Raste politička napetost

Saudijskoj Arabiji prodali smo najmanje trećinu cjelokupnog izvoza oružja, streljiva i vojne opreme

Danko Radaljac

Jurišna puška VHS 5.56mm / Foto Željko LUKUNIĆ/PIXSELL

Jurišna puška VHS 5.56mm / Foto Željko LUKUNIĆ/PIXSELL

Trenutno najviše, trećinu od ukupnog izvoza, isporučimo Saudijskoj Arabiji u koju do 2014. nismo izvezli gotovo ništa jer je lider dotad bio Jordan



Hrvatska je lani izvezla oko milijardu i pol kuna vrijednu vojnu opremu, a najveći razlog povećanja u odnosu na 2015., kad je taj iznos stao na oko 800 milijuna kuna, je golemo povećanje izvoza u Saudijsku Arabiju. Naime, samo u prvih devet mjeseci 2016., za što postoje službeni podaci, u ovu arapsku monarhiju otišlo je oružja i streljiva u vrijednosti nešto malo većoj od 500 milijuna kuna. Ukratko, u Saudijsku Arabiju samu išla je najmanje trećina cjelokupnog izvoza oružja, streljiva i vojne opreme iz Hrvatske. Da se ne radi o nečemu što je uobičajeno, potvrđuju podaci Ujedinjenih naroda o trgovinskim razmjenama među članicama. Tako prodaja hrvatskog oružja u Saudijsku Arabiju gotovo doslovno nije postojala do 2014. Tada se odjednom izvozi oko 280 milijuna kuna ovakvih »potrepština«, a 2015. se dodaje još oko 45 milijuna.


Jasno je kako će lanjska godina definitivno biti rekordna ne samo u cjelokupnom vojnom izvozu, već i u bilanci s ovom državom. Samo za usporedbu, 2012. doslovno ni kune ovakve opreme se nije prodalo u Saudijsku Arabiju, 2013. je prodano oružja u vrijednosti 60 tisuća kuna, a 2011. je brojčanik zaustavljen na 15 tisuća kuna izvoza.


U Saudijsku Arabiju je otišlo uglavnom streljivo iz starijih zaliha


Koliko se neslužbeno može čuti iz vojnih krugova, u Saudijsku Arabiju je otišlo uglavnom streljivo iz starijih zaliha, što je samo potvrda onog što svi nagađaju: da se ove kupnje nakon Saudijske Arabije preusmjeravaju u Irak i Siriju, gdje se daju sunitskim borcima. Upitno je kojim grupama pobunjenika. Dodatni dokaz tome je skok trgovinske razmjene sa Saudijskom Arabijom nakon naglog smanjenja s Jordanom, koji je ispočetka služio kao trasa za dopremanje oružja i streljiva iz Hrvatske u Siriju.





Čovjek koji međunarodno zastupa jedan vojni konzorcij, a koji je zbog takvog posla želio ostati anoniman, prepričao je kako uopće idu poslovi u trgovini oružjem.


– Trgovina oružjem jedna je izuzetno specifična grana privrede, i uvijek je na rubu. Bilo zbog zakonitosti, morala ili isplativosti, jer služi i kao sredstvo političkog utjecaja. Zbog toga nije rijetkost da i transferi vojnih tehnologija među državama, poput prodaje aviona, budu pod pravosudnim istragama, pojašnjava zastupnik, dodajući kako sami poslovi imaju toliko apsekata da je jednostavno teško zaključiti tko je dobitnik, a tko gubitnik. Takvu je situaciju objasnio na ruskom poklanjanju MiG-ova 29 Srbiji.


– Dakle, Rusi poklanjaju nešto. No, to što poklanjaju bilo bi u suprotnom konzervirano i uskladišteno, a to košta. Tako da već u prvom koraku i Rusija ima i koristi. Potom, od Srbije se traži plaćanje nadogradnje, remonta i nabave oružja. Što znači poslove za ruske tvrtke. Tako da i u drugom koraku ide zarada. Ne znam točne brojke, ali mislim da Rusi ne bi zaradili mnogo manje da su išli na klasičnu prodaju, obzirom da bi remonte tada oni morali platiti, smatra poznavatelj situacije. Kao posebno specifičnu situaciju ističe Bliski istok, gdje i na državnim natječajima za kupnju ima u najmanju ruku neobičnih stvari. Tako pojedine države u toj regiji traže da u slučaju prodaje nekog skupocjenog sustava, prozivođač s nekim lokalnim poduzećem otvori posebnu firmu, s 50-50 posto vlasništvom. Ta firma onda služi kao uvoznik od samog proizvođača te prodavatelj državi, tako da i lokalni poduzetnik ima neku zaradu. Ukratko, radi se o jednom legaliziranom obliku podmićivanja. Jako je bitno za poslove s kim će se tvrtka otvoriti.


Kad se postavi pitanje hrvatskog izvoza streljiva u države Bliskog istoka, drži da tu ima mnogo licemjerja javnosti.


– Da, prodaja oružja je upitno moralan posao. No, ako ćemo tjerati do kraja, sama proizvodnja oružja je takva. Da smo divni moralni svijet, nitko ga ne bi proizvodio, i to bi bio garant mira. Ali situacija nije takva. One države koje će možda i kritizirati Hrvatsku zbog prodaje streljiva Arabiji su možda one iste koje bi, makar preko trećih strana, uletjele u taj posao da su mogle, drži trgovac oružjem.




