Nove destinacije za ulaganje: Novac hrli u Kolumbiju, Indoneziju, Peru i Filipine

Štafetu razvoja mogle bi preuzeti države koje su donedavno bile sinonim za siromaštvo, neuređenost i zaostalost. Nisu previše zadužene, a imaju dobru financijsku regulativu te zdravo poslovno okruženje

Ekonomisti tvrde da je gospodarstvo u svijetu ove godine napokon »došlo na put oporavka« od velike recesije iz 2007. godine. Oni koji imaju kapital, sada grčevito traže države u koje bi mogli masovno ulagati i zarađivati kao prije krize. Međutim, na popisu najprivlačnijih zemalja – koje imaju najviše izgleda za ubrzan razvoj i velike zarade investitora – više nema ni Europe, niti Sjeverne Amerike.

Nema čak ni Kine, Indije, Brazila, Rusije i Južnoafričke Republike, odnosno zemalja skupine BRICS, koje su nakon 2001. godine bilježile najbrže stope gospodarskog rasta u svijetu. Nekadašnji gospodarski tigrovi pretvaraju se u pitome mačke, a investitori traže »neke nove klince« koji bi preuzeli tu ulogu.

  Najveće izglede za brzi gospodarski rast, veći od četiri posto godišnje, danas ima deset država u Južnoj Americi, Aziji i Africi. To su ponajprije Kolumbija, Indonezija, Peru, Filipini i Šri Lanka, a njima se mogu pridružiti i Kenija, Tanzanija, Zambija, Bangladeš te Etiopija – prema najnovijoj procjeni francuske konzultantske kuće Coface, koja je vodeća u svijetu u djelatnosti kreditnog osiguranja, a djeluje u 66 država. Drugim riječima, štafetu razvoja u svijetu mogle bi preuzeti države koje su donedavno bile sinonim za siromaštvo, neuređenost i zaostalost.  

Problem je u tome što se gospodarski rast u Europi i Sjevernoj Americi tako usporio da jedva prelazi nulu. Zemlje BRICS-a imaju znanto veće stope rasta, ali i njihov se razvoj jako usporava. Čini se da su sve te zemlje prošle zenit. Brazilsko gospodarstvo, primjerice, raste samo jedan do dva postotka godišnje, a slično je i s ruskim, kojem kriza oko Ukrajine zasigurno neće pomoći. Kina je u poslednja dva-tri desetljeća ekonomski napredovala po prosječnoj stopi od 10 posto, ali ove godine službeni Peking bit će zadovoljan ako prijeđe stopu rasta od sedam posto.

Stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke već godinu-dvije upozoravaju da se svijet mora dugoročno pripremiti na niske stope gospodarskog rasta, kao i na mogućnost povratka krize. Stoga prvi ljudi tih dviju institucija već od prošle godine ponavljaju sličnu frazu, poput pokvarene ploče: gospodarski oporavak je krenuo, ali on je neujednačen i krhak.

  Neki ekonomski analitičari tvrde da Kina trenutačno predstavlja jednu od najvećih prijetnji gospodarskom oporavku u svijetu. Tijekom prošlih pet godina u Kini se snažno povećala kreditna aktivnost kako bi ta zemlja izbjegla svjetsku recesiju. To je dovelo do kineskog kreditnog balona koji je – prema pisanju britanskog Telegrapha – danas veći od balona u SAD-u i Europi zajedno, uoči početka krize iz 2007. godine. Kad je taj balon puknuo, na Zapadu je počela recesija. U međuvremenu se kriza sa Zapada počela seliti u Aziju, a ako se tamo produbi, mogla bi se ponovno vratiti i na Zapad, procjenjuje Telegraph.

– Kina se suočava s obeshrabrujućim izazovima. Razlog je njezin rastući bankarski sustav u sjeni, koji je krajnje opasan, kaže Yves Zlotowski, glavni ekonomist u kući Coface. Vlasti u Pekingu, upozorava Zlotowski, postupno smanjuju taj kreditni balon, a pritom moraju voditi računa kako bi negativne posljedice za prezadužena kineska poduzeća i gospodarstvo u cjelini bile što manje.

