Životna priča Joaquína Guzmána Loere sjajni je scenaristički predložak za holivudski hit – siromašni dječak s fizičkim hendikepom koji je pomoću kriminala dospio je na Forbesovu listu najbogatijih ljudi, za mnoge Meksikance bio je živuća personifikacija priče o uspjehu
Novi Al Capone, kako su ga, uz epitete »državnog neprijatelja broja jedan« i najvećeg svjetskog trgovca drogom već službeno okrstili Amerikanci ili, pak, meksički Robin Hood, kakvim ga je kroz romantične naočale gledao dio sunarodnjaka?
Nevezano za kut gledanja, jedno je sigurno. Životna priča Meksikanca Joaquína Guzmána Loere, koji je ove subote nakon trinaest godina skrivanja konačno uhvaćen u luksuznom ljetovalištu Mazatlanu, nevjerojatan je scenaristički predložak za neki budući holivudski hit.
Nema čega nedostaje – siromašni dječak s fizičkim hendikepom što je pomoću kriminala dospio na Forbesovu listu najbogatijih ljudi na svijetu, otvoreno korumpiranje vlasti, spektakularni bijeg iz zatvora, ljubovanje s missicama, krvavi obračuni, a između svega toga i samaritanski odnos prema siromasima iz rodnog kraja. Za potonje nije bio samo onaj koji povremeno dođe i podijeli im nešto novca. Bio im je živuća personifikacija priče o uspjehu. Mali čovjek koji je pobijedio i ismijao sistem.
Mreža tunela
– Uhićenje Joaquina Guzmána Loere veliko je postignuće. Pobjeda za građane Meksika i SAD-a, prokomentirao je američki ministar pravosuđa Eric Holder subotnji završetak višetjedne zajedničke operacije meksičkih marinaca i agenata američke uprave za borbu protiv narkotika (DEA). Obruč oko narko bossa počeo se ozbiljnije stezati prije nekoliko tjedana kad je uhićena nekolicina njegovih bliskih suradnika, a istražitelji se dokopali broja njegovog satelitskog telefona. Guzman Loera se, kako je otkriveno, u posljednje vrijeme kretao između nekoliko ‘sigurnih kuća’ u Culiacanu. Vrata na njima bila su ojačana čelikom, a međusobno su kuće bile povezana mrežom tunela priključenih na kanalizacijski sustav, kamo bi bjegunac nestao prije nego bi marinci stigli razbiti vrata. U korištenju tunela Guzman Loera već je bio iskusan – dobar dio šverca droge prema SAD-u obavljao je upravo kroz tunele prokopane u zemlji ispod meksičko-američke granice.
Pao je naposlijetku prilično tiho. Marinci su ga zatekli na spavanju, na desetom katu zgrade u Mazatlanu, te ga svladali bez ispaljenog metka. No dok vlasti s obje strane granice slave uhićenje, veći je broj onih koji vjeruju da je subotnja akcija tek epizoda u karijeri ‘kralja droge’. Nikako ne i njen kraj.
Joaquin Guzman Loera rođen je, prema nekim izvorima 1954., a prema drugima tri godina kasnije u siromašnom selu u saveznoj državi Sinaloa. Zbog niskog rasta, od svega 160 centimetara, rano je zaradio nadimak El Chapo (Kratki).
Kriminalom se počeo baviti u djetinjstvu, a navodno je prvu plantažu marihuane posadio sa samo petnaest godina. Osamdesetih je postao jedan od glavnih suradnika Miguela Ángela Félixa Gallarda, zvanog El Padrino (Kum), tada vodećeg krijumčara u pacifičkom dijelu Meksika. Galardo je uhvaćen 1989. godine, a među njegovim suradnicima tada je došlo do sukoba i podjele organizacije na kartel Tijuana i kartel Sinaloa. Jednog po jednog, Guzman Loera je eliminirao suparnike i ubrzo postao šef Sinaloe.
Unatoč carstvu sazdanom na kriminalu, američki magazin Forbes je Joaquina Guzmana 2009. godine uvrstio na 701. mjesto liste najbogatijih ljudi na svijetu. Bogatstvo mu se u tom trenutku procjenjivalo na više od milijardu dolara. »Kratki« nije bio prvi svjetski poznati kriminalac na Forbesovoj listi najbogatijih. Prije njega se na njoj već našao kolumbijski krijumčar kokaina Pablo Escobar, koji je s bogatstvom od 25 milijardi dolara dospio čak na sedmo mjesto. Escobar je ubijen u policijskoj raciji 1993.
Iz zatvora moćniji
Osnovna tajna uspjeha El Chape svodila se na jedno – nikad nije otvoreno zaratio s političarima. Umjesto toga ih je kupovao i koristio. O tome svjedoči više detalja, a dovoljno je ilustrativna činjenica da je jedno od njegovih skladišta za čuvanje droge bilo smješteno u neposrednoj blizini aerodroma meksičkog glavnog grada.
Prvi je put uhićen u ljeto 1993. godine, kad je zbog krijumčarenja droge i drugih zločina osuđen na 20 godina zatvora. No uz pomoć korumpirane uprave zatvora i stražara, Guzman je iza rešetaka još dodatno razvio svoje carstvo. U zatvoru je uživao kraljevski status. Imao je pristup svoj raskoši, drogi i prostitutkama, a još se prepričavaju raskalašene božićne zabave koje je, uz blagoslov najvišeg političkog vrha, organizirao u zatvoru za obitelj i prijatelje.
SAD je 2001. godine uspio ‘isposlovati’ njegovo izručenje. No samo nekoliko dana prije zakazana datuma, Guzman Loera je uz pomoć stražara košari za rublje pobjegao iz zatvora i u bijegu postao još moćniji.
Od tada traje mit da je »Kratki« neuhvatljiv i da može potkupiti baš svakog. Iako mu je glava bila ucijenjena na pet milijuna dolara, viđen je u više navrata u rodnom kraju gdje bi se pojavio i poput kakva dobrotvora starijim ženama dijelio svežnjeve novčanica.
Tijela na kukama
Istodobno s holivudskim stilom galantnosti, nošenjem dizajnerske odjeće i lijepim djevojkama u pratnji, Guzman Loera je bio iznimno okrutni kriminalac, zaslužan za dobar dio ubojstava u meksičkom narko ratu u kojem je posljednjih godina ubijeno više desetaka tisuća ljudi.
Godine 2012. policija je u mjestu Nueva Lareda zatekla stravičnu scenu. Četrnaest unakaženih tijela visjelo je na kukama za meso, a pored je stajala pisana poruka: »Pažnja. Zapamti, ja sam tvoj pravi otac«. U potpisu je stajao nadimak »El Chapo«.
Uhićenje Guzmana Loere nakon trinaest godina bijega, analitičari gledaju kao veliku pobjedu aktualnog meksičkog predsjednika Enriquea Pene Nieta u borbi protiv kriminala. No hoće li time oslabiti njegova moć ili će i dalje posao nesmetano voditi iza rešetaka? Hoće li uslijediti novi val nasilja među klanovima koji će pokušati zauzeti Guzmanovo mjesto? Oporbena Demokratska revolucionarna stranka već je priopćila da uhićenje neće značiti ništa ako se ne demontira koruptivna mreža koja svih ovih godina radi u službi mafije.
Slično misli i službeni SAD, koji je već zatražio izručenje.
– Jedini način da Guzman Loera više ne ugleda svjetlost dana jest da bude izručen SAD-u, izjavio je za Time Mike Vigil, bivši šef šef međunarodnih operacija za DEA-u. Odvjetnici Guzmana Loere tome, dakako, žestoko protive.
