Korupcija

Na novac i moć nisu imuni ni inozemni parlamentarci: Lažu i kradu na sve strane

Zlatko Crnčec

Korupcija vlada britanskom, a još više talijanskom politikom i gospodarstvom, a sve usprkos obećanjima aktualnog premijera Mattea Renzija da će znatno pojačati borbu protiv tog problema koji ugrožava Italiju već desetljećima 



Da korupcija nije karakteristična samo za zamlje koje su prije koje desetljeće izašle iz komunizma pokazuje i nedavni slučaj iz Velike Britanije – kolijevke parlamentarne demokracije. Naime, tamo su se dva nekadašnja ministra vanjskih poslova, a sada ugledni parlamentarci i predsjednici važnih parlamentarnih odbora – konzervativac Malcolm Rifkind i laburist Jack Straw – polakomili kada su dobili ponudu za lobiranje u korist jedne kineske tvrtke. 


   Međutim, pokazalo se da je ponuda bila fiktivna, baš kao i tvrtka, iza svega su stajali novinari Telegrapha, najtiražnije britanske dnevne novine koja se bavi ozbiljnim sadržajima i televizijske postaje Channel 4. 


   Naravno obojica su najoštrije odbacili bilo kakvu mogućnost da bi pokušali sudjelovati u nečemu što je bilo na bilo koji način nepošteno i što bi moglo dovesti u pitanje njihov dobar glas. Oni su najodlučnije tvrdili da su krivo shvaćeni kada su snimljeni kako kako nude fiktivnoj hongkonškoj tvrtki pristup političarima u zamjenu za novac. 




   Međutim, njih je snimila skrivena kamera na sastanku koji su s njima organizirali novinari gore spomenute dnevne novine i televizijske postaje. 


   Tom su prilikom njih dvojica navodili navodili novčane iznose koji bi potraživali za savjetovanje lažnoj tvrtki za odnose s javnošću. Tako je Straw, upitan za cijenu svojih usluga, rekao da ako drži »govor ili nešto, to iznosi 5.000 funti na dan«.


On je prerušenim novinarima rekao da u svojim poslovima lobiranja uvijek djeluje tako da ne privlači previše pozornosti kako bi iskoristio svoj još uvijek solidan politički utjecaj da bi se promijenila pravila EU-a, a od čega bi koristi imala jedna tvrtka koja mu je za te usluje plaćala 60.000 funti godišnje. Straw se pohvalio da je uime te tvrtke koristio »šarm i prijetnje« kako bi uvjerio ukrajinskog predsjednika Vlade da promijeni odgovarajuće zakone. Straw je potom suspendiran iz Laburističke stranke na vlastiti zahtjev.


Branio se da je u razgovoru s predstavnicima fiktivne tvrtke govorio tek o planovima nakon odlaska iz parlamenta. I njegov kolega iz konzervativnih redova Malcolm Rifkind odbacio je navode protiv sebe kao »prljave i neutemeljene«. Međutim, nakon toga je ipak podnio ostavku na dužnost predsjednika parlamentarnog odbora za obavještajne službe i sigurnost (ISC), kao i na dužnost zastupnika u Donjem domu britanskog parlamenta. Dodao je i da trenutačna kontroverza s kojom je povezan nije relevantna za njegov rad na dužnosti predsjednika tog tijela, ali da je ipak izvijestio svoje kolege da odlazi s te dužnosti.


  Uhićenja u Italiji


Političke korupcije ima naravno i u nama susjednoj Italiji. Tamo se uostalom prije kakvih dvadeset godina urušila cijela politička scena nakon što su otkriveni slučajevi korupcije u svim vodećim talijanskim političkim strankama. Zbog toga se na kraju raspala i Kršćanska demokracija, stranka koja je Italijom vladala od 1945. pa do početka devedesetih. A šef socijalista Betino Craxi pobjegao je iz zemlje.


