foto: facebook
"Mi mijenjamo žarulje javne rasvjete. Nemamo niti jedan kontejner za smeće, nemamo autobus, vodoopskrbni sustav sagrađen je prije rata cijevima od cementa s azbestom", nabraja Adi Silajdžić.
PODGORA – Uoči općih izbora u BiH selo Podgora upozorilo je sve kandidate sviju stranaka da onamo ne dolaze. “Lažete nam godinama. Nijedna stranka nije dobrodošla u Podgoru”, piše na velikom transparentu.
Transparent se nalazi na jednom trgu seoceta nedaleko od Sarajeva i dobro sažima opće nezadovoljstvo političarima koje se smatra korumpiranima klijentelistima. Manje od 20 posto građana ima u njih povjerenje, po nedavnom ispitivanju Društva novinara BiH.
Podgora ima 700 stanovnika i malo je vjerojatno da će u nedjelju pohrliti na birališta.
Neki stranački aktivisti nisu vjerovali da Podgorani misle ozbiljno i postavili su nekoliko plakata. Brzo su poderani.
Za one koji bi mogli biti tvrdoglavi, na poleđini transparenta ispisana je druga poruka: “Jeste li pročitali? Ljudima je dosta”.
“Dosta je bilo laži!”
“Sada smo sve rekli. Dosta je bilo laži!”, rekao je Adi Silajdžić (47), nezaposleni radnik i glava obitelji.
“Dosta nam je da nam svaki put dolaze govoriti laži, obećavati i obećavati radi glasova. A dan nakon izbora, … kao da ih nikad nije bilo”, rekao je.
Istaknuo je da je imati djecu u BiH danas “luksuz”, dapače “junaštvo”.
Mještani su sami prikupljali novac za transparent, po pedesetak eura, što nije mali iznos za te nezaposlene seljake koji preživljavaju zahvaljujući svojim povrtnjacima i nekoliko krava, ovaca i nešto peradi.
U BiH, više od trećine stanovnika službeno je nezaposleno, čak i ako ih mnogo radi na crno. Po nevladinoj organizaciji Unija za održivi povratak, 170.000 Bosanaca otišlo je iz zemlje od popisa 2013., kada je zemlja imala 3,5 milijuna stanovnika.
Okupljeni oko stola u sjeni crvenolisne šljive, ljudi pričaju da u Podgori “nedostaje svega”.
Od kraja rata, koji je trajao od 1992. do 1995. i odnio 100.000 života, vlasti su zaboravile selo, kažu. Neke kuće nisu nikada obnovljene. U selu su nekad živjeli Srbi i Bošnjaci. Prvi su otišli.
“Mi mijenjamo žarulje javne rasvjete. Nemamo niti jedan kontejner za smeće, nemamo autobus, vodoopskrbni sustav sagrađen je prije rata cijevima od cementa s azbestom”, nabraja Adi Silajdžić.
“Toliko su puta obećali da će asfaltirati neke ceste da bi asfalt trebao biti barem metar debeo”, šali se Osman Hašić, 56-godišnji umirovljenik.
Umjesto asfalta, s prvim jesenjim kišama seoske ulice postaju blato.
