ZAGREB – Dobra je vijest, objavila je Nizozemska agencija za analizu okoliša, da se emisija CO2 u okoliš u prošloj godini nije povećavala već je stagnirala za što je, moguće, zaslužan i pariški sporazum o klimi s kraja 2015. godine, kojim se svijet obavezao na smanjivanje klimatskih promjena. Kina, najveći svjetski zagađivač, smanjila je emisiju CO2 za 0,3 posto, SAD i Rusija za dva posto, Velika Britanija za čak 6,4 posto, no svejedno su količine CO2 proizvedene u EU-u ostale jednake kao i u godini prije. S druge strane, povećane su emisije Indije, za gotovo pet posto, Indonezije i Malezije, zemalja u razvoju.

Treba li stagnaciju i smanjenje emisije CO2 u nekim državama pripisati njihovoj probuđenoj okolišnoj svijesti, ili ipak niskoj cijeni nafte, zahvaljujući čemu gori manje ugljena, teško je reći. Svijet je u atmosferu ipak samo u prošloj godini poslao nevjerojatnih 35 milijardi tona CO2, a te će količine s porastom cijene nafte, moguće, opet rasti.

Svijet jede sve više mesa

Loša je vijest i to da svijet jede sve više mesa, kojeg si u većim količinama sad mogu priuštiti i Indijci, zemlje Azije, Južne Amerike i neke afričke države u razvoju pa je za jedan posto lani porasla emisija metana, plina u čijem nastanku u velikoj mjeri sudjeluju i preživači. Metan u najvećoj mjeri nastaje u proizvodnji fosilnih goriva i curenjem plina u distribuciji, no »vjetrovi« krava, koza, ovaca i drugih preživača, odnosno njihov izmet, stvaraju preko 20 posto ukupnog metana u atmosferi. Osim što proizvodnja samo jednog kilograma govedine stvara 65 puta više CO2 nego proizvodnja, primjerice, kilograma krumpira, jedna krava metanom u jednom danu onečisti zrak koliko i jedan automobil. Na Novom Zelandu, koji ima značajan uzgoj stoke, 35 posto štetnih plinova čini upravo metan stoke. Dodatni problem u industriji mesa su antibiotici, koji se hrani za stoku dodaju radi bržeg rasta, no ujedno povećavaju proizvodnju metana u probavnom traktu.

Riječ je o plinu dvadeset puta snažnijem od CO2 pa, iako je CO2 odgovaran za tri četvrtine globalnog zatopljenja, porast metana čini sve veću prijetnju. Njegova je koncentracija u atmosferi rasla polagano od 2000. do 2006. godine, da bi u zadnjoj dekadi bila povećana čak deset puta. Znanstvenici vjeruju da će daljnjim porastom broja grla, odnosno proizvodnje mesa metan značajno ubrzati globalno zatopljenje. Svaki Europljanin pojede više od 85 kilograma mesa na godinu, i kad bi se samo ta količina prepolovila, gotovo bi se prepolovila i neto emisija stakleničkih plinova iz poljoprivrede. Istraživanja kažu da je koncentracija metana u Europi nešto manja nego lani, u SAD-u i Kanadi je njezin višegodišnji rast usporen, no zbog sve veće proizvodnje mesa u zemljama u razvoju globalna koncentracija raste.

Metan bi se moglo koristiti u energetske svrhe

Potencijalno rješenje, no na jako dugačkome štapu, jest laboratorijska proizvodnja mesa iz matičnih stanica žive životinje. Znanstvenici u tome za sada uspijevaju samo eksperimentalno, i uz visoke troškove, no najavljuju da bi »umjetno« meso – navodno istog izgleda i okusa kao pravo – moglo zamijeniti pravo meso kroz najviše trideset godina. U međuvremenu, razvija se i način na koji bi se metan, visoke kalorijske vrijednosti, moglo koristiti u energetske svrhe. Krava ga u samo jednom danu ispusti dovoljno za, primjerice, cjelodnevno napajanje hladnjaka. Hvatanje životinjskog metana je, zbog ugradnje »ispušnih« cijevi u stoku, međutim, vrlo diskutabilno pitanje, zbog čega se, i opet, nade polažu u znanost da pronađe neko, po stoku bolje rješenje.