Trodnevni boravak

Ništa više i ništa manje: četiri sata tjedno služit će zajednici starih i  nemoćnih osoba u ustanovi u vlasništvu Fundacije Sveta Obitelj. Suci koji su odredili način odsluženja kazne udovoljili su zahtjevima obrane i dozvoli Berlusconiju trodnevni boravak (od utorka do četvrtka) u Rimu gdje je televizijski magnat iznajmio velebnu palaču (palazzo Grazioli) nadomak sjedišta talijanske vlade. Dakle, sve do 25. svibnja (dan održavanja europskih izbora) Berlusconijev tjedan bit će ispunjen ogromnim pritiskom medija koji će seljakati između Milana i Rima, između rimske rezidencije, staračkog doma u predgrađu lombardijske metropole, i obiteljske vile u mjestu Arcore. To je sve što Berlusconiju treba da bi se mogao aktivno uključiti u izbornu kampanju jer, nitko u to ne sumnja, bivši će premijer igrati na sve raspoložive karte kako bi povratio sjaj svojoj stranci Naprijed Italijo koju je utemeljio u vrijeme kada je Craxi pobjegao u Hammamet i kada mu je bila nužna nova politička zaštita. Kazna je smiješna, to je očito, skrojena je po mjeri političkog lidera koji nije nikad razmišljao o političkom povlačenju iz moralnih razloga, da bi sačuvao barem tračak morala u talijanskom načinu vođenja politike i obavljanja državnih službi. Uostalom, premise na kojima je utemeljena Berlusconijeva stranka i njegov osobni višegodišnji politički angažman protive se takvoj odluci, spoj politike i osobnog interesa tjeraju svaku pomisao na moral. Obični građanin se danas pita što je ostalo od dvadeset godina uzastopnih istraga koje su pokušale odgonetnuti tajnu poslovnog uspjeha najbogatijeg Talijana: ako visina kazne odgovora visini grijeha onda su istražni suci svih tih silnih godina tragali u krivom smjeru, možda je na kraju Berlusconi nevin, čovjek genijalnih sposobnosti koji je sam, svojim rukama, izgradio carstvo, vatreni liberal i antikomunist koji se sve te godine jednostavno branio i uspješno obranio od naleta »crvenog, komunističkog sudstva«. 

Predstava oko kazne

Ima u Italiji još puno birača koji su spremni iznova glasati za njega, Berlusconiju su dijagnosticirali političku smrt već prilikom političkih izbora u veljači prošle godine a on je odgovorio s preko dva milijuna dobivenih glasova. Vox populi vox dei, kažu Latini, nepobitna je činjenica da je taj glas još jak i treba samo čekati da bi se vidjelo kako će još jednom Berlusconi zaigrati jer to jedva čeka, kazna je već zaboravljena a o preostalim sudskim procesima koji ga terete malo tko razmišlja, nakon predstave oko kazne zbog utaje poreza može se očekivati tek sitna melodrama zbog grešnih seksualnih odnosa s maloljetnicom. Jer, bilo bi na kraju smješno kad bi stvarno Berlusconi okončao karijeru negdje u zatvoru zbog odnosa sa mladom Ruby Rubacuori.

Kad je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Berlusconi utemeljio stranku Forza Italia uz njega bio je i najbliži suradnik i prijatelj Marcello Dell’ Utri. Drugostupanjski sud osudio je Dell’ Utrija, dugogodišnjeg zastupnika u talijanskom i europskom parlamentu, na sedam godina zatvora zbog teškog krivičnog djela suradnje sa sicilijanskom mafijom. Par dana prije konačne odluke vrhovnog suda Marcello Dell’ Utri je napustio Italiju i sklonio se u Bejrutu. Talijansko je sudstvo preko Interpola izdalo međunarodnu tjeralicu i libanonska je policija uhitila Dell’ Utrija u jednom hotelu u središtu  glavnog grada Libanona. Libanonske vlasti čekaju na talijanski zahtjev za izručenje, no vrhovni sud nije još donio konačnu presudu, suci su planirali to riješiti sredinom tjedna ali zbog iznenadnih zdravstvenih problema Dell’ Utrijevih odvjetnika odluka je pomaknuta za početak svibnja. U slučaju da presuda postane pravomoćna Marcello Dell’ Utri će morati odležati sedam godina u zatvoru – tvorac stranke Naprijed Italijo, strateg Berlusconijevog ulaska u političku arenu, nepravomoćno je osuđen zbog suradnje s mafijom, s mafijašima kalibra Toto’ Riine i Bernarda Provenzana. Vrhovni sud treba tek potvrditi pravomoćnost presude a bijeg u Libanon dokazuje da Dell’ Utri ne gaji pretjerane nade u neki drugi ishod. 

Miris novca

Sucima koji su izrekli presudu i užem dijelu talijanske javnosti poznata je činjenica da u obrazloženju presude stoji zapisano, crno na bijelo, da je Marcello Dell’ Utri bio posrednik između sicilijanske mafije i Silvija Berlusconija. U arhivima talijanskog istražnog sudstva leže na stotine tisuća ispisanih papira u kojima se pokušavalo odgonetnuti tajnu o izvorima novca na kojem je Berlusconi izgradio svoje carstvo. Talijanski istražni novinar Marco Travaglio je dio tog materijala sabrao u knjigu »Miris novca« (L’ odore dei soldi) koji je dostupan u knjižarama. Od 1975. do 1983. godine sustav od 32 holdinga Berlusconijeve tvrtke Fininvest napajao se iz nepoznatih izvora s gotovinom od oko 115 milijardi tadašnjih lira. U toj knjizi naći ćete posljednji intervju koji je prije smaknuća dao istražni sudac Paolo Borsellino francuskim novinarima u kojemu Borsellino govori o vezama Marcella Dell’ Utrija sa mafijaškim bossom Vittoriom Manganom, osuđenim na doživotnu robiju zbog ubojstva i krijumčarenja drogom. Mangano je više godina boravio u Berlusconijevoj vili u Arcoreu gdje je bio zaposlen. U bespućima interneta naći ćete podatak da je Banca Ravasi u Milanu koju je vodio Berlusconijev otac godinama bila sjedište u kojoj je sicilijanska mafija prala novac. Naći ćete puno toga ali na kraju ostaje tek današnja presuda i određena mjera kazne u obliku četverosatne tjedne radne obveze u staračkom domu u predgrađu Milana. Dvadesetogodišnja istražna aktivnost izgleda kao noćna mora i to zbunjuje običnog talijanskog birača i savjesnog građanina.