Desetljeće nestajanja

Srednji sloj građana najbrže gube – Njemačka i Grčka

Gabrijela Galić

Srednji sloj trebao bi moći uživati u osnovnim blagodatima vremena u kojem živi / Foto S. Ježina

Srednji sloj trebao bi moći uživati u osnovnim blagodatima vremena u kojem živi / Foto S. Ježina

Eroziju srednjeg sloja potaknulo je više faktora. Gospodarska kriza samo je jedan od njih. U nekim zemljama to je povezano sa smanjenjem plaća i broja zaposlenih u javnom sektoru



ZAGREB – Srednji sloj u Europi nestaje, a u razdoblju od 2004. do 2011. godine broj Europljana koji se mogu smatrati srednjom klasom smanjen je za 2,3 posto. Taj pad je nastavljen i u godinama koje slijede, pokazuje studija Međunarodne organizacije rada i Edward Elgar Publishinga objavljena uz potporu Europske komisije. Prema podacima s tržišta rada, gubitak srednjeg sloja još je dublji u zemljama poput Njemačke i Grčke.


Eroziju srednjeg sloja u svijetu rada potaknulo je više faktora. Gospodarska kriza samo je jedan od njih. Kako se navodi, u nekim zemljama smanjenje srednje klase povezano je sa smanjenjem plaća i broja zaposlenih u javnom sektoru, što je pogotovo pogodilo žene na tržištu rada. Javni sektor, naime, domaćin je mnogih zanimanja koja se tradicionalno povezuju sa srednjim slojem – od nastavnika, preko državnih službenika do liječnika. No, neka od tih zanimanja, poput nastavnika, svojim primanjima danas se teško mogu svrstati u srednji sloj.


Emigracija profesija


U drugim zemljama ključnu ulogu je odigrala emigracija određenih kategorija radnika i profesija. Osim toga, potvrđuje se da su niža kvaliteta radnih mjesta i rastući sektor slabo plaćenih poslova, kao i progresivno slabljenje mehanizama kolektivnog pregovaranja, određujući faktori za polagani nestanak srednjeg sloja na tržištu rada. S druge strane, stabilni industrijski odnosi, što je vidljivo u Nizozemskoj, Švedskoj, Francuskoj i Belgiji, vode do veće stabilnosti srednjeg sloja.





Na nesigurne oblike rada koji su utjecali na propadanje srednje klase ukazuje i studija ILO-a koja navodi kako je, bez obzira na financijsku i gospodarsku krizu, propadanje srednjeg sloja u mnogim zemljama bilo prisutno i prije krize. Osobito je to vidljivo u Njemačkoj gdje se smanjivala za tri posto godišnje, ali i u Luksemburgu, Nizozemskoj, Grčkoj, Velikoj Britaniji, pa čak i Danskoj. Naime, u tim zemljama radnici su “propadali” u niže plaćene razrede što je dobrim dijelom posljedica širenja nesigurnijih oblika rada. Kriza je pak najsnažnije pogodila srednju klasu u Grčkoj, Španjolskoj, Estoniji, Cipru i Portugalu.



Jezgrom srednjeg sloja smatraju se oni koji imaju prihode između 80 i 120 posto medijana dohotka, a prema podacima ILO-a, njoj pripada između 23 i 40 posto kućanstava u EU-u. Ona je najstabilnija u Danskoj i Švedskoj (s udjelima od 40, odnosno 39 posto). Najniža stopa, pak, bilježi se u Latviji (23 posto) i Litvi (24 posto). No, studija je pokazala da se medijan dohotka (centralna vrijednost) smanjio tijekom gospodarske i gospodarske krize, a osobito u periodu od 2008. i 2011. godine.


Nategnuta mjerila


“Srednji sloj bi trebao moći uživati u osnovnim blagodatima vremena u kojem živi, od toga da si može priuštiti normalno stanovanje, prehranu, godišnji odmor, izlaske, do toga da su mu dostupne tehnološke mogućnosti koje nosi vrijeme”, veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). Mjerila prema kojima se srednji sloj dohodovno kreće od 80 do 120 posto medijana plaće, veli, ekstremno su nategnuta i nema riječi da je to srednji sloj u Hrvatskoj. Naime, prema toj računici u srednji sloj bi ulazili građani koji zarađuju od nepunih 5,2 tisuće do nepunih 7,8 tisuća kuna bruto mjesečno.


“Prosječnoj plaći nedostaje četvrtina njena iznosa da se sve može podmiriti u mjesecu. I takvo mjerilo za Hrvatsku ne može vrijediti, jer to nije srednji sloj. Osim toga, medijan dohotka nije isti u Njemačkoj, Švedskoj, Eritreji, Hrvatskoj”, veli Sever dodajući kako bi bilo bolje da se mjeri kupovna moć. No, generalno propadanje srednjeg sloja posljedica je rastućih nejednakosti, koje nije potaknula gospodarska kriza već, kako veli, kriza morala iza čega su stale političke elite, a koja se svodi na to da oni koji imaju trebaju imati više. Cijeli niz nesigurnih oblika rada, koji je posljedica tih promjena, također narušava sustav, a protiv toga se može boriti zahtjevima za povećanjem plaća i preraspodjelom dobiti. Jedino tako, veli Sever, srednji sloj može ojačati, a s njim i oni s ispodprosječnim prihodima.