Šokantne izjave

“Prljave novinarske kurve”: Zadnja ubojstva samo su vrh ledenog brijega antinovinarske klime u Europi

Boris Pavelić

Reuters

Reuters

Ubojstva blogerice Daphne Caruana Galizije na Malti prije pet mjeseci i sada novinara Jana Kuciaka dokazuju zastrašujuću antinovinarsku klimu u Europi. Istražitelji u obje zemlje uglavnom tapkaju u mraku



Prljave antislovačke kurve. Tim je izrazom slovački premijer Robert Fico pred kamerama opisao novinare u studenome 2016, kada su ga pitali o sumnjama za korupciju o kojima su izvještavali slovački mediji. Nepunu godinu i pol kasnije, 25. veljače ove godine, 27-godišnji slovački novinar Jan Kuciak hladnokrvno je likvidiran zajedno sa svojom zaručnicom Martinom Kusnirovom u njihovoj kući u malome mjestu četrdeset kilometara od Bratislave.


No, Fico se nije dao smesti. Kao što se nije ispričao za svoju šokantnu izjavu iz studenoga 2016., tako se oglušio na javni zahtjev slovačkoga predsjednika Andreja Kiske da rekonstruira vladu u kojoj sjede ministri koje je Jan Kuciak, u svojim istraživačkim tekstovima, otvoreno optuživao za korupciju i veze s kriminalcima. Štoviše, Fico je Kiski uzvratio najprimitivnijom i najpredvidivijom klevetom koju je posljednjih desetljeća iznjedrila desnica u srednjoj Europi i na Balkanu: slovačkog je predsjednika optužio da je podlegao navodnome pritisku američkog milijardera i filantropa Georgea Sorosa, koji da navodno želi »destabilizirati slovačku vladu«. Tu apsurdnu optužbu, koju je Soros odmah demantirao, Fico je smislio čak pet mjeseci nakon što se Kiska, u rujnu prošle godine, uistinu susreo sa Sorosem: na tom sastanku Soros i Kiska razgovarali su o tome kako Rome bolje integrirati u slovačko društvo. I tako je loša, protudemokratska politika iskoristila ubojstvo mladoga istraživačkog novinara, tu prvorazrednu prijetnju demokraciji, da ozbiljan društveni problem još jednom preoblikuje u još jednu teoriju zavjere, skrećući pozornost s ključnoga problema.


Kalašnjikov u rukama Zemana


A taj su problem na susretu s premijerom Ficom, održanom tjedan dana nakon likvidacije Kuciaka i Kusnirove, precizno opisali Christophe Deloire, glavni tajnik profesionalne nevladine organizacije »Reporteri bez granica« i Harlem Désir, predstavnik OESS-a za slobodu medija. U susretu s Ficom u Bratislavi, Deloire je upozorio na »zastrašujuću klimu za novinare« koju mnogi europski političari održavaju, pa čak i kreiraju, uključujući čelnike vlada u zemljama poput Poljske i Mađarske. U izvještaju sa susreta Deloirea i Désira sa slovačkim premijerom, »Reporteri bez granica« podsjetili su, primjerice, na postupak češkog predsjednika Milosa Zemana, koji se u listopadu prošle godine na konferenciji za novinare pojavio s lažnim kalašnjikovom na kojem je pisalo – »za novinare«. Dva mjeseca nakon tog Zemanova postupka, i dva uoči ubojstva Kuciaka, slovački premijer Fico novinare je optužio da su »neznalice«, jer o njemu navodno izvještavaju na jedan, a o drugima na različit način, te im »ponudio« da ih poduči kako se pišu novinski članci.




Gotovo istodobno, na Malti traje podjednako uznemirujuća drama. Blogerica Daphna Caruana Galizia, najpoznatija novinarka na otoku, ubijena je 16. listopada prošle godine u eksploziji bombe postavljene pod njezin automobil. Pisala je hrabro i izravno, a čitali su je gotovo svi na otoku od oko četristo tisuća ljudi. Zvali su je »križarica« i »one woman Wikileaks«: napadala je izravno, imenom i prezimenom, argumentirano, naročito vrhove malteške vladajuće Laburističke stranke; bivšega malteškog europskog povjerenika Johna Dallija optužila je za lobiranje za duhansku industriju; šefa opozicije, predsjednika malteške Nacionalističke stranke Adriana Deliu, povezala je s dilerima droge. Pisala je tako usprkos dugogodišnjim prijetnjama: 1995. zapalili su joj ulazna vrata; potom su prerezali vrat njezinu psu; 2006. pisala je o malteškim neonacistima, pa su joj iza kuće nabacali automobilske gume i zapalili ih; nedugo prije ubojstva blokirali su joj račune, jer je izgubila sudsku parnicu s ministrom… Nekoliko dana prije ubojstva, policiji je prijavila prijetnje smrću.


