Karadžić: Trebao bih biti nagrađen, a ne optužen

"Umjesto optužbe za zločine u našem građanskom ratu, trebao bih biti nagrađen zato što sam učinio sve što je u ljudskoj moći da do građanskog rata ne dođe; što sam smanjio patnje svih civila; što je broj žrtava bio tri do četiri puta manji nego što se tvrdilo", izjavio je Radovan Karadžić

DEN HAAG –  Bivši čelnik bosanskih Srba Radovan Karadžić izjavio je u utorak na početku iznošenja svoje obrane pred Haaškim sudom da bi trebao biti nagrađen za svoje napore u promicanju mira umjesto što je optužen za genocid i druge zločine nad nesrpskim civilima tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

»Umjesto optužbe za zločine u našem građanskom ratu, trebao bih biti nagrađen zato što sam učinio sve što je u ljudskoj moći da do građanskog rata ne dođe; što sam smanjio patnje svih civila; što je broj žrtava bio tri do četiri puta manji nego što se tvrdilo; što sam potpisao i proveo brojna primirja i zaustavljao našu vojsku pred pobjedama i stalno tragao za mirom i prihvatio četiri od pet mirovnih planova«, rekao je Karadžić. 

Karadžić (67) je optužen za genocid u Srebrenici, progon muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad stanovništvom Sarajeva i uzimanje »plavih kaciga« za taoce tijekom rata u BiH 1992-95. 

Karadžić je tražio 600 sati da ispita 570 svjedoka obrane, ali mu je za glavno i dodatno ispitivanje odobreno 300 sati. Obrana je na tu odluku uložila žalbu, o kojoj još nije donesena odluka. 

Suđenje Goranu Hadžiću, bivšem predsjedniku vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem (SAO SBZS) i potom predsjedniku samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK), počelo je u utorak pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) u Den Haagu.

Suđenje je počelo uvodnom riječi tužiteljstva u kojoj je istaknuto da je ovo zadnje suđenje pred ovim sudom, ali da su zločini počinjeni u istočnoj Slavoniji, Hrvatskoj, bili prvi zločini počinjeni na području bivše Jugoslavije te da Hadžić »ne samo da ništa nije učinio da zaštiti nesrbe, a imao je ovlasti, već ih je odobrio«.

Tužitelj je u nastavku suđenja upoznao sudsko vijeće s protjerivanjem hrvatskog stanovništva iz Dalja, Tovarnika, Bapske, Lovasa i Bogdanovaca, bitkom za Vukovar, kao »jednom od najkrvavijih i najbrutalnijih od Drugog svjetskog rata«, te likvidacijom zarobljenika na Ovčari, i optužio Hadžića da snosi punu odgovornost za te zločine.Tužitelj Douglas Stringer je podsjetio da je JNA 19.  studenoga zauzela vukovarsku bolnicu, a da je drugi dan provedena evakuacija te su muškarci odvojeni od žena i djece. Oko 200 ljudi u pet autobusa odvezeno je u vojarnu JNA, dok je šesti autobus stigao kasnije.

Istovremeno, objasnio je tužitelj, na sastanku u Veleprometu Hadžić je, zajedno s Arkanom odlučivao o sudbini Hrvata. »Hadžić se žustro suprotstavljao prebacivanju hrvatskih zarobljenika iz SAO SBZS u zatvore u Srbiji« te je inzistirao da »tim ustašama sudi ovaj narod iz srpske autonomne oblasti«, kazao je tužitelj, navodeći Hadžićeve riječi iz intervjua srpskim medijima.

Nakon sastanka u Veleprometu zarobljenici su odvedeni u poljoprivredno naselje Ovčara i smješteni u hangar za poljoprivrednu opremu. Prilikom izlaska iz autobusa, prepričava tužitelj, morali su proći kroz tzv. »špalir«, a pripadnici TO-a i paravojnih formacija su ih »udarali i šutirali«. Tijekom noći se u hangaru nastavilo premlaćivanje, uslijed čega je umrlo najmanje dvoje zatvorenika.»Poslije ponoći, do samog jutra 21. studenoga 2011., zatvorenike se izvodilo iz hangara, poredalo uz iskopanu jamu i likvidiralo. Pogubljeno je 260 ljudi, a 2006. godine su u masovnoj grobnici pronađeni posmrtni ostaci njih 194«, rekao je tužitelj. Na poljoprivrednom imanju Lovas i u Dalju, nastavio je tužitelj, ubijeno je 35 ljudi, dodao je tužitelj. U nastavku svoje uvodne riječi opisao je mučenja zarobljenika i u Borovokomercu, Erdutu i Lovasu, silovanja žena i izvođenja na lažne egzekucije te dolazak Hadžića na mjesto predsjednika tzv. RSK. Stringer tvrdi da je rezultat politike na čelu koje je bio Hadžić bilo etničko čišćenje područja cijele tzv. SAO Krajine. »Najmanje 180.000 ljudi nesrpske nacionalnosti protjerano je s tog područja, od čega samo u Vukovaru 20.000 ljudi«, rekao je tužitelj.

