Reuters
Nove su tehnologije omogućile da živimo u društvu koje je sve manje siromašno, živi se sve dulje, sve zdravije, sve smo pametniji, o svemu obaviješteni, a drugu, tamnu stranu stvarnosti čini 800 milijuna pothranjenih i umiranje od gladi
U svijetu je danas gladno 756 milijuna ljudi. Brojka je otprilike jednaka onoj s početka 90-ih godina, kada je svake minute od gladi u svijetu umiralo 25 osoba. Istodobno, 1,6 milijarde ljudi prekomjerno je teško, 666 milijuna ljudi bolesno je pretilo, a samo se u SAD-u godišnje baci 222 milijuna tona hrane, što odgovara ukupnoj godišnjoj proizvodnji hrane u subsaharskoj Africi, najteže pogođenoj glađu. Ogroman jaz između ekstremno bogatih i krajnje siromašnih koji nemaju ni osnovni životni minimum nije se u protekla dva desetljeća nimalo smanjio, niti se čovječanstvo imalo približilo cilju iskorjenjivanja gladi u svijetu, postavljenom na rimskom Svjetskom summitu o hrani iz 1996. godine.
Na ove je činjenice upozorio akademik Ferdo Bašić, koordinator izrade Nacionalnog izvješća i član hrvatskog izaslanstva na World Food Summitu 1996. godine, od čijih zaključaka nije realizirano praktički ništa. Cilj koji je tada postavljen na skupu kojem je prisustvovalo gotovo 200 svjetskih državnika, bio je do 2015. godine prepoloviti broj gladnih na najviše 400 milijuna, ali se to nije dogodilo.
Rušenje »blizanaca« u rujnu 2001. godine promijenilo je prioritete, ocjenjuje akademik Bašić, a bogate su se, razvijene države okrenule posve drugim ciljevima.
– Do polovine ovog stoljeća, u svijetu će prema procjenama stručnjaka živjeti 9,1 milijarda ljudi. To znači da čovječanstvo u ovom stoljeću treba proizvesti toliko hrane koliko je proizvedeno u 8.000 godina svjetske povijesti – ilustrira Bašić. I to samo da se održi postojeće stanje kojim ne smijemo biti zadovoljni, s gotovo milijardu gladnih i pothranjenih ljudi.
Programi mršavljenja
Procjene su, veli akademik Bašić, da se glad u svijetu, a primarno državama afričkog kontinenta, može riješiti godišnjim ulaganjem od 83 milijarde dolara. Taj novac treba namijeniti u razvoj poljoprivrede u tim državama, kao osnovi njihove prehrane i opstanka.
– Drugog puta nema, ako želimo na vrijeme zaustaviti rijeku izbjeglica koje će nahrupiti u Europu u potrazi za egzistencijom. Riječ je o iznosu koji je samo za jedan i pol puta veći od cijene programa za mršavljenje u SAD-u – ilustrira Bašić.
Više od šest milijuna djece godišnje u svijetu umire od bolesti povezanih s glađu i neishranjenošću. Svako četvrto dijete u zemljama u razvoju pothranjeno je zbog nedostatka hrane. Djeca koja prežive unatoč pothranjenosti zaostaju u fizičkom i mentalnom razvoju, a takve je djece 2013. godine bilo više od 160 milijuna. Nedostatak hrane, kažu podaci UN-a, ubije više ljudi nego AIDS, malarija i tuberkuloza zajedno.
Afričkim država čiji stanovnici gladuju, a nisu iskoristili prirodne resurse zemlje na kojoj žive, treba osigurati obrazovanje, sveučilišta, vodu za navodnjavanje, odvodnju, mineralna gnojiva, poljoprivrednu mehanizaciju i sredstva za zaštitu bilja. To im je, tvrdi akademik Bašić, dovoljna osnova da mogu sami proizvoditi hranu za svoje potrebe.
– Umjesto toga, nezajažljivo bogati nude im GMO usjeve, kao danajski dar. Africi ne trebaju sorte, nego sredstva za rad – upozorava Bašić. Povećanjem korisne površine, dodaje, poljoprivrednu bi proizvodnju povećali za 22 posto, a povećanjem prinosa po jedinici površine za 60 posto. »S jednim hektarom krumpira može se hraniti 30 osoba. Treba gledati i ulaganja, jer u proizvodnju kilograma junetine ide sedam kilograma krme, a u proizvodnju kilograma mesa peradi samo dva kilograma krme«, navodi Bašić.
Nedostatak vode
Čovječanstvo, dodaje, treba postupati racionalno, jer jedan spremnik terenca punjenog biodizelom od kukuruza »pojede« godišnju energiju potrebnu za prehranu jedne osobe.