Zašto je Coface za nove ekonomske tigrove kandidirao upravo deset spomenutih zemalja? Kolumbija, Indonezija, Peru, Filipini i Šri Lanka imaju »snažan potencijal« za rast. Nisu previše zaduženi, a usto imaju dobru financijsku regulativu te zdravo poslovno okruženje, objašnjava Coface. Puno obećavaju Kenija, Tanzanija, Zambija, Bangladeš i Etiopija, ali za razliku od prvih pet država, u njima vlada »vrlo teška« poslovna klima, što otežava inozemna ulaganja. Međutim, stručnjaci iz Cofacea su optimistični i vjeruju da će i pet nižerangiranih država postupno poboljšati svoje uvjete za poslovanje. Ni zemlje BRICS-a, naime, u početku nisu imale privlačno poslovno okružje.

  – U 2001. godini Brazil, Kina, Indija i Rusija imali su kvalitetu upravljanja na razini one koju danas imaju Kenija, Tanzanija, Zambija, Bangladeš i Etiopija, upozorava Julien Mercilly, koji je u Cofaceu zadužen za procjenu rizičnosti država. Ali zemlje BRICS-a su u prošlom desetljeću poboljšale uvjete za inozemna ulaganja i izbile u svjetski vrh po brzini gospodarskog napretka. Ipak, ove godine njihov rast bit će 3,2 postotna boda sporiji nego u prošlom desetljeću, a razvojnu baklju od njih moglo bi preuzeti deset novih država, procjenjuje Coface.

  Istina, svijet više nije isti kakav je bio prije izbijanja recesije. Novi ekonomski tigrovi imaju i slabosti. Deset spomentih država s najvećim mogućnostima za rast imaju daleko manje ekonomskih potencijala od zemalja BRICS-a. One predstavljaju samo 11 posto svjetskog stanovništva, dok su Kina, Indija, Brazil i Rusija 2001. godine imali čak 43 posto, upozorava Coface. Deset potencijalnih tigrova danas su slabije razvijeni, pa njihov prosječni BDP čini samo 70 posto od razine koju su u startu, godine 2001., imale zemlje BRICS-a. Osim toga, skupina BRICS imala je platni suficit s ostatkom svijeta, dok deset današnjih tigrova ima prosječni platni deficit od šest posto BDP-a. 

Važna zarada

Konzultanti iz francuskog Cofacea našli su još jedan razlog zašto novi tigrovi neće imati tako velike razvojne izglede poput zemalja BRICS-a. Razvijeni Zapad danas je osuđen na dugoročno spori razvoj. Na to upozoravaju stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Prevedeno na običniji jezik, novi ekonomski tigrovi, za razliku od Kine, neće imati kome prodavati svoje proizvode jer su države, poduzeća i građani u Europi i SAD-u postali prezaduženi. Države štede na izdacima, a većina stanovništva neprekidno osiromašuje.

  – Rast u razvijenim zemljama danas je strukturalno slabiji, pa će nove zemlje u razvoju putem trgovine s razvijenima profitirati manje nego što su profitirale zemlje BRICS-a u prošlom desetljeću, kaže Julien Mercilly. Stope rasta deset novih tigrova, procjenjuje taj konzultant, ovisit će o domaćim kupcima i o izvozu u ostale zemlje u razvoju.

  Iz ovih procjena jasno je da su financijski konzultanti otpisali Europu i SAD kao privlačna mjesta za ulaganje kapitala, usprkos tome što u njima uglavnom vlada povoljno poslovno okružje i što zauzimaju visoka mjesta na ljestvicama svjetske konkurentnosti. Očito je da je investitorima najvažnije postići zaradu koja je znatno veća od one na Zapadu. U potrazi su za državama s najjeftijinom radnom snagom, spremnim na zaduživanje s visokim kamatama na kredite, kao i s burzama gdje cijene dionica skaču brže nego u Europi ili Americi. Jasno je, međutim, da je takvih zemalja u svijetu sve manje, a budućnost je sve neizvjesnija. 