Bili smo okruženi »jezerom vatre«, koje se brzo stvorilo i počelo nastajati tijekom jedne minute, rekli su preživjeli vatrogasci u čuvenom požaru 2000. na Korzici nedaleko grada Palasca
Mnogi u javnosti ne vjeruju da je tragedija na Kornatima, u kojoj je 2007. poginulo 12 vatrogasaca, prouzročena eruptivnim požarom ili eksplozijom plinske smjese nastale gorenjem. No, stručnjaci u to ne sumnjaju, jer je kornatska tragedija još prije dvije godine ušla u znanstvenu literaturu kao primjer eruptivnog požara, i to jednog od najtragičnijih u svijetu. O tome je rujnu 2011. članak objavila skupina stručnjaka iz Francuske i Portugala, koji su i laboratorijskim pokusom pokazali da su na Kornatima postojali uvjeti za izbijanje eruptivnog požara.
Strašni razmjeri
Znanstvenici su i laboratorijskim pokusima utvrdili da se na kosini može razviti eruptivni požar. Primjerice, napravili su pet umjetnih »rovova« s podovima nagnutima 15, 20, 25, 30 i 35 stupnjeva. Podove su pokrili slamom i u podnožju rovova zapalili. Pokus je pokazao da se vatra u prvim trima rovovima širila normalnom, stabilnom brzinom, dok je u posljednjim rovovima nakon desetak sekundi odjednom »eksplodirala« i zahvatila cijelu kosinu do vrha. Slama u prvim trima rovovima, koja su imala nagib podova manji od 25 stupnjeva, izgorjela je za dvije do četiri minute. U dvama rovovima iznad 25 stupnjeva nagiba, slama je izgorjela za samo dvadesetak sekundi.
Eruptivni požari izbijaju u kanjonima, usjecima ili na padinama brda, slaže se većina znanstvenika. Vatra se širi prema vrhu kosine, a pomažu je nagib terena, atmosferski uvjeti poput suše, visoka temperatura, suho raslinje na uzbrdici, širina linije požara i slično. Što je raslinje na uzbrdici lakše sagorivo, kažu, to će vjerojatnost za izbijanje eruptivnog požara biti veća. Taj rijetki požar razlikuje se od običnoga po tome što »hrani samog sebe«.
Struje iznad plamena
U običnom požaru koji se stabilno širi, uzgon potiskuje uvis vruće plinove nastale pri gorenju. Plinovi se, dakle, odvajaju od terena uzbrdice, a oni za sobom povlače svježi zrak, koji pritječe s prednje i sa stražnje strane linije požara, opisuje John Dold iz Centra za istraživanje požara pri Sveučilištu u Manchesteru, u članku »Flow attachment in eruptive fire growth«. Zrak ispred linije požara struji nizbrdo prema vatri, a iza linije požara zrak struji uzbrdo, također prema vatri. Te dvije suprotne struje susreću se iznad plamena, odnosno odvajaju se od terena kao jedinstvena struja.
Znanstvenici Sharples, Gill i Dold smatraju da se o eruptivnim požarima može puno naučiti na temelju iskustva iz katastrofe »King Cross«, u londonskoj podzemnoj željeznici, koja se dogodila 18. studenog 1987. Tada je poginula 31 osoba, a mnoštvo njih je opečeno. Vatra je zahvatila drvo u pokretnim stepenicama i tijekom 15 minuta se stabilno širila prema vrhu stepeničnog usjeka, odnosno »rova«. Vatrogasci su vjerovali da su je stavili pod kontrolu, ali odjednom je promijenila ponašanje. Užasnom brzinom se proširila prema vrhu stuba i na ljude.
Istodobno, »perjanica« požara spustila se prema zemlji i uz nju priljubila, a povećava se temperatura vegetacije ispred linije požara. Vruća struja plinova, dakle, ne odlazi uvis, nego se drži površine zemlje, a može se naglo ubrzati. To ovisi ponajprije od povećavanja temperature u samoj vatri, a malo je ovisno od okolnog vjetra, osim ako je vrlo jak. Zbog toga znanstvenici nerijetko govore da je riječ o požaru koji hrani sam sebe. Pojednostavljeno, na prostoru ispred linije požara, najednom dolazi do eskplozije ili erupcije – ovisno o tome kako tu pojavu pojedini stručnjaci nazivaju i tumače.
Tri faktora
Kornatsku tragediju proučavali su znanstvenici Chatelon, Balbi, Rossi, Filippi, Marcelli i Rossa sa sveučilišta Korzika, zajedno s poznatim stručnjakom Domingosom Viegasom, iz Centra za studije šumskih požara pri portugalskom Sveučilištu Coimbra, koji je bio u ekipi vještaka u Hrvatskoj.
U zajedničkom radu »The importance of the fire front width in the anticipation of eruptive fires« iz rujna 2011. sedmorica autora kažu da idealnim uvjetima za prerastanje požara u eruptivni pridonose tri faktora. Prvi je lagana vegetacija s dovoljno gorive tvari, ili osušeno raslinje. Drugo, to su sušni ljetni mjeseci. Treće, to je široka požarna fronta ili požar u kanjonu, odnosno usjeku. Prosječni nagib terena na Kornatima nije relativno velik, ali sedmorica stručnjaka naglašavaju i dokazuju da je presudni faktor za izbijanje eruptivnog požara u usjeku bila razmjerno velika širina požarne fronte, koja je iznosila gotovo 100 metara.
