Sloboda govora: Cameron se ne slaže s Papom oko vrijeđanja vjere

Reuters

Britanski premijer David Cameron reagirao je na nedavnu izjavu pape Franje o uzvraćanju nasiljem na vrijeđanje nečijih vjerskih uvjerenja i kazao da je pogrešno zbog toga »osvećivati se«, prenosi u nedjelju The Guardian

ZAGREB – Britanski premijer David Cameron reagirao je na nedavnu izjavu pape Franje o uzvraćanju nasiljem na vrijeđanje nečijih vjerskih uvjerenja i kazao da je pogrešno zbog toga »osvećivati se«, prenosi u nedjelju The Guardian.

Papa Franjo je u četvrtak, razgovarajući s novinarima na letu za Filipine, stao u obranu slobode govora, ali je naglasio da je pogrešno provocirati druge religijskim uvredama, a o odnosu između slobode vjeroispovjesti i slobode izražavanja kazao je da su »obje te slobode temeljna ljudska prava«.

»Svatko ne samo da ima slobodu govora nego ima pravo i obavezu izreći ono što misli za javno dobro… Imamo pravo na tu slobodu, bez vrijeđanja«, kazao je.Kako bi ilustrirao poantu pokazao je na svog suradnika i rekao: »Istina je da ne smijete reagirati nasilno, ali, iako smo dobri prijatelji, ako opsuje moju majku, može očekivati udarac, to je normalno«, rekao je tada papa Franjo.

Cameron, međutim, smatra da ljudi imaju pravo vrijeđati i ismijavati nečiju religiju.

»Mislim da u slobodnom društvu postoji pravo izreći uvredu na račun nečije vjere. Ja sam kršćanin i ako netko kaže nešto uvredljivo o Isusu, ja to mogu smatrati uvredom, ali u slobodnom društvu ja nemam pravo zbog toga se osvećivati. Moramo prihvatiti da mediji mogu objavljivati stvari koje su nekima uvredljive, sve dok je to u okviru zakona. To moramo braniti«, rekao je Cameron u interviewu za američki CBS.

PROBLEM DOPUŠTENOSTI GOVORA MRŽNJE

Cameron je branio vrijeđanje nečije vjere u zemlji u kojoj, kako tvrdi novinar The New York Timesa David Brook, karikature koje je objavio Charlie Hebdo »ne bi trajale niti 30 sekundi« jer bi se smatrale govorom mržnje.

Pri tom se Cameron nije očitovao o dopuštenosti vrijeđanja države i državnih dužnosnika.

Na tom tragu je i članak novinara the New Yorkera Teju Colea koji piše da su ubojstva u Parizu strašna uvreda ljudskom životu i dostojanstvu i da će nas snaga tog zločina još dugo proganjati, ali tvrdnja da je nasilje tih samoproglašenih džihadista jedina prijetnja slobodi Zapada zanemaruje druge, često izravnije i intimnije prijetnje.

»SAD, Francuska i Velika Britanija pristupaju instituciji države svaka na svoj način, ali su saveznici u određenoj viziji svijeta i jedna od važnih stvari koju dijele je očekivanje istinskog poštivanja zapadne sekularne religije. Hereze protiv državne vlasti se pomno prate i kažnjavaju«, ističe Cole i podsjeća da upravo Velika Britanija uhićuje ljude koji na društvenim mrežama pišu komentare protiv vojske ili policije.

Kada je prošlu nedjelju najmanje 1,5 milijuna ljudi prošlo Parizom u dramatičnom prikazu solidarnosti nakon što su ekstremisti u Parizu ubili 17 ljudi, mnogi mediji su izvijestili da je ono što je na tom impresivnom skupu bilo izrazito uočljivo je bio broj svjetskih vođa koji su se tamo pridružili poklicima za obranu slobode izražavanja, usprkos činjenici da su mnogi u svojim zemljama uspješni u gušenju te iste slobode.

Reporteri bez granica (RSF), neprofitna udruga koja promiče slobodu govora, tada je priopćila da je »zgranuta nazočnošću dužnosnika iz zemalja koje ograničavaju slobodu informiranja«.