvesti tako zahtjevnu i tehnološki kompleksnu operaciju. A s obzirom da je Iran njihov patron u ratu u Jemenu nije bilo teško pogoditi u koga će Sjedinjene Države usmjeriti prst.
Dan nakon senatora Grahama o »ratnom činu« govorio je američki državni tajnik Mike Pompeo. On je to kazao u Rijadu, napad je pripisao Iranu, ne Hutima jer »oprema koja je bila korištena nije dio arsenala Hutija«.

Nafta je važan element bliskoistočnih sukoba, ali i širih geopolitičkih zbivanja. Sadašnja je cijena nafte, šezdesetak dolara po barelu, relativno povoljna, ali i dovoljna da se na tome mnogo zarađuje. Međutim, znatno povišenje cijene nafte ne bi odgovaralo Sjedinjenim Državama, iako su trenutačno najveći svjetski proizvođač, proizvode oko 15 milijuna barela dnevno. Naime, znatno viša cijena nafte (primjerice 2008. godine barel je koštao 147 dolara) itekako bi pogodovala Rusiji i njenoj ekonomiji, u znatnoj mjeri ovisnoj o prihodu od nafte. A jačanje Rusije u bilo kojem pogledu je nešto što se Sjedinjenim Državama ne sviđa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.