Kamo idemo?

REPLIKA NACIZMA NA DJELU Zašto radikalni desni pokreti u Europi dobivaju sve više pristalica

Zdenko Duka

Reuters

Reuters

Zašto je (krajnja) desnica toliko jaka baš u istočnoj Njemačkoj? Zbog toga što je nacionalizam zadnji stadij komunizma, rekao bi jednim aforizmom Adam Michnick, poznati poljski novinski urednik, povjesničar i vječiti disident



Na parlamentarnim izborima švedski demokrati su dobili ipak nešto manju podršku nego su im ranije ankete predviđale. Postali su treća stranka u zemlji s 17,6 posto osvojenih glasova, no rast od prošlih parlamentarnih izbora 2014. osjetan je – tada su imali 12,9 postotaka. Ali, bilo je to prije velikog imigracijskog vala 2015. i samo te godine je 163 tisuće izbjeglica i migranata ušlo u Švedsku i zatražilo azil, njih 17 na tisuću stanovnika. Prosječno najviše u Europi, jer Njemačka je tada primila milijun migranata i izbjeglica, odnosno 12 na tisuću stanovnika.


Švedski demokrati su u 80-im godinama počeli kao otvoreno nacistička stranka, u međuvremenu se stranka reformirala, ali je i za vrijeme ove kampanje morala izbacivati članove zbog rasističkih ispada ili povezanosti s neonacističkim organizacijama.


U Njemačkoj, osobito istočnoj, antiimigracijski prosvjedi su sve češći, a i masovniji. Pojedini prosvjednici u Chemnitzu, u Dresdenu ili Köthenu više se uopće ne ustručavaju marširati s uzdignutom desnicom ili skandirajući nacionalsocijalizmu. U Chemnitzu u kojem se u posljednje vrijeme demonstriralo skoro svakodnevno, došlo je na gradskom festivalu do tučnjave u kojoj je na smrt izboden 35-godišnji Nijemac kubanskog podrijetla, a za zločin su osumnjičeni dvojica izbjeglica – jedan Iračanin i Sirijac. Odmah se okupilo više tisuća prosvjednika, a okupljanje je nazvano »Protest protiv stranih kriminalaca«. Naravno, nisu svi oni koji su prošlih i ovih dana prosvjedovali simpatizeri neonacizma, ali retorika podsjeća na 30-e godine prošlog stoljeća.




Marševi u organizaciji ksenofobne Pegide tamo su počeli već u jesen 2014. godine. I ljevičarski kontraprosvjedi su sada okrupnjali pa je na rock-koncert pod nazivom »Više nas je« u Chemnitzu bilo oko 60.000 ljudi tako da u Njemačkoj zaista postoji široka mobilizacija protiv krajnje desnice.


Reuters


Reuters



Veći izazov od krize eura 


Zašto je (krajnja) desnica toliko jaka baš u istočnoj Njemačkoj?


Zbog toga što je nacionalizam zadnji stadij komunizma, rekao bi jednim aforizmom Adam Michnick, poznati poljski novinski urednik, povjesničar i vječiti disident, bilo u komunističkoj bilo u Poljskoj Kaczynskog, šefa vladajuće populističke stranke Pravo i pravda.


Chemnitz, bivši Karl Marx Stadt, bivše industrijsko središte, izgubilo je od ujedinjenja Njemačke oko 80.000 stanovnika, to je 20 posto ukupne populacije. To je i ono što se dogodilo i drugim gradovima istočne Njemačke jer mnogi od njih sele na zapad.


Kako tumače analitičari njemačke zbilje, aspiracije lokalne srednje klase u istočnoj Njemačkoj nisu ispunjene, a u mnogim je slučajevima sumnjiva privatizacija dovela do propasti industrije i visoke nezaposlenosti. Standard je, naravno, niži nego u zapadnoj Njemačkoj a onda se te frustracije projiciraju na pridošle imigrante.


Angela Merkel je u srijedu u Bundestagu izbjegličku krizu procijenila većim izazovom za Europu od krize eura prije nekoliko godina. Poručila je da je »lov na strance« nedopustiv, osudila je nacističke parole, širenje mržnje prema »svima koji drugačije izgledaju« i napade na policiju.


Postoje izvještaji koji govore da se šef obavještajne službe Hans-Georg Maassen susretao s predstavnicima krajnje desničarske Alternative za Njemačku (AfD-a) pa se čini izvjesnim da antiimigrantska i populistička desnica ima simpatizere u vrhu njemačkog sigurnosnog aparata. On je prije nekoliko dana opovrgnuo da je bilo »lova na strance«. Iza njega stoji njegov nadređeni – ministar njemačke policije Horst Seehofer, koji je bio inzistirao kod Angele Merkel da se imigrante smjesta s njemačke granice vraća nazad.


