Inače se govori da o pobjedniku američkih izbora zapravo odlučuju milijarderi, korporacije i banke. Međutim ovog puta odlučili su birači, a ne vladari svijeta na Wall Streetu, čije je interese najavom oštre regulacije ugrozio aktualni predsjednik
Pune četiri godine republikanci su radili samo na tome da spriječe reizbor Baracka Obame, prvog afroameričkog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. U jednom se trenutku činilo kao da će u tome uspjeti. Tjednima su, naime, iz Amerike stizale vijesti kako je utrka izjednačena, kako je sve neizvjesno i da vjerojatno pobjeđuje republikanac Mitt Romney, multimilijunaš koji je obećao vratiti Bijelu kuću američkoj oligarhiji i republikancima, njezinom političkom krilu. Na kraju, međutim, niti je bilo neizvjesno, pa čak niti naročito tijesno. Unatoč najprljavijoj kampanji u američkoj političkoj povijesti, koja je usto bila i najskuplja u povijesti, Romney uopće nije uspio ugroziti aktualnog predsjednika i njegovu sigurnu pobjedu. Iako su mu zloguko prognozirali sudbinu Jimmyja Cartera, jedinog demokrata koji u zadnjih nekoliko desetljeća nije uspio osvojiti drugi mandat, Obama je pobijedio čisto i neupitno, čak i prije nego što je raščišćeno tko je osvojio Floridu i njezinih 29 elektorskih glasova. Obama, dakle, nije – poput republikanske perjanice Georgea Busha 2000. godine – morao danima čekati da ga Vrhovni sud proglasi pobjednikom. Obamina pobjeda bila je čista kao suza. Nije se dogodilo, kako su se republikanci nadali, da Obama i Romney izbornu noć okončaju s podjednakim brojem elektorskih glasova, pa da se odlučivanje o predsjedniku prebaci pred novoizabrani Zastupnički dom Kongresa. Da su stvari krenule tim smjerom, Obama bi sigurno izgubio, jer republikanci u donjem domu Kongresa imaju većinu, iako se tada glasa po principu svaka država jedan glas.
Magična granica
Obama je brzo prešao magičnu granicu od 270 elektorskih glasova, koliko je dovoljno za pobjedu, a izbornu je noć zaključio s 303 elektora na svojoj strani. Ako mu pridodamo Floridu gdje očito uvijek imaju problema s brojanjem glasova, konačan broj iznosi vrlo respektabilna 332 elektorska glasa. A to je svakako uvjerljivija pobjeda nego što je bila Bushova 2000., kada je ovaj pobijedio demokrata Ala Gorea – i to odlukom Vrhovnog suda! – s 271 elektorskim glasom prednosti, uvjerljivija nego druga pobjeda Busha 2004. sa »samo« 286 elektorskih glasova, ali i veća pobjeda nego Carterova 1976., kada je ovaj slavio s 297 elektorskih glasova. Također, Obamina je pobjeda veća nego Nixonova 1968. (301 elektorski glas), ali i veća nego Kennedyjeva 1960. godine, kada je ovaj s 303 elektorska glasa pobijedio Nixona. Obama je na kraju osvojio dva i pol milijuna glasova više od Romneyja, tako da mu se nije dogodila sramota da izgubi po broju osvojenih glasova birača, a pobijedi po glasovima elektorskog kolegija, kao što je Bush prije 12 godina pobijedio Gorea, iako je dobio pola milijuna glasova manje od demokratskog kandidata. Analize ovotjednih izbornih rezultata potvrđuju da se i Amerika mijenja. Broj umjerenih birača u odnosu na ranije izbore pada (41 posto), ali zato broj liberalnih birača raste (25), dok broj onih koji sebe smatraju konzervativcima stagnira (35 posto). Iako se tjednima prije izbora govorilo kako Obama u ovoj kampanji nije uspio mobilizirati mlade glasače koji su ga ogromnim odzivom na prošle izbore i doveli na vlast 2008. godine, na koncu je na posljednjim izborima za Obamu glasalo više mladih nego prije četiri godine! Za demokratsku opciju glasalo je čak 60 posto mladih od 18 do 29 posto, a za Romneyja samo 36 posto!? Ništa manje važna činjenica za pobjedu glasi kako je Obamin izborni stožer za ovu kampanju uspio mobilizirati triput više aktivista u ključnim neodlučnim državama od Romneyjeve kampanje. Treba li se uopće čuditi što su studenti i bivši studenti većinom birali Obamu, kada je ovaj za njih još prošle godine osigurao plan koji će ih zaštiti od pohlepnih bankara i ublažiti njihove muke s otplatom studentskih kredita. Obama je ograničio rate za otplatu tih kredita na 10 posto primanja bivših studenata, a ukoliko krediti ne budu otplaćeni nakon 20 godina vraćanja duga, ostatak će biti oprošten. Riječ je o važnoj odluci, jer statistike govore da Amerikanci danas imaju veći dug u studentskim kreditima, nego od kreditnih kartica. Stratezi republikanske stranke ignorirali su dramatičnu promjenu demografske strukture u zemlji u kojoj će za dva ili tri desetljeća bijelci postati manjina. Time su republikanci zanemarili i strukturu biračkog tijela, smatrajući da bi se time zamjerili svom bijelom biračkom tijelu.
