Cijena krize stigla na naplatu

Nalet ekstremne desnice: europskim biračima prisjelo loše upravljanje Unijom

Denis Romac

Obrambeni zidovi su popustili i čini se da uljeze, koji su jedino zainteresirani za što skorije upokojenje europskog projekta, ništa više ne može zaustaviti. Sada valja očekivati kako će u ovoj situaciji doći do čvršće suradnje pučana, socijalista i liberala, da bi se uspostavila obrana pred naletom populista i eurofoba 



Petogodišnja pogrešna europska politika rješavanja financijske i dužničke krize na teret građana i sve tanje socijalne države stigla je na naplatu: europski birači kaznili su vladajuće europske političke elite, ponajprije pučane i socijaliste, koji su i najodgovorniji za dosadašnju politiku Europske unije, otvorivši širom vrata Europskog parlamenta populistima i ekstremistima svih mogućih boja i stavova, od ekstremne desnice do, doduše u puno manjoj mjeri, lijevih radikala.


   Sve proeuropske stranke bilježe gubitke. Europska pučka stranka u novom sazivu imat će 213 zastupnika, dok ih je u prošlom imala 274, socijalisti 190, a imali su 196 zastupnika, a liberali su imali 83 zastupnika, dok su sada osvojili 64 mandata. Na račun njihovih gubitaka jačaju ekstremna desnica i euroskeptici.


   Čelnik eurofobne stranke britanske neovisnosti (UKIP) Nigel Farage, slaveći u četvrtak trijumf svoje stranke na lokalnim i europskim izborima, kazao je kako se »UKIP-ova lisica ušuljala u westminsterski kokošinjac«. Farageova usporedba lako bi se mogla preslikati na skoro cijelu Europu: obrambeni zidovi su popustili i čini se da uljeze, koji su jedino zainteresirani za što skorije upokojenje europskog projekta, ništa više ne može zaustaviti.


   Posramljeni Hollande




Nigdje to nije vidljivije nego u Francuskoj. U zemlji koja je jedan nosećih stupova EU, bez koje Unije ne bi ni bilo, trijumfirala je liderica ekstremne desnice Marine Le Pen sa svojim Nacionalnim frontom, što je izazvalo pravi potres u Francuskoj, ali i šire.



Brane pred ekstremistima pale su i u brojnim drugim zemljama: Grčkoj, gdje slavi Syriza, dok je na trećem mjestu neonacistička Zlatna zora, što ne bi trebalo nikoga iznenaditi. U Danskoj je antiuseljenička i populistička Danska narodna stranka šokirala pobjedom nad vladajućim socijaldemokratima, dok je u Austriji ekstremno desna slobodarska stranka osvojila 20 posto glasova, što je čak sedam posto više nego prije pet godina. U Italiji je populistički Pokret pet zvijezda komičara Beppea Grilla s visokih 26 posto glasova na drugom mjestu, odmah iza vladajuće Demokratske stranke. U Mađarskoj je ekstremni Jobbik ponovno osvojio tri mandata, koliko ih je imao u prošlom sazivu.



   Na drugom mjestu iza Nacionalnog fronta zaustavio se republikanski Pokret za narodni savez, koji je kampanju okončao apsurdnim pozivom bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja za ukidanjem schengenskog sporazuma i otvorenih granica, no čini se da ni to nije moglo zaustaviti Nacionalni front. Tek na trećem mjestu je Socijalistička stranka duboko posramljenog francuskog predsjednika Francoisa Hollanda, koja je kao prvi cilj uoči ovih izbora zacrtala osvajanje 16 posto glasova, koliko ih je osvojila prije pet godina, da bi potom, bez objašnjenja, spustila letvicu na 14,5 posto, koliko su socijalisti u vrijeme Michela Rocarda osvojili 1994. godine.


   Jasno je kako se u trokutu Berlin-Pariz-London određuje budućnost EU. Bez privole Njemačke, Francuske i Britanije ne može se donijeti nijedna ključna odluka u EU. Uz euroskeptičnu Britaniju, koja je već najavila referendum o ostanku u EU, EU teško može normalno funkcionirati samo uz francusko-njemački motor, pogotovo ako je francuski dio zajedničke osovine u kvaru.   

Njemački slučaj


Čak i u Njemačkoj, kojoj unatoč krizi oko nje ide savršeno – ili joj možda upravo zbog krize oko nje ide savršeno? – vladajući konzervativci kancelarke Angele Merkel, čiju popularnost u Njemačkoj u ovom trenutku ništa ne može dovesti u pitanje, pobjeđuju, ali s manje osvojenih glasova nego na nedavnim parlamentarnim izborima, kao i na europskim izborima prije pet godina. Za mali politički potres u Njemačkoj pobrinula se euroskeptična Alternativa za Njemačku (AfD), čiji su se kandidati uspjeli probiti u Europski parlament, u kojem će se boriti za izlazak Njemačke iz eurozone. Međutim, u Njemačkoj slavi i neonacistička stranka NPD, kojoj bi mogao pripasti jedno zastupničko mjesto u Europskom parlamentu, za što najveću odgovornost snosi njemački ustavni sud koji je nedavno ukinuo izborni prag na europskim izborima u toj zemlji, čime je derogirao važnost Europskog parlamenta i doveo u pitanje njegovu demokratičnost.


   U novom sazivu Europskog parlamenta tek treba uspostaviti političke skupine, pri čemu ne trebaju iznenaditi ni eventualni prelasci stranaka iz jedne skupine u drugu i uspostava novih savezništava. No valja očekivati kako će u novonastaloj situaciji doći do još čvršće suradnje proeuropskih stranaka, pučana, socijalista i liberala, koja je i dosad postojala, kako bi se uspostavile nove crte obrane pred naletom populista i eurofoba.   

Skromna izlaznost


Na ovim su izborima glavne političke grupacije u Europskom parlamentu istaknule svoje kandidate za predsjednika Europske komisije, pa su se izbori tako pretvorili u prividan okršaj dvojice »spitzenkandidata«, odnosno glavnih kandidata – pučanina Jean-Claudea Junckera i socijalista Martina Schulza. Prividan, jer je riječ o kandidatima koji se u mnogočemu slažu i kod kojih nema razlika oko temeljnih pitanja, pogotovo nakon što je Schulz okončao kampanju velikim oglasom u njemačkim novinama porukom građanima da glasaju za njega ako žele Nijemca na čelu Europske komisije.


   No taj plan europskih stratega, lansiran pod geslom »Ovaj put je drukčije«, koji je trebao privući birače i zaustaviti opasan trend pada broja birača, nije se obistinio. Građane predizborne debate »spitzenkandidata« nisu previše zanimale, niti su nahrupili na birališta, iz čega se može izvući zaključak da ih nije briga ni za EU. Dok je na prošlim izborima odziv na razini EU bio 43 posto, sada je odziv bio neznatno viši – 43,11 posto. U većini zemalja, naročito u novim članicama EU, odziv je isti ili lošiji nego prije pet godina. Slovačka, koja je bila neslavni rekorder po slabom odzivu na europske izbore, postavila je novi rekord s izlaznošću od samo 13 posto, što dovodi u pitanje vjerodostojnost Europskog parlamenta, ali i cijelog europskog projekta