Iako se u prvi mah činilo da će prošlotjednom eliminacijom danskog suca Frederika Harhoffa iz sudskog vijeća koje sudi Vojislavu Šešelju jedan od najvećih skandala u 20-godišnjoj povijesti Haškoga suda, koji je doveo u pitanje vjerodostojnost njegovih odluka, biti barem saniran, ako već ne i okončan, ne samo da se to nije dogodilo, nego je skandal poprimio još veće i još nevjerojatnije razmjere. 

  Iako je to vjerojatno trebala biti elegantna eliminacija suca Harhoffa, a ujedno i njegova diskreditacija, uslijedila je prava lavina podnesaka i međusobno optužujućih memoranduma, prijeteći ugrožavanjem preostalog autoriteta haškog sudišta za bivšu Jugoslaviju. 

  No krenimo od početka. 

 Privatno pismo

Nakon što je nedavno javno objavljeno »privatno« pismo suca Harhoffa, koje Gotovinin američki odvjetnik Luka Mišetić smatra dijelom zavjere u svrhu diskreditacije predsjednika Haškog suda Theodora Merona, a u kojem on sugerira kako je Meron pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država i Izraela donio neke oslobađajuće presude, među njima i presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, četnički vojvoda Šešelj zatražio je izbacivanje Harhoffa iz sudskog vijeća koje mu sudi, pozivajući se na Harhoffovu pristranost i »očite sklonosti« osuđujućim presudama. 

  Predsjednik Meron povjerio je taj problem potpredsjedniku suda Carmelu Agiusu, koji je imenovao tročlani sudski panel koji je većinom glasova uvažio Šešeljev zahtjev i diskvalificirao suca Harhoffa iz sudskog vijeća. Budući da je riječ o ad litem sucu, odnosno sucu imenovanom samo za taj predmet, njegova eliminacija znači i njegovo izbacivanje s Haškog suda. 

  No tada se sve zakompliciralo. 

  Preostali suci koji su s Harhoffom bili u Šešeljevom vijeću, predsjednik vijeća Francuz Jean-Claude Antonetti i talijanska sutkinja Flavia Latanzzi, zatražili su od Maltežanina Agiusa objašnjenje zašto je Harhoffu izrečena »osuđujuća« presuda, a da sudački panel pritom nije uzeo u obzir izvještaj što ga je o cijelom slučaju, u skladu s haškim pravilima, sastavio sam Antonetti.

I drugo, zašto je panel potpuno ignorirao i memorandum u kojem je Harhoff iznio svoju »obranu«.

 »Novi dokazi«

Dodatno ulje na vatru dolio je zatim Antonetti, koji se žestoko suprotstavio Harhoffovoj diskvalifikaciji. Pozivajući se na potrebu sprečavanja »ozbiljne destabilizacije« sudačke dužnosti, Antonetti je sve iznenadio ukidanjem tajnosti podneska što ga je kao predsjednik sudskog vijeća uputio predsjedniku Meronu.

U podnesku Antonetti navodi kako je sudac Harhoff bio žrtvom ilegalnog objavljivanja svoje privatne korespondencije – radi se, naravno, o Harhoffovom pismu od kojeg je sve počelo – pa bi izbacivanjem iz Haaga i po drugi put postao žrtvom.

 Antonetti pritom navodi kako je Harhoff u dosadašnjem radu bio »veliki profesionalac«, te da kod njega nikad nije primijetio bilo kakvu pristranost. Stoga se Antonetti i Latanzzi nadaju da bi panel nakon »novih dokaza« mogao preispitati svoju odluku i Harhoffa vratiti na posao. 

  Svoj prilog ratu podnescima dalo je i haško tužiteljstvo, koje je jedva dočekalo Antonettijevu pobunu protiv odluke o Harhoffovom izbacivanju, a zapravo protiv suca Merona i struje koja ga podržava.

 U oštrom zahtjevu za preispitivanje odluke o Harhoffovoj diskvalifikaciji tužiteljstvo ocjenjuje da Harhoffove kritike na račun najnovije haške sudske prakse nikako ne mogu biti dokazom pristranosti niti povodom za izbacivanje, jer se time krši sudačka neovisnost a time i vjerodostojnost suda. 

  Naposljetku je objavljen i Harhoffov memorandum, što ga je ovaj uputio sucu Antonettiju, a on poslao Agiusu, koji ga je pak odlučio ignorirati.

Pritisak izvana

Pokušavajući shvatiti okolnosti pod kojima je došlo do tog zaokreta, Harhoff naklapa kako se to moglo dogoditi pod pritiskom izvana, te da bi svoje prste u tome mogle imati vojne strukture dominantnih zemalja, poput SAD-a i Izraela, koje su angažirane u vojnim konfliktima. Iako se »nikad neće doznati« je li takvog utjecaja bilo, Harhoff ipak »dopušta mogućnost« da je predsjednik Haškog suda Meron podlagao tom utjecaju »izvana«. 

  Rat podnescima oko Danca Harhoffa potvrđuje kuloarske priče kako se haški sudački zbor podijelio na dvije frakcije, od kojih je jedna Meronova, a u drugoj su oni suci koji se snažno protive Meronovom reizboru u studenome. Iako je Meronova struja u manjini, u njegovim je rukama haška blagajna. Čini se da su pred Haškim sudom burni dani.