Podsjetimo, tu je priču otkrio Novi list još 2013., unatoč pokušajima opstrukcije saznavanja od strane tadašnjih vlasti. Treba napomenuti kako je i kod Jordana bio sličan slučaj kao i sa službenim Rijadom sada: godinama je prodaja oružja u tu državu bila nepostojeća, i onda je odjednom porasla na stotine milijuna kuna. U 2013. prodaja u Jordan iznosi oko 280 milijuna kuna, a nakon otkrića Novog lista, godinu dana kasnije ukupni izvoz pada na dva milijuna kuna. No, zato raste u Saudijsku Arabiju na, zanimljivo, baš 280 milijuna kuna.


Pištolj HS Subcompakt mod 2 / Foto Boris Šćitar/PIXSELL


Pištolj HS Subcompakt mod 2 / Foto Boris Šćitar/PIXSELL



Koliko god vlasti šutjele o tome, jasno je kako je ovo način da se Hrvatska riješi viška vojnog streljiva koje bi u suprotnom morala uništavati. Problematičan je jedino izbor države u koju se za sada izvozi. Na tom tragu je i najpoznatiji vojni analitičar Igor Tabak sa specijaliziranog portala obris.org.


– Dakle, ako postoji šansa da se višak oružja i streljiva proda, umjesto da se za streljivo još i plati njegovo industrijsko uništavanje – to je itekako zanimljiva opcija, koja ima veliku privlačnu moć. S druge strane, Saudijska Arabija je trenutno u središtu promišljanja velikog broja država (pa i iz EU-a), jer uvozi velike količine raznolikog vojnog materijala – a na razne načine sudjeluje u više regionalnih kriznih žarišta. Sve takve kupovine su jednako problematične (UN Arms Trade Treaty, EU zajedničko stajalište o trgovini oružjem), iako tu nema neposrednih sankcija – je takvo da ne bi čudilo da postupno ti poslovi s EU državama prestanu, kaže Tabak, posredno dajući do znanja da se može očekivati skori prekid hrvatske trgovine oružja sa Saudijskom Arabijom. No, primjer s promjenom na tu državu s Jordana pokazuje da bi se tada elegantno ponovno mogla naći neka nova država na Bliskom istoku.


Jurišna puška VHS 2 / Foto Boris Šćitar/PIXSELL


Jurišna puška VHS 2 / Foto Boris Šćitar/PIXSELL



Može se postaviti pitanje zašto to Hrvatska uopće radi i postoji li potreba da se oružje prodaje u regiju koja je sama po sebi krizno žarište. Odgovor je, kao i u mnogim prilikama, da se to radi zbog novca. Naime, prije pet godina je donesena odluka da sve što Ministarstvo obrane zaradi samo, bilo prodajom roba bilo prodajom usluga, ostaje u obrambenom proračunu. Kako je baš MORH-ov proračun godinama služio kao glavni materijal za rezanje rashoda države, jasno je da svaki milijun kuna dođe kao nama s neba. Igor Tabak detaljno pojašnjava tu trenutačnu situaciju.


Obrambeni proračun ovisi i o prodaji zaliha oružja i streljiva


– Hrvatska se u svom obrambenom proračunu sve od 2013. za dostizanje ukupno planiranog iznosa izričito oslanja i na ono što se budžetski naziva »drugi izvor« financija – odnosno na vlastite prihode MORH-a, koji su definirani kao prihod od prodaje neperspektivne tehnike, opreme i nekretnina, te provođenje komercijalnih aktivnosti, poput obuke i pružanja usluga. Te vrijednosti postupno rastu i planirano je da i dalje rastu tijekom narednih godina, dostižući 470 milijuna kuna u 2019., što bi trebalo biti oko 9,8 posto ukupnoga proračuna ministarstva. To su novci na koje se računa za provedbu modernizacije, a donekle i za funkcioniranje sustava, objašnjava Tabak.


Ukratko, obrambeni proračun ovisi i o prodaji zaliha oružja i streljiva. I to kroz dva načina. Uštedom jer se ti resursi ne moraju uništavati, a uništavanje košta, te samom zaradom iz prodaje. Dapače, kako će godine prolaziti, baš će ta zarada igrati sve značajniji dio obrambenog proračuna. Tako da se ne može očekivati smanjenje prodaje, već dapače, ne treba čuditi ako se i još veće količine budu izvozile. Jedna važna digresija – MORH ima i poslove davanja usluga na Bliskom istoku, jer je dogovoren posao obuke omanskih pilota, koji se uspješno obavlja.


Prodaja polovnog oružja i streljiva tako postaje sve veći dio ukupnog izvoza ovih roba. Jasno, Hrvatska ima sve impresivniji i sam komercijalni dio izvoza, pri čemu se prije svega ističe HS Produkt s prodajom osobnog naoružanja, odnosno varijanti pištolja HS 2000. Ukoliko bi se na nekom od predstojećih natječaja za jurišne puške diljem svijeta uspjelo izvesti i pušku VHS 2, izvozna cifra čitave države radikalno bi rasla. Kao još jedan od uspješnih hrvatskih poduzeća u vojnom izvozu svakako se mora spomenuti Šestan Busch, tvrtku koja je postala gotovo pa standard za borbene kacige diljem svijeta.