Komentar Kim Cuculić

LICEMJERJE CRKVE Imaju li svećenici zlostavljači pravo na oprost?

Kim Cuculić

Ilustracija S. Drechsler

Ilustracija S. Drechsler

Svećenici, s obzirom na svoj duhovni poziv i moral koji tako vole drugima propovijedati, uopće ne bi smjeli imati nikakve seksualne odnose, a kamoli seksualno iskorištavati i zlostavljati djecu



Sud u Melbourneu priopćio je da ima dokaze da kardinalu Georgeu Pellu, trećem čovjeku Vatikana i jednom od najbližih savjetnika pape Franje, može biti suđeno po najmanje jednoj optužbi za seksualno zlostavljanje.


Optužbe protiv Pella odnose se na seksualne zločine iz prošlosti, počinjene u Australiji. Vatikan je prošle godine prihvatio zahtjev kardinala da uzme slobodno vrijeme, ode u Australiju i suoči se s optužbama iznesenim protiv njega. Pell je optužen u lipnju 2017. za prekršaje seksualnog zlostavljanja. Saslušanje je bilo otvoreno medijima na pola sata i potom prekinuto, a rasprave su se nastavile iza zatvorenih vrata. Kardinal je izjavio da nije kriv za prikrivanje seksualnih zločina kolega svećenika tijekom desetljeća, a doznalo se da mu optužnica navodno i osobno predbacuje seksualno zlostavljanje. Očekivano, ima i onih koji ga podržavaju. Spomenimo i da je Pell 2015. držao misu u Zagrebu i bio gost Kaptola, te određenih vrlo konzervativnih katoličkih aktivista.


Sveučilište RMIT iz Melbournea detaljno je analiziralo 26 komisija i niz istraga slučajeva zlostavljanja djece od katoličkih svećenika, zaključivši da su osnovni uzroci ovako čestog seksualnog zlostavljanja djece u Crkvi obavezni celibat, te kultura tajnosti koju milenijima provode pape i biskupi. Australija je zemlja u kojoj je nastala studija s rezultatima na gotovo 400 stranica, zato što upravo tamo u posljednje vrijeme traje najtemeljitiji progon svećenika zlostavljača.




Prema istraživanju RMIT-a, posljednjih je godina seksualno zlostavljanje djece po katoličkim institucijama u Australiji smanjeno, što se može pripisati progonu zlostavljača i reakcijama društva. Međutim, djeca po katoličkim župama u ostalim državama diljem svijeta i dalje su u opasnosti, posebno u zemljama u razvoju po kojima Crkva u svom karitativnom radu drži oko 9.000 sirotišta, od čega samo u Indiji 2.600.


Istraživanje navodi da je dugogodišnje nekažnjavanje zlostavljanja u Crkvi posljedica patrijarhalne prirode Crkve. U Australiji se pojavio i podatak da oko 90 posto optuženih zlostavljača u crkvenim redovima čine muškarci, a samo desetinu žene. U RMIT-ovom istraživanju navodi se i da prvo dokumentirano spominjanje svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece potječe još iz četvrtog stoljeća, odnosno sa Sinode u Elviri na jugu Španjolske iz godine 305. To znači da je to već tada bio problem, a razlog zašto se stoljećima s time nije izlazilo u javnost je to što se u javnost nije niti moglo izlaziti. U svakoj nadbiskupiji nadbiskup je bio taj koji je nadzirao tajne arhive u kojima su se dokumentirala kršenja morala. Praksa je često bila takva da su se dokumenti nakon nekog vremena, ovisno o smrti počinitelja ili deset godina nakon proteka njegove kazne, uništavali.


Pokojni don Ivan Grubišić izjavio je kako je dobro da su mediji otvorili dosad dobro sakrivane teme unutar crkvenih redova.


