Oni koji bolje prate Vatikan uočavaju i neke sličnosti Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.: obojica su njegovala netradicionalan stil i pritom bila konzervativna u doktrini, što se sve može reći i za papu Franju
Katolička Crkva priprema se za 27. travnja, kad će prvi put istodobno svecima postati dvojica papa, Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. Papa Franjo želi prvom istodobnom kanonizacijom dvojice papa 27. travnja ujediniti konzervativnu i reformatorsku struju katoličanstva, smatraju vatikanski stručnjaci, ali taj je majstorski zamišljen potez izazvao i određena protivljenja. Bit će to prva dvostruka kanonizacija papa u povijesti Crkve. Proglasiti svecima Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. znači približiti dvije sasvim različite filozofije papinstva: skromnoga župnog svećenika i karizmatsku svjetski poznatu zvijezdu.
John Allen, najpoznatiji američki dopisnik iz Vatikana, u Boston Globeu kaže kako ta zajednička kanonizacija pokazuje »široki duh« pape Franje. »Franjo se ne obraća samo svijetu, nego i suprotstavljenim taborima unutar Katoličke Crkve. Jedni su liberali i njihov je junak Ivan XXIII., a heroj konzervativaca je Ivan Pavao II.«, kaže Allen.
Lani je papa Franjo, nakon samo nekoliko mjeseci pontifikata, raskrstio s tradicijom i ubrzao postupak kanonizacije »Dobroga pape Ivana«, kako su zvali Ivana XXIII., kojemu Sveti Otac uvelike sliči.
Znatno manje poznat od Poljaka Karola Wojtyle, Talijan koji se rodio kao Angelo Roncalli odigrao je u šezdesetima ključnu ulogu u modernizaciji katoličanstva i do danas je nadahnuće progresivaca koji priželjkuju jednostavniju Crkvu. »Reformirati Crkvu?« upitao se tadašnji nadbiskup Roncalli. »Je li takvo što moguće?« On je bio sin siromašnih Talijana koji nisu imali ni za autobusnu kartu kako bi došli na njegovo zaređivanje. Ali 1958., tada već 77-godišnjak, Roncalli je postao papa. Izabrali su ga oprezni kardinali koji su u njemu vidjeli prijelaznoga poglavara Katoličke Crkve. »Svatko može biti papa«, našalio se Roncalli. »I ja sam to postao, to vam je najbolji dokaz.« Na pitanje koliko ljudi radi u Vatikanu, odgovarao bi: »Otprilike pola.« Kao Ivan XXIII., Roncalli je mnoge šokirao pozivom na »otvaranje prema ljevici«. »Otvorite prozore, neka uđe svježi zrak«, govorio je budući pokretač Drugoga vatikanskog koncila.»Santo subito!«
Nije lako postati katolički svetac: to se događa nakon dugačkog procesa poslije smrti kandidata i najčešće podrazumijeva dva čuda koja mu Vatikan priznaje. Postupak ima pet stupnjeva, a AFP piše kako može biti vrlo skup, stajati i do milijun dolara, zbog čega su dosad kandidati češće bili iz razvijenoga svijeta, a Vatikan se sada trudi olakšati pristup toj kategoriji i kandidatima iz siromašnih zemalja. U slučaju Ivana XXIII. papa Franjo odbacio je tradicionalni postupak i odobrio kanonizaciju iako nije potvrđeno drugo čudo. Papin je ‘ubrzani’ postupak poznat kao ekvipolentna kanonizacija i njome priznaje kandidatov kultni status.
1. Na glasu svetosti
Postupak se pokreće pošto je neka osoba umrla »na glasu svetosti«, što znači da je vjernici počnu štovati. Obično prije pokretanja postupka prođe najmanje pet godina od smrti, ali sve se može i ubrzati kao u slučaju planetarno popularnih osoba poput Majke Terezije i pape Ivana Pavla II.
2. Sluga Božji
Kad se svetački ugled i službeno prepozna, kandidat postaje Slugom Božjim pa se imenuje postulator koji će prikupljati svjedočanstva o njegovu životu i utvrditi sve što o njemu treba znati. Postulatorovi nalazi šalju se Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikan. Ondje se imenuje »đavolji odvjetnik«, osoba zadužena da iznosi skeptična stajališta prema kandidatu i njegovim postignućima i vrlinama. Ako kandidat, po ocjeni Kauze, ‘izdrži’ to ispitivanje i ostane dostojan svetosti, postupak ide dalje.
3. Časni sluga Božji
Sluga Božji tada postaje Časnim slugom Božjim i počinje traganje za čudima koja bi mu se mogla pripisati. Nužno je jedno čudo, a u toj su vatikanskoj dubinskoj potrazi uz teologe angažirani i liječnici pa mnogi kandidati ‘padaju’ u toj fazi zato što se za moguća čudesna ozdravljenja pronađu i ovozemaljski razlozi.
4. Blaženik
Kad vatikanski istražitelji pronađu dokaz za ono što vjeruju da je bilo čudo, kandidat postaje blaženikom, a svečanost beatifikacije – proglašenja blaženikom održava se najčešće u kandidatovu gradu u nazočnosti lokalnih crkvenih velikodostojnika. Svečanost predvodi ili Papa ili prefekt Kongregacije za kauze svetaca. Blaženik, kako se od tada kandidat titulira, dobiva i svoj dan u katoličkome kalendaru. Crkva dopušta štovanje blaženika u mjesnoj ili pokrajinskoj crkvi, nekom katoličkom redu ili nekoj zemlji. U Hrvatskoj je deset blaženika, među kojima i kardinal Alojzije Stepinac, kojega je blaženikom proglasio papa Ivan Pavao II.