Najnovija korupcijska afera na talijanskom poluotoku dogodila se nedavno kada je tamošnja policija uhitila četiri osobe, a protiv njih 51 otvorila istragu zbog korupcije pri ugovaranju javnih radova, posebno u slučaju projekta širenja brze željeznice vrijednog nekoliko milijardi eura. Svi su sporni ugovori navodno teški oko 25 milijardi eura, a svi se vrte oko novca koje je talijanska država investirala u javne projekte.


Najvažniji uhićenik o ovoj talijanskoj korupcijskoj aferi bio je Ercole Incalza koji je do prošle godine bio visoki dužnosnik ministarstva prometa i infrastrukture gdje je izravno nadzirao financiranje i provedbu javnih radova.


Tako je ispalo da korupcija i dalje vlada talijanskom politikom i gospodarstvom, a sve usprkos obećanjima aktualnog premijera Mattea Renzija da će znatno pojačati borbu protiv tog problema koji ugrožava Italiju već desetljećima. Prema indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, Italija je na 69. mjestu i uz Bugarsku, Grčku i Rumunjsku najlošija je među članicama EU-a.


Ova je najnovija korupcijska afera u javnim poslovima, još jedna u nizu, potresla je talijansku javnost. Spominje se i luksuzni Rolex koji je jedan od optuženih dao sinu talijanskog ministra za infrastrukturu Maurizia Lupija. Riječ je o Stefanu Perotti koji je Luci Lupiju poklonio Rolex nakon što je ovaj završio studij, te ga je potom i zaposlio u jednoj od tvrki u kojima je imao utjecaj.   

Afera potresla vladu


Ova je afera potresla aktualnu talijansku lijevu Vladu u kojoj je ministar Lupi bio čelnik Novog desnog centra, male desne stranke saveznice Demokratske stranke Matte Renzija. 



Probleme s korupcijom ima i Španjolska. Dnevnik El Mundo domogao se originalnih dokumenata koji dokazuju postojanje crnih fondova vladajuće Narodne stranke. I druge su novine objavljivale ovakve informacije. Na primjer El pais je objavio da je stranački blagajnik primao donacije građevinskih tajkuna i proslijeđivao ih stranačkim čelnicima u gotovini. Kasnije je bivši blagajnik Narodne stranke Luis Barcenas priznao da se on potpisao na dokumente. Zbog svega toga je u Španjolskoj došlo do velikih promjena na političkoj sceni, pojavila se nova krajnje lijeva stranka Podemos koja ima velike šanse za dobar rezultat na predstojećim parlamentarnim izborima u Španjolskoj.



   Prema zaključku istražitelja, umiješane osobe su uspostavile veliki korupcijski sustav i lažirale natječaje na velikom broju gradilišta uzimajući tri posto od vrijednosti radova. Vrijednost javnih radova koji su u tijeku iznosi 25 milijardi eura. Suđenje će pokazati je li Incalza korumpiran kako ga se opisuje. 


   Osim takozvanih starih demokracija svašta se naravno događa i u postkomunističkim zemljama. Tako brojne korupcijske afere poprilično otežavaju rad rumunjske Vlade. Tako je nedavno tamošnji premijer Victor Ponta sebe proglasio privremenim ministrom financija nakon što je dotadašnji šef tog resora Darius Valcov, bio prisiljen podnijeti ostavku zbog korupcijskog skandala.


Tamošnji ga mediji terete da se umiješao u čudne poslove, te da je on osobno u vlastiti džep pospremio oko dva milijuna eura. Nakon što je Ponta preuzeo privremeno ulogu ministra financija ispalo je da je on već peti šef tog resora otkako je na vlasti ova rumunjska Vlada predvođena socijaldemokratskom strankom, odnosno točnije od svibnja 2012. Njegov prvi potez kao premijera i ministra financija bit će odobrenje znatnog smanjenja poreza za period od 2016. do 2019. s ciljem jačanja ekonomskog rasta.