– Pod pokroviteljstvom samog pape Benedikta XVI. u Rimu je održan simpozij na kojem su konačno izrečene neke stvari koje otkrivaju istinu o šutnji u Crkvi. Zaključeno je da »kultura šutnje«, kako su je nazvali, u Crkvi treba prestati, te da nitko nije izuzet da takve zločine mora prijaviti bilo crkvenim ili državnim vlastima. Tu se ne radi o pojedinačnim, već o masovnim slučajevima – kazao je Grubišić.


Nakon što je pročitao dosje od 2.300 stranica o seksualnom zlostavljanju u Crkvi u Čileu, papa Franjo je ove godine u javnom pismu izrazio bol i sram. Dosje je nastao nakon podulje istrage njegovih izaslanika koje je poslao u Čile, malteškog nadbiskupa Charlesa Sciclune i svećenika Jordija Bertomeua, kojom je potvrđeno da su svećenici u Čileu, od kojih neki visokopozicionirani, silovali i na druge načine seksualno maltretirali 64 djece. »Bio sam izložen jezivim pogreškama u prosudbi i razumijevanju situacije, posebno zbog pomanjkanja istinitih i uravnoteženih informacija«, napisao je papa Franjo. »Od sada nadalje molim oprost od svih onih koje sam uvrijedio i nadam se da ću imati priliku i osobno im se ispričati narednih tjedana«, kazao je on, pozvavši sve žrtve da dođu u Vatikan kako bi ih on tamo osobno molio da mu oproste. Godine 2010. i papa Benedikt XVI. javno se ispričao žrtvama seksualnog zlostavljanja, kao i zbog toga jer je Crkva skrivala i štitila počinitelje godinama.


Optužbe za seksualno zlostavljanje u Katoličkoj crkvi po prvi put su počele poprimati široki publicitet kasnih 1980-ih; mnogi su slučajevi obuhvaćali i po nekoliko desetljeća, te su izneseni tek godinama nakon što se ta zlostavljanja odigrala. Podignuti su sudski predmeti protiv nekih članova katoličke hijerahije jer nisu prijavili ta nedjela policiji ili vlastima. U nekim slučajevima, oni su namjerno premjestili svećenike zlostavljače u druge župe, gdje su oni samo nastavili sa drugim žrtvama. To je dovelo do optužbi Katoličke crkve jer nije izbacila te zlostavljače iz svojih redova. Slučajevi su poprimili značajnu medijsku pozornost diljem svijeta, osobito u Kanadi, Irskoj i SAD-u. Članovi katoličke hijerhije su tvrdili da se radi o medijskom senzacionalizmu koji je bio pristran i preuveličan.


Prema istraživanju centra Pew Research, medijska praćenost slučajeva je većinom izlazila iz SAD-a 2002. godine, kad je The Boston Globe počeo kritičko istraživanje. Do 2010. većina istraživanja se odvijala oko zlostavljanja u Europi. Slučajevi diljem svijeta ukazuju na dugotrajni obrazac zlostavljanja i zlouporabe položaja, kao i na pokušaje da se ti izvještaji zataškaju ili da se o njima ne govori. Policijski izvještaj iz 2012. je izbrojao 40 slučajeva samoubojstva izravno povezanih sa zlostavljanjem od katoličkog klera u australskoj državi Victoriji.


Budući da se o zlostavljanjima klera rijetko i teško govori, nije lako utvrditi opseg tih zlodjela. Premda znanstvena istraživanja i studije ukazuju da svećenici u Katoličkoj crkvi nisu skloni češćem naginjanju zlostavljanju od prosječnih ostalih muškaraca, problem je što oni s obzirom na svoj duhovni poziv i moral koji tako vole drugima propovijedati uopće ne bi smjeli imati nikakve seksualne odnose, a kamoli seksualno iskorištavati i zlostavljati djecu. To se naprosto ne smije događati, a ipak se nažalost događa i o tome se šuti. Pa javna je tajna da mnogi katolički svećenici održavaju ljubavne i seksualne veze, što je samo jedan primjer licemjerja i dvostrukog života Crkve. A ne zaboravimo, pedofilija je zločin i treba biti najstrože kažnjen, bez oprosta.