Naravno, rast njemačke desnice i visok pa i sve viši rejting AfD-a, čiji se rejting od 17 posto podrške približava rejtingu socijaldemokrata, procjenjuje se posebno opasnim zbog zastrašujućeg povijesnog nasljeđa hitlerovskog nacionalsocijalizma u ovoj najbrojnijoj zemlji EU-a.


Nekako se smatralo da je situacija »pod kontrolom«, dok populistička desnica ne ojača u ključnim zemljama današnje EU. Ali, upravo se događa to njezino jačanje u ključnim zemljama EU-a, a ne samo u Mađarskoj i Poljskoj ili u baltičkim zemljama.


Ujedinjenje desnice 


Euroskeptične i ksenofobne stranke ušle su prošle godine u austrijsku vladu, ove godine u novu talijansku vladu i to je značajno promijenilo europsku političku sliku. Inače, i u Austriji i u Italiji do ovih posljednjih izbora su premijeri bili iz stranaka lijevog centra. Poznato je da je Italija zaista već godinama imigrantski hot-spot, kao i Grčka, i EU im u tome nipošto nije (dovoljno) pomagala.


Sadašnju dansku koalicijsku vladu vode konzervativni liberali. Ministrica za imigraciju i integraciju Inger Stojberg pozvala je prije nekoliko mjeseci muslimane da zbog ramazana i posta uzmu godišnje odmore. Bitno su se postrožili imigracijski zakoni, tu je i tzv. zakon dragocjenosti, prema kojem je policija dobila ovlasti za zapljenu vrijedne imovine izbjeglica pri njihovu ulasku u Dansku. U Nizozemskoj je sada druga stranka po snazi Slobodarska stranka Geerta Wildersa. Nacionalni front Marine Le Pen u Francuskoj nikako ne može zaigrati ozbiljnu rolu u političkom životu zemlje samo zbog većinskog izbornog zakona koji je takav da eliminira pripadnike ekstremnijih stranaka. A u Velikoj Britaniji je prije dvije godine izglasan Brexit zbog kojeg se većina sada kaje.


Steve Banon, koji ima velike zasluge za pobjedu Donalda Trumpa, njegov bivši savjetnik, osnovao je u Bruxellesu zakladu »Pokret« da ujedini europsku desnicu i pomogne joj u osvajanju vlasti u Europi. Glavne su poruke – protiv establishmenta, imigracije i islama, a zastupa socijalni konzervativizam, ekonomski nacionalizam i kulturnu homogenost. Matteo Salvini, vođa Lige i talijanski ministar policije mu se nedavno pridružio.


Europski parlament je u srijedu dvotrećinskom većinom predložio suspenziju glasa Mađarske u EU-u zbog narušavanja temeljnih europskih vrijednosti. HDZ-ovi eurozastupnici kao i Ruža Tomašić i Marijana Petir bili su protiv tih sankcija za Mađarsku.



Goran Bandov, izvanredni profesor i prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, kaže nam da se proteklih godina događa značajno preslagivanje na europskoj sceni, prvo uzrokovano financijskom krizom i krizom eura, a od 2015. godine i snažnim migracijskim valom u Europu. Neravnomjerna raspodjela resursa i snažni napredak tehnologija značajno je oslabila jedan dio građana, koji se osjećaju gubitnicima tranzicije. Njima tradicionalne stranke nisu ponudile rješenja, nije uspostavljen novi model upravljanja i niti ostvarena odgovarajuća komunikacija prema njima. To su prepoznale do tada većinom marginalne desno-populističke stranke, koje su im ponudile zaštitu prvenstveno populističkim porukama.


Bandov ističe kako populističke stranke diljem Europe nisu na istom stupnju razvoja te kako neke shvaćaju nužnost odmaka od radikalnih stajališta ako žele participirati u upravljanju državom. Klasični primjer je Slobodarska stranka Austrije (FPO), koja iako je zadržala svoj desni profil, isključuje radikalne elemente iz svojih redova, kako bi bila prihvatljiv partner drugim tradicionalnim strankama Austrije. Također i Švedski demokrati (SD), stranka koja ima radikalnu prošlost, značajno je izmijenila retoriku, kako bi osvojila širu biračku potporu, da ne bude ograničena na marginalnu ulogu u švedskom društvu.


A o Pokretu kakvog predlaže Steve Bannon, Goran Bandov nam kaže da prvenstveno može biti zanimljiv manjim strankama poput belgijske Narodne stranke (Le Parti populaire) ili španjolske Vox stranke, koje pripadaju konzervativno nacionalnim opcijama, a ne zadobivaju značajniju podršku u svojim državama. S druge strane, stranke koje su već osnažile, koje imaju jasnu biračku potporu u svojim sredinama, ne mogu odviše profitirati od udruživanja u supranacionalni europski pokret. Njih ujedinjuju određene teme poput pitanja migracija, ali ne postoji potpuna suglasnost kako rješavati taj problem. Oko niza tema, imaju upravo suprotna stajališta.


