HAVANA Članovi kubanskog parlamenta izabrali su prvoga zamjenika dosadašnjeg predsjednika Raula Castra, Miguela Diaza-Canela, njegovim nasljednikom, izvijestilo je u četvrtak Državno izborno povjerenstvo.

Nacionalna skupština predložila je Diaza-Canela kao jedinog kandidata koji će naslijediti 86-godišnjeg Castra na dužnosti predsjednika države te je potvrdila njegov izbor s 99.83 posto glasova.

U svom inauguralnom govoru Diaz-Canel je rekao da će »uvesti promjene tamo gdje su one potrebne«, istodobno braneći »savršenu» Kubansku revoluciju.

Za 57-godišnjeg Diaza-Canela glasovala su 603 od 604 zastupnika Nacionalne skupštine. Premda je riječ o povijesnoj smjeni na čelu Kube, ne očekuje se da će novi kubanski čelnik uvesti reforme koje bi izmijenile jednostranački sustav i državno upravljanje ekonomijom.

Tajno glasanje održano je u srijedu.

Za prvoga zamjenika Diaza-Canela izabran je Salvador Valdes Mesa. Dosad je obavljao dužnost jednog od petorice zamjenika predsjednika.

Premda ga smatraju režimskim čovjekom, novi predsjednik Kube morat će pokazati svoje kvalitete Kubancima s obzirom na to da mu nedostaje revolucionarni pedigre što su ga imali njegovi prethodnici, smatraju analitičari.

Odana desna ruka Raula Castra

Drug Diaz-Canel nije pridošlica niti netko neplaniran, rekao je Raul Castro kada ga je 2013. imenovao potpredsjednikom Kube.

Ta izjava odraz je Castrova povjerenje u zamjenika, svoju desnu ruku i vjernog sljedbenika partijske doktrine.

Diaz-Canel nema revolucionarni pedigre, a u svome će mandatu morati pokazati da je sposoban potaknuti stagnirajuće kubansko gospodarstvo.

Njegov izbor za predsjednika prva je generacijska smjena vlasti od revolucije. Riječ je o ljudima koji će preuzeti zemlju iz ruku nekadašnjih gerilaca predvođenih braćom Castro, Fidelom i Raulom koji su svrgnuli korumpiranog diktatora Fulgencia Batistu 1959. godine.

Diaz Canel (57), rođen je u radničkoj obitelji u gradu Santa Clari u središnjem dijelu Kube.

Na tamošnjem sveučilištu stekao je diplomu elektroinženjera, zatim je 80-ih služio u vojsci pa postao profesor na sveučilištu na kojem je studirao.

Brzo se uspinjao partijskim ljestvama i stigao do dužnosti komunističkog čelnika u dvjema najvažnijim pokrajinama Villa Clari i Holguinu.

U Villi Clari dopustio je procvat kulturnog života pa se tako u baru Mejunje održavao show tranvestita.

U Holguinu ga pamte kao sasvim običnu osobu. Nosio je stare košulje s otiskom Che Guevarina lika i vozio se biciklom.

Godine 2003., tada 43-godišnji Diaz-Canel postao je najmlađi član politbiroa, glavnog tijela partije.

Šest godina poslije Raul Castro imenovao ga je ministrom za visokoškolsko obrazovanje, a 2013. potpredsjednikom.

Uživa ugled učinkovitog pragmatičara i pamti se da je 2013. savjetovao zastupnike da »slušaju narod i skrbe se za njegove probleme«.

Diaz-Canel zagovara kontinuitet socijalističke revolucije i zato ne treba očekivati da će biti veliki reformator.

Diaz-Canel mogao bi, ipak, unijeti novi stil u predsjedničku dužnost na Kubi. Njegova druga supruga Lis Cuesta često ga je pratila na putovanjima u inozemstvo i moguće je da Kuba dobije prvu damu, dužnost koju dosad komunistička Kuba nije imala.

»Suprotno od svojih prethodnika koji su moć baštinili na temelju revolucionarnih pedigrea, Diaz-Canel morat će izgarditi legitimitet na temelju vlastitih poteza«, napisala je stručnjakinja za Kubu Marguerite Jimenez u američkom časopisu Foreign Affairs.

Izazovi

Novi predsjednik morat će se suočiti s velikim izazovima, a među njima je poticanje gospodarstva koje je palo za 0,9 posto 2016. i naraslo za samo 1,6 posto prošle godine.

Duboka ekonomska kriza u Venezueli, kubanskoj saveznici, utjecala je i na kubanske financije u vrijeme kada američki predsjednik Donald Trump povećava gospodarski pritisak na otok, otežava mogućnosti poslovanja i i uvodi ograničenja na putovanja koja je ublažio Trumpov prethodnik Barack Obama.

Prosječna mjesečna plaća na Kubi iznosi samo 30 dolara.

Diaz-Canel morat će kormilariti između različitih stajališta unutar same partije koja nije jedinstvena u stragtegiji kako potaknuti gospodarski rast, a to uključuje i privatni sektor.

Kubu je u 2017. posjetilo 4,7 milijuna turista i upravo je turistički procvat potaknuo razvoj privatnog sektora koji zapošljava više od trećine radne snage, prema podacima skupine za ljudska prava WOLA sa sjedištem u Washingtonu.

Pojava privatnog sektora je, međutim, počela stvarati društvene nejednakosti, a one potječu i iz dvostrukog deviznog sustava Kube koja ima peso i konvertibilni peso vezan uz dolar.

Ljudi koji primaju čvrstu valutu od rodbine iz inozemstva ili su, primjerice, zaposleni u turizmu lakše kupuju proizvode bolje kvalitete u trgovinama za turiste u kojima se plaća konvertibilnim pesom.

Pred Castrovim nasljednikom Diaz-Canelom bit će zadaća ujediniti dvije valute, a riječ je o projektu koji se planira godinama, zato jer ulagači taj sustav ističu kao veliku zapreku u poslovanju.

»Raul Castro ostavlja sustav koji je i stabilan i krhak, s ozbiljnim problemima održivosti«, kaže analitičar Arturo Lopez-Levy.

Novi kubanski lideri morat će se pozabaviti i slobodom izražavanja, koja je jako ograničena, čak do te mjere da mnogi ljudi odbijaju u javnosti razgovarati o politici.

Diaz-Canel naznačio je da bi mogao proširiti pristup internetu, koji je jedan od najlošijih u regiji.

Bez obzira na to kakve promjene poželi provesti novi predsjednik, morat će voditi računa o stajalištima Raula Castra koji će ostati šef Komunističke partije i imati snažan utjecaj na vojsku.

Neki promatrači ocjenjuju da to i neće biti zapreka jer je i sam Castro potaknuo niz reforma i mogao bi zauzdati najkonzervativnije članove stare garde.