ICTY Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem »trajnog uklanjanja većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva iz velikog dijela Hrvatske« kako bi ta područja postala »dio nove države pod srpskom dominacijom«.

»Najkasnije od 25. lipnja 1991. do kraja prosinca 1993., Hadžić je počinio u dogovoru s drugima, planirao, poticao, naredio i pomagao i podržavao protupravno pritvaranje ili zatvaranje pod nehumanim uvjetima hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva u SAO SBZS/RSK«, kaže se u optužnici.

Optužen je za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje i okrutno postupanje prema hrvatskom i drugom nesrpskom stanovništvu u zatočeničkim objektima na poljoprivrednom dobru Ovčara, vukovarskom Veleprometu, u Erdutu, Dalju i Borovu Selu, kao i u Srbiji, na poljoprivrednim dobrima u selima Stajićevo i Begejci, vojarni JNA u Zrenjaninu i vojnim zatvorima u Šidu i Sremskoj Mitrovici. Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva kao i za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji. Svi navedeni zločini spadaju u zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Tužiteljstvo je izvelo i  svog prvog svjedoka, Zlatka Antunovića iz Erduta koji je opisao događaje s kraja srpnja 1991. kada je počelo granatiranje i uništen Vodovod u Erdutu. U to su vrijeme, prema riječima Antunovića, u Erdut stigli pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde koji su »nosili puške i kretali se selom ali nije bio siguran što su točno radili«.»Tijekom noći, krajem srpnja, čule su se eksplozije pa smo se moja teta i ja sakrili ispod kreveta. Nisam mogao odrediti od kuda stiže pucnjava, ali su mi drugi dan ljudi ispričali da je dolazila s druge strane mosta, iz Srbije«, kazao je Antunović.  Ujutro je, kako je ispričao, s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom obišao Vodovod da vidi što se desilo i da li može pomoći.»Vodovod je bio granatiran, sve je bilo srušeno, bilo je paljevine i krvi«, rekao je Antunović i objasnio da je krvi bilo na madracima na kojima su spavali hrvatski vojnici. Prema njegovim riječima, 1. kolovoza je krenuo na autobus, prema vinogradu, ali policija je stigla i poslala ga s tetom kući, tvrdeći da je napadnuta policijska postaja u Dalju. Istog dana je čuo da su u Erdut stigli tenkovi.»Nisam osobno vidio da tenkovi ulaze u mjesto….ali sam se kasnije u to uvjerio«, rekao je Antunović. Opisao je kako je puno ljudi otišlo u zbjeg prema Aljmašu kako bi brodom pobjegli u Osijek. Nakon tjedan dana što nije izlazio iz kuće »jer ga je bilo strah«, išao je potražiti brata i njegovu obitelj, ali su oni također već bili otišli prema Osijeku, objasnio je Antunović na kraju prvog dana svjedočenja.

Prva optužnica protiv Hadžića podignuta je u lipnju 2004. godine, prva izmijenjena optužnica u srpnju 2011., a druga izmijenjena optužnica u ožujku 2012. godine. Od podizanja prve optužnice Hadžić se nalazio u bijegu, a nakon što je u srpnju 2011. uhićen na Fruškoj gori, prebačen je na Haški sud.

Pred hrvatskim sudovima ovaj nekadašnji skladištar iz Pačetina, sela nedaleko od Vukovara, osuđen je u odsutnosti na ukupno 20 godina zatvora.  Hadžić je posljednji od 162 optuženih kojima se sudi pred tim ICTY-jem.

Prvi Karadžićev svjedok bit će ruski pukovnik Andrej Demurenko. On će, po najavi obrane, posvjedočiti da je u istrazi koju je sam proveo utvrdio da minobacačka granata koja je 28. kolovoza 1995. ispred sarajevske tržnice Markale ubila 43, a ranila 75 osoba, nije bila ispaljena s položaja Vojske RS, čiji je vrhovni zapovjednik bio Karadžić. 

Suđenje Karadžiću počelo je krajem listopada 2009., ali je tužiteljstvo prvog svjedoka izvelo pred suce tek sredinom travnja 2010.