Neke od potencijalnih stranaka suradnika Bannonovog Pokreta poput Alternative za Njemačku (AfD) već su se javno ogradile od potencijalne suradnje s njim, a ključni je razlog što ne žele biti definirani kao projekt s kojim se upravlja izvan Njemačke. Uz to AfD zapravo u Bannonu vidi konkurenciju kao predvodnika populističkih stranaka Europe. Tu želju da upravo oni predvode europski populistički pokret ima i niz već prepoznatih europskih populističkih političara poput Mattea Salvinija i Viktora Orbana, koji je i idejni promotor iliberalne demokracije, kao najznačajnije alternative briselskom modelu upravljanja europskim procesima, govori Bandov.



Isto to je prije devet mjeseci za Poljsku bila Vijeću EU-a predložila Europska komisija. Od toga neće biti ništa jer za takve »nuklearne opcije« trebale bi glasati sve zemlje, a to je nemoguće. Ali, daljnje rasprave i glasanja bi mogla pokazati koje su zemlje za to da centralna europska tijela mogu i trebaju inzistirati na poštivanju temeljnih vrijednosti Unije – dakle za izvjesnu federalizaciju Europe, i one druge zemlje kojima je nacionalni suverenitet kao vrijednost daleko iznad svega ostalog.


(Ne)shvaćanje opasnosti 


Foto Denis Lovrović


Foto Denis Lovrović



Analitičar Ivan Rimac, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, govori nam da se kod antiimigracijskih pokreta radi o klasičnom sindromu nacizma. To je čista replika, osim jednog detalja, a taj je da su ti pokreti pažljivo izabrali drugi objekt od onoga kojeg su imali klasični nacisti ili neonacisti. Sada se za probleme krive imigranti i njihova kultura, iako su problemi nastali puno prije i nisu ničim vezani za same imigrante. Rast interesa za ta instant rješenja je isprovociran ekonomskom krizom iz koje smo krajem recesije izišli. Ta je ekonomska kriza generirana financijskim malverzacijama velikih banaka, a ne imigrantima i muslimanima. A instant rješenja su zgodna za osobe koje ne razumiju zakonitosti ekonomskih odnosa i politike i tada objekt krivnje postaje i uzrok i žrtva u takvom odnosu, govori nam Rimac.


Kod svih tih desnih pokreta, kaže on, sada imamo zahtjev za izlazak iz EU-a. To je slučaj i s Brexitom i sa Švedskim demokratima i s AfD-om u Njemačkoj, to je na neki način i državna politika u Mađarskoj. Jedino su u SAD-u objekt Meksikanci i imigranti koji dolaze iz drugih zemalja Latinske Amerike. No, sindrom je isti i socijaldemokracija nema odgovor na taj sindrom, kao što ga nije imala niti u vrijeme nacizma.


Bit će, kaže Rimac, zanimljivo pratiti europske izbore. Te desne stranke teško da mogu imati neki suvisli program za djelovanje u Europskom parlamentu budući da se one zalažu za izlazak svojih zemalja iz EU-a. Pa će ulazak u EP značiti i rastakanje ideje o izlasku. Plaće u tijelima Unije bit će toliki mamac i za te političare da će oni početi izvrdavati tu svoju ideju. Naravno, oni u Europskom parlamentu mogu djelovati tako da se ukinu oni dijelovi pravne stečevine koji sprječavaju njihovo ksenofobno nacionalno djelovanje.


Rimac smatra da je moguće povezivanje svih tih pokreta iako oni mogu djelovati potpuno autohtono u svakoj zemlji, jer je dovoljno kopirati programska načela ili poruke iz jedne zemlje u drugu. Kao što je Syriza pokrenula niz drugih stranaka s istom retorikom i istim ponuđenim rješenjima, tako se mogu pojaviti platforme slične AfD-ovoj u drugim zemljama izvan Njemačke. Problem je da mainstream politike ne shvaćaju opasnost rasta takvih ideja. Macron je svojom kampanjom stavio francusku desnicu u zapećak, ali se to teško događa u nekim drugim zemljama. U različitim zemljama različito se rješava problem. Negdje takvi pokreti ne rastu preko određene mjere kao u Francuskoj, ili poprimaju određene forme, kao što je u Italiji kroz djelovanje pojedinih ministara, a negdje postaju državna politika i rastaču europsku ideju, kao što je to u Mađarskoj. A slični su stavovi prema imigrantima i Češke i Slovačke i drugih tranzicijskih zemalja, ističe Rimac.