Reuters
Ovdje su mrtvi vratili žive. Pravda je potrebna jednako i Srbima i Bošnjacima u Srebrenici, kazao je Ćamil Duraković. Njegove riječi slušale su tisuće ljudi u Memorijalnom centru u Potočarima, gdje se prije 21 godinu dogodio najteži zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata
Još 127 tijela ukopano je na 21. obljetnicu srebreničkog genocida. Od tih 127 tijela, tek je 11 kompletnih, dok su kod ostalih tek ostaci koji su pronađeni i identificirani ukopani. Srebrenica i Potočari tako i dalje žive svoju tugu.
Kako to obično biva, žrtve pišu tužne priče u Srebrenici. Tako je među ukopanima bilo čak 12 maloljetnika. Najmlađi među njima je 14-godišnji Avdija Memić, rođen 1981. godine, koji je tek bio napunio 14 godina kad je ubijen kod Potočara. Od njega je pronađen samo skelet tijela, tako da je shranjen bez lubanje.
I najstarijem među jučer sahranjenima, 77-godišnjem Mustafi Hadžoviću, forenzičari su pronašli tek dijelove skeleta koje su identificirali. Nastavlja se tako i ovaj problem s identifikacijom žrtava.
Naime, nakon genocida počinjenog početkom srpnja, srpske jedinice pod zapovjedništvom Ratka Mladića često su prekapale masovne gorbnice, premještale leševe, prikrivale nova ukopna mjesta, a sve kako bi bar donekle prikrile svoj zločin.
Prije nego je održana dženaza prilikom ukopa, u Potočarima je održana komemoracija za stradale. Srebrenički gradonačelnik Ćamil Duraković prvi se obratio okupljenima, govoreći kako je ovaj genocid »tamna mrlja na savjesti čitavog svijeta«.
Službena srpska politika, ali i veći dio javnosti, kako u Republici Srpskoj, tako i u samoj Srbiji, i dalje pokušavaju relativizirati zločine koji su se dogodili na ljeto 1995. godine. Sad već tradicionalno u tome se najviše ističe Milorad Dodik.
– Ja vam kažem da nećemo priznati genocid. Genocid se nije ni dogodio. Počelo se s lažnom pričom o 8700 stradalih, Haški tribunal smanjio je na 5000, a sada se barata s 4000. Mi ne znamo što je istina«, izjavio je Dodik u Banja Luci, ignorirajući sadržaj niza presuda Haškog suda. Uz to je napao i »Majke Srebrenice«, optuživši ih za politikanstvo.
Tezu o smanjivaju brojki pokušavaju promovirati i pojedini politički analitičari u Srbiji.
– U Haagu se više ne barata sa 8.000 žrtava u Srebrenici nego najprije s pet, pa onda s četiri. Sad više nitko ne osporava da su mudžahedini koji su se na poziv Izetbegovića borili na strani Armije BiH bili islamski teroristi i rasadnik bijele Al Kaide u Europi, tako je danas za medije govorio Nenad Kecmanović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Povjesničar Čedomir Antić optužit će pak u svojoj analizi Hrvatsku i, iz teško dokučivog razloga, Sjedinjene Države, kako se u Jasenovcu takmiče u realnom sagledavanju stvari, relativizirajući žrtve, dok je »u Srebrenici sve dopušteno«.
Novinar Mladen Kremenović pita se pak »što bi se na Balkanu desilo kada bi Srbi, koji zasad jedini nude ruku pomirenja, primijenili sarajevski model ponašanja pa se zbog zločina neslućenih razmjera u Jasenovcu i stratištima NDH počeli ponašati ucjenjivački«. Ukratko, srpski mainstream još uvijek nije spreman za prihvaćanje srebreničkog genocida.
– Ovdje su mrtvi vratili žive. Pravda je potrebna jednako i Srbima i Bošnjacima u Srebrenici, kazao je Duraković, pozivajući ljude da se vrate u Srebrenicu i da govore o zločinu, kako se on nikad ne bi zaboravio.
Njegove riječi slušale su tisuće ljudi u Memorijalnom centru u Potočarima, gdje se prije 21 godinu dogodio najteži zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
U mnoštvu su bili i predstavnici Haškog suda, među njima se isticao i Theodor Meron, bivši čelnik te institucije. Govor je ipak u njihovo ime odradio sadašnji predsjednik Suda, Carmel Agius, ističući kako je temeljna postavka svakog pomirenja pravda, a da u tome Haški sud ima važnu ulogu.
– Bol obitelji je neizreciva, ali postoji spremnost da se tragedija iz 1995. godine nikada ne zaboravi, a činjenice iz tog vremena istaknu. Nužno je inzistirati na tome da se u procesu zbližavanja triju naroda prizna prošlost, zajedno tuguje te kroz iskren dijalog okrene budućnosti i osigura da se ovako nešto više nikad ne ponovi, kazao je Angus.
I on je priznao kako su događaji u Srebrenici osramotili međunarodnu zajednicu, a istaknuo je ponos što je Haški sud utvrdio kako se u Srebrenici 1995. dogodio genocid. Meron je pak kratko kazao kako je bitno da buduće generacije nauče lekciju prošlosti i da je nikada ne ponove.
Predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, oštro je najavio kako će sada odlučnije nego ikada prije tražiti zadovoljenje pravde za svakog ubijenog Srebreničanina.
– Bez pravde nema pomirenja ni preduvjeta za praštanje i pomirenje, kazao je Izetbegović i dodao da je istina najpotrebnija gradnji zajedničke budućnosti u zemlji opterećenoj teškim povijesnim kušnjama kakva je BiH, kazao je Izetbegović.
Ustvrdio je kako se mora utvrditi prava istina o tome tko je bio na povijesno pravoj strani, te da »politike koje su dovele do Vukovara i Srebrenice moraju biti zauvijek napuštene«.
Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu osvrnuo se pak geopolitički na pitanje Srebrenice i BiH.
– Ako Bosna nije mirna, ni Turska nije mirna. Bez stabilnog Balkana nema ni stabilne Europe, rekao je turski šef diplomacije.
U ime obitelji žrtava skupu se obratila Nermina Muminović. Njoj je otac ubijen prije 21 godinu. Pozvala je sve da inzistiraju na istini o počinjenim zločinima, te da se pomogne opstanak Bošnjaka na teritoriju Republike Srpske.