Glasovi manjina
Svaka politika koja nije bila spremna uvažiti činjenicu da je broj birača na ovim izborima koji govore španjolski i druge neengleske jezike prešao 25 posto osuđena je na poraz. Stoga su američke manjine listom bile za Obamu: 93 posto Afroamerikanaca, 71 posto Latinoamerikanaca (najbrojnije i najbrže rastuće američke manjine) i 73 posto Azijata. Romney je u kampanji pak obećavao oštrije zakone protiv ilegalnih useljenika, dok je istoj populaciji Obama u drugom mandatu obećao reformu zakona o useljenicima, koji će djeci useljenika olakšati stjecanje prava na boravak u SAD-u. Republikanci ustrajavaju i pri svojoj ortodoksnoj politici prema istospolnim zajednicama i ženama, protiveći se pravu na abortus i istospolnim brakovima. Štoviše, republikanci su u ovoj kampanji bizarnim i uvredljivim izjavama – poput one republikanskog kongresnika Todda Akina kako pobačaj ne treba dozvoliti ni silovanim ženama – pokrenuli pravi rat protiv žena, antagonizirajući polovicu biračkog tijela i odvraćajući žene od republikanaca. Rezultat: 55 posto žena koje su izašle na izbore glasalo je za Obamu. I na poreznom planu Romney nije profitirao od borbe za interese najbogatijih. Obama je bio odlučan u namjeri da Bushove porezne olakšice zadrži samo za one Amerikance koji godišnje zarađuju manje od 250 tisuća dolara, dok će se bogatima porezi povećati. Romney je pak obećavao smanjenje poreza, čime bi se američka proračunska rupa još više produbila, čime također nije mogao osvojiti većinu birača. Romney i njegov potpredsjednički kandidat Paul Ryan nisu uspjeli pobijediti ni u vlastitim državama. Romney je izgubio u New Hampshireu gdje je bio guverner, kao i u Michiganu, gdje je rođen i gdje je njegov otac bio guverner, a Ryan u Wisconsinu. U Michiganu, Wisconsinu i Ohiju smještena su postrojenja američke autoindustrije, koju je Romney prije tri godine, netom uoči znamenitog Obaminog bailouta, slao u bankrot. I to je sada došlo na naplatu.
Neograničene donacije
Obamina je pobjeda još uvjerljivija ako znamo da je na ovim izborima demokratski kandidat pobijedio najveće američke korporacije i investicijske banke, koji su na izborima 2008. godine podržali Obamu, ali su ga uoči ovogodišnjih predsjedničkih izbora odbacili. Svoje milijune na ovim su izborima uložili u Obamina protukandidata Romneyja. Zahvaljujući njihovim milijunskim, najčešće neprijavljenim donacijama, Romney je u kampanji raspolagao s neograničenim količinama novca, koje su ove godine u kampanju upumpane zahvaljujući famoznim PAC-ovima. Riječ je o tzv. odborima za političku akciju – izmišljotinama ovogodišnjih izbora – koje je američki Vrhovni sud legalizirao omogućivši im da za svoje kandidate prikupljaju neograničene donacije, samo što pritom ti superodbori ne smiju biti izravno koordinirani od izbornog stožera kandidata. Upravo zahvaljujući toj bizarnoj odluci Vrhovnog suda ovogodišnja predsjednička utrka progutala je čak dvije milijarde dolara, dok se ukupna cijena američkih izbora, dakle predsjedničkih, kongresnih i guvernerskih, popela do nevjerojatne cifre od šest milijardi dolara! Bez milijunskih donacija s Wall Streeta, Obamina kampanja je kaskala za Romneyjevom, osuđena na moljakanje donacija običnih građana i male uplate od po nekoliko dolara, a tako je u jednom trenutku iz Obamina stožera stigao očajnički apel parovima koji se vjenčavaju da svoje vjenčane darove preusmjere u blagajnu za Obamin reizbor! S pravom se inače govori kako o pobjedniku američkih izbora zapravo odlučuju milijarderi, najveće korporacije i banke, a ne birači. Međutim, ovog je puta bilo drukčije. Odlučili su birači, a ne istinski vladari svijeta na Wall Streetu, čije je interese najavom oštre regulacije financijskih tržišta ugrozio aktualni predsjednik. Kada bi u tome uspio, ograničio bi njihove profite, ali i njihovu moć. Uz promjene demografske strukture i posljedice zdravstvene reforme – koja bi zauvijek mogla promijeniti kvalitetu života milijuna Amerikanaca (i stariji republikanci trebaju liječnike i idu u bolnice) – američki bi se brod mogao još više nagnuti ulijevo. A to pak znači da bi se na idućim i svim izborima poslije njih republikanci mogli vratiti u Bijelu kuću samo ako ukradu izbore, kao što su ih ukrali 2000. godine.