5. Svetac
Iako blaženika i sveca dijeli samo još jedno čudo, mnogi godinama ostaju blaženicima, a neki i zauvijek. No, ako se potvrdi još jedno čudo, postupak kanonizacije završava misom koju predvodi Papa, najčešće u bazilici sv. Petra, te dotadašnji blaženik postaje svetac. Hrvatska ima tri sveca Hrvata. Nikola Tavelić prvi je hrvatski svetac, a svetim ga je proglasio papa Pavao VI. 1970. godine. Drugu dvojicu, svetog Marka Križevčanina i svetog Leopolda Mandića kanonizirao je Ivan Pavao II.
Da će Ivan Pavao II. postati svetac, bilo je jasno već na njegovu pogrebu 2005., kad je mnoštvo vikalo: »Santo Subito!« (Odmah svetac!) Za Ivana XXIII. to nije bilo tako očito.
Pravila nalažu da od smrti do početka beatifikacije prođe barem pet godina. Perdo Calungsod iz Visayasa čekao je 341 godinu, a sveta Terezija iz francuskoga grada Lisieuxa 28 godina. Majka Tereza iz Calcutte čekala je šest godina, a njezinu je brzu beatifikaciju omogućio upravo Ivan Pavao II.
Kad se gleda iz te perspektive, kanonizacija najavljena za 27. travnja za obojicu znači ubrzani postupak.
Kad je u srpnju 2013. najavio kanonizaciju, papa Franjo potvrdio je dva čuda pripisana Ivanu Pavlu II., što je uobičajena procedura za buduće svece, ali je istodobno to preskočio kad je u pitanju Ivan XXIII.Papa Franjo odlučio je kanonizirati papu Talijana iako se uz njegovo ime vezuje tek jedno čudesno ozdravljenje jer je toliko štovan da mu drugo čudo i ne treba. »Ta odluka pokazuje da štovanje baš i nije tako rašireno«, ustvrdio je za Stampu stručnjak za Vatikan Marco Tosatti. Što se manje ljudi moli Ivanu XXIII., manji su izgledi za čudo, objašnjava. »Papa je jednostavno htio svecem učiniti nekoga tko je njemu doista drag.«
Taj potez nije oduševio poljske obožavatelje Karola Wojtyle jer smatraju da zasjenjuje njihova junaka, kojega mnogi ionako već smatraju spornom figurom jer je, tvrde, zažmirio na svećenike pedofile, a snažno se borio protiv svećenika ljevičara. Kad su ljudi vikali ‘Santo subito’, oni su zapravo govorili da u Wojtyli vide osobu koja je živjela s Bogom, a živjela je i s nama, kaže Kenneth Woodward iz Chicago Tribunea.
Fra Thomas Rosica u članku iz rujna 2013. napisao je o Ivanu Pavlu II.: »Više od 27 godina, kao 363. Petrov nasljednik, Ivan Pavao II. putovao je svijetom, približavao vjeru ljudima preko svih geografskih granica. Prelazio je on i kontinente duha, često udaljene i suprotstavljene. Bio je istinski pontifeks, graditelj mostova u svijetu koji se prečesto dijeli i podiže zidove.«
Dvojica papa bit će kanonizirana zajedno u bazilici sv. Petra 27. travnja, a očekuje se da će na Trgu sv. Petra i u blizini biti od nekoliko stotina tisuća do nekoliko milijuna hodočasnika. Svi će putovi opet voditi u Rim. Hoteli su odavno popunjeni. Rimske gradske vlasti već pripremaju tisuće policajaca i četiri golema ekrana na kojima će hodočasnici u gradskome središtu pratiti misu.
Sve je u znaku umjerenosti, piše talijanski dnevnik La Stampa. Noć prije kanonizacije u 11 rimskih crkava održat će se molitvena bdijenja. Upotrijebit će se tapiserije već korištene u beatifikacijama. »Nerazmetljivi stil pape Franje počeo je djelovati«, piše Associated Press.
Doći će i dvije žene čija se izlječenja pripisuju Ivanu Pavlu II. Na misi će biti i počasni papa Benedikt XVI., koji se lani odrekao papinske časti, što se ne pamti od srednjega vijeka i odreknuća pape Grgura 1415. kako bi se izbjegao crkveni raskol. Tako će na povijesnoj svečanosti kanonizacije dvojice papa biti nazočna dvojica papa.
Bergoglio je često izražavao divljenje prema Ivanu XXIII., bivšemu vatikanskom diplomatu i pokretačkoj sili koja je stajala iza Drugoga vatikanskog sabora. Hvalio je i Ivana Pavla II., iako mnogo rjeđe, kao »misionara« i »neumorna propovjednika«.
Stručnjaci za Vatikan kažu kako tek treba vidjeti hoće li dvostruka kanonizacija, koju smatraju dokazom »političke vještine« pape Franje, pridonijeti ujedinjavanju katoličanstva. Oni koji bolje prate Vatikan uočavaju i neke sličnosti Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.: obojica su njegovala netradicionalan stil i pritom bila konzervativna u doktrini, što se sve može reći i za papu Franju.
No stručnjak Bruno Bartoloni kaže kako je Ivan XXIII. u Italiji nekoć bio vrlo poštovan i iznimno popularan. »Taksisti su u automobilu imali njegovu sliku, ali taj je naraštaj otišao«, kaže Bartoloni. Ivan Pavao II. danas je slavniji, tako da bi Ivan XXIII. mogao završiti »kao sporedan detalj« svečanosti kanonizacije.