I u Slovačkoj, i na Malti, ubojice kao da postižu cilj. Iz Slovačke stižu svjedočanstva da policija čuva novinare. Portal aktuality.sk, redakcija u kojoj je radio Jan Kuciak, pod stalnim je sigurnosnim nadzorom. Kolege iz Kuciakova istraživačkog tima dobili su zaštitu policije. U takvoj atmosferi jako je teško raditi slobodno. Na Maltu, pak, uvukao se strah. »Strah je pogodio sve Maltežane. Ljudi se sada boje objavljivati čak i postove na Facebooku«, objasnio je atmosferu jedan novinar iz glavnog grada Valete, koji nije želio biti imenovan. Corinne Vuela, sestra ubijene Daphne Galizie, kaže kako novinari sami zaustavljaju vlastite priče. »Daphne je jedina moćnike neprestano pozivala na odgovornost, koristeći osobni blog koji je sama financirala«.


Istrage kaskaju


Međunarodne organizacije za zaštitu novinara, uključujući »Reportere bez granica« i američki Odbor za zaštitu novinara, još su 2015. pokrenule inicijativu da Ujedinjeni narodi ustanove instituciju posebnog povjerenika za zaštitu novinara, inicijativa koju su »Reporteri bez granica«, nakon ubojstva malteške novinarke, proširili i na zahtjev da Europska unija poduzme slične korake. Zahtjev je podržao francuski predsjednik Emanuel Macron. Pitanje je, međutim, koliko će vremena proći prije prije nego što tromi međunarodni politički mehanizmi ispune te zahtjeve.


A istrage kaskaju. Sedmoro ljudi uhapšeno je u Slovačkoj pod sumnjom da imaju veze s likvidacijom Kuciaka i Kusnirove, ali svi su pušteni jer dokaza nije bilo. Mediji spekuliraju da je likvidaciju organizirala zloglasna kriminalna organizacija N’drangheta iz talijanske Calabrije. Naime, nekoliko ljudi, za koje se sumnja da imaju veze s tim kriminalnim klanom, posjeduju tvrtke u Slovačkoj, a neki se od njih smatraju povezanima s bliskim suradnicima ministara u slovačkoj vladi, pa i samoga premijera Fica. Nakon ubojstva novinara i njegove partnerice, ostavke su podnijeli bivša manekenka i premijerova suradnica Maria Troškova, te tajnik vladina savjeta za sigurnost Viliam Jasan, čije je poslovne veze s jednim od Talijana u Slovačkoj u svojim člancima otkrio Jan Kuciak.


Ni istraga ubojstva Daphne Caruane Galizije nije stigla dalje od mogućih neposrednih počinitelja. Mjesec i pol nakon ubojstva, 5. prosinca 2017., uhićena su dvojica koje na Malti zovu »kriminalnom braćom«, George i Alfred Degiorgio, malteškoj policiji odavna poznati kao pripadnici malteškoga podzemlja, zajedno s još sedmoricom osumnjičenika, koji su oslobođeni uz jamčevinu. Na malteškom sudu upravo traje dokazni postupak, u kojemu na vidjelo izlazi sve više podataka o načinu kojim je ubijena poznata blogerica, koja se zamjerila mnogim političkim moćnicima. Čini se kako je ubojstvo naručeno klasičnim načinom prikrivanja glavnog krivca: niži prenositelji narudžbe nisu znali tko je u višim razinama hijerarhije, kako bi se pravi naručitelj prikrio. »Čini se kako je zapovjedna struktura kriminalne operacije bila vrlo labava, te da je ubojstvo nekoliko puta ‘podnaručivano’, kako bi bilo što teže ući u trag onome tko ga je naručio«, izvijestili su malteški mediji koji pozorno prate slučaj.


Pravi se naručitelj, kao ni u slučaju likvidacije u Slovačkoj, još ne zna – istražitelji u obje zemlje uglavnom tapkaju u mraku. Kako god bilo, dva misteriozna, užasna, ali očito demonstrativna ubojstva novinara na Malti i u Slovačkoj – zajedno s pokoljem u redakciji Charlie Hebdoa u siječnju 2015. – nedvojbeno svjedoče o dramatičnoj eroziji novinarskih sloboda i donedavno neupitne slobode govora. Europa se, očito, dramatično mijenja nagore: trendovi neprijateljski slobodnome novinarstvu u mnogim zemljama kontinenta, od Poljske, preko Slovačke i Mađarske do Balkana, upozoravaju da su zastrašujuće likvidacije tek vrh ledenog brijega. Jer, kakva je to demokratska Europa, u kojoj premijer novinare može nekažnjeno nazvati »prljavim antislovačkim kurvama«?