Posljedice masakra u Parizu, za kojeg je odgovornost preuzela Islamska država (ISIL), bit će dalekosežne. Osjetit će se na političkom i gospodarskom polju te u svakodnevnom životu Europe i cijelog svijeta, vjeruju analitičari. Boje se da teroristički čin u Francuskoj nije posljednji, nego samo početak u seriji napada.

Ima čak mišljenja da je ovo kraj svijeta kakvog smo poznavali u posljednjih 25 godina. Oni koji su nekim slučajem prespavali događaje u zadnjih dva mjeseca, probudili su se u svijetu s novim obrisima. Niz terorističkih napada označio je kraj razdoblja od četvrt stoljeća obilježenog američkom dominacijom, nakon prestanka Hladnoga rata. U krizu je došao koncept Zapada o »izvozu demokracije« u druge države, jer se pokazalo da rušenje Zapadu nenaklonjenih režima širi kaos po svijetu. To se pokazalo osobito u Iraku, Libiji i Siriji, gdje se po nekoliko različitih lokalnih vlasti bore jedna protiv druge, a pripadnici monstruozne islamske države ratuju protiv cijeloga svijeta. 

Iskustvo je pokazalo da SAD i saveznici više ne mogu djelovati na svoju ruku, unilateralno, nego dogovarati se s Rusijom, Kinom i ostalim silama, te poštivati suverenost malih država i njihove režime. Kako pokazuje stvarnost u Libiji, Iraku i Siriji – bolje je da države imaju jaku i organiziranu vlast, makar i autoritarnu, nego slabu ili nikakvu vlast. U suprotnom, stvara se politički vakuum koji omogućuje širenje nesigurnosti, kaosa, terorizma i nepreglednog vala izbjeglica.

 Uzlet Rusije 

Zapadne zemlje, među njima SAD i Francuska, moraju se suočiti s posljedicama vlastitih dugogodišnjih intervencija na Bliskom istoku, ocijenio je ovih dana Brahma Chellaney, profesor strateških studija iz New Delhija, za Project Syndicate. Zapadne su zemlje najčešće intervenirale putem svojih pijuna, putem obučavanja, financiranja i naoružavanja džihadista koje se opisuje kao »umjerene«, a za borbu protiv »radikala«. Sada im se ta strategija vraća kao bumerang, tvrdi indijski stručnjak. Slično je mišljenje sve raširenije u kritičkoj javnosti Europe i SAD-a. Rušenjem Gadafija u Libiji, prema mišljenju Chellaneya, zapadne sile su nehotice stvorile dihadističku utvrdu na vratima Europe, iz koje se džihadisti sada izvoze i u podsaharsku Afriku. Zloglasna organizacija Boko Haram, koja stvara državu u Nigeriji i podsaharskoj Africi, dosad je pobila više ljudi nego Islamska država, a pokreće milijune izbjeglica od kojih će dio sutra pokucati i na vrata Europe. 

Nagli je obrat nastupio 30. rujna kad je Rusija na legalni poziv sirijskih vlasti pokrenula masovno i vrlo efikasno bombardiranje Islamske države, a dijelom i položaja »umjerene« oporbe, kako bi sirijskoj vojsci očistila put za oslobađanje teritorija s kojeg je raseljeno 11 milijuna Sirijaca, više od polovine stanovništa zemlje. Bilo je to u trenutku nadiranja golemog vala raseljenih ljudi u Europu. Rusija je taj trenutak iskoristila da bi izašla iz političke izolacije i ekonomskih sankcija koje joj je Zapad nametnuo zbog njezina ponašanja prema Ukrajini. 

Ne treba zaboraviti da Zapad u protekla dva mjeseca nije imao strategije, niti prave odgovore na prijedloge Rusije, koja je trenutačno preuzela inicijativu na međunarodnoj pozornici i pozvala na međunarodnu antiterorističku koaliciju. Američka politika sada se čini podijeljenom, jer je obilježena disonantnim tonovima. »Jastrebovi« poput republikanskog senatora Johna McCaina traže snažan odgovor na »poniženje« koje je Amerika doživjela zbog ruske inicijative na Bliskom istoku, ali nije jasno kakav odgovor točno žele. S druge strane, demokratski senator Tim Kaine smatra kako je Obama »možda napravio malu pogrešku« kad je »rekao da (sirijski predsjednik) Asad mora otići«.

Promjena strategije 

Čini se da su američka strategija i politika u epohalnoj tranziciji te da Obamina adminstracija više ne želi voditi politiku hegemona, barem ne na Bliskom istoku, poučena lošim posljedicama dosadašnjih američkih intervencija. U tom kontekstu, prihvatila je Iran kao važnog igrača na sceni, a oslabila odnose s Izraelom. Ishod takvog razvoja događaja teško je predvidjeti, ali je očito da svijetu nužno treba multilateralizam, jer ne trpi jednu silu koja bi svoju volju nametala svima ostalima. To znači da Rusija i Kina definitivno trebaju biti partneri SAD-a i Zapada, a ne neprijatelji. Države ne moraju jedna drugoj biti neprijateljice, jer se situacija stubokom promijenila. U prošlih 25 godina države su gotovo prestale voditi međusobne ratove. Golema većina od oko 50 ratova u svijetu u posljednjih 25 godina, kažu analitičari, bili su unutarnji, građanski ratovi. Umjesto klasičnog vanjskog neprijatelja, gotovo sve države su danas dobile unutarnje neprijatelje – teroriste.  

U svakom slučaju, Islamska država i njezin terorizam postali su povod za naglo približavanje SAD-a i Rusije. Na sastancima u Beču međunarodni su se čimbenici u listopadu opredijelili za očuvanje sirijske države, a izbor njezine buduće vlasti prepustili su na odlučivanje sirijskom narodu. Odlazak sirijskog predsjednika Asada s vlasti Zapadu je sve manje bitan, a u prvi plan dolazi međunarodna borba protiv terorizma. Taj smjer događaja ojačan je nakon masakra u Parizu, kad je na stvaranje međunarodne antiterorističke koalicije pozvala i Francuska, koja je i sama počela masovno bombardiranje položaja ISIL-a. 

– Počinitelji smrtonosnih napada u Parizu možda su željeli zabiti klin u međunarodnu zajednicu država. Međutim, jedna od glavnih posljedica masakra, kako je pokazao odgovor skupine 20 gospodarski najvećih država, prošlog vikenda, bit će pomirenje između SAD-a, Rusije, Kine i Europe, ocjenjuje David Marsh, komentator američkog MarketWatcha. Prekjučer je britanski Indenpendent objavio da svjetske sile putem Vijeća sigurnosti pripremaju zajedničku rezoluciju kojom bi se objavio globalni rat protiv ISIL-a.

Zbog postupnog zatopljavanja među velikim silama, može se očekivati dogovor Zapada i Rusije o rješenju krize u Ukrajini, te postupno ukidanje sankcija protiv Rusije. Polovina Europe na to jedva čeka – zbog ekonomskih interesa, naravno, a ne zbog ljubavi prema Vladimiru Putinu. Štoviše, predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je istrčao pred rudo, napisavši prošlog tjedna Putinu pismo u kojem predlaže veću suradnju između EU i ekonomske zajednice pod vodstvom Rusije. »Moramo poduzeti napore za praktične odnose s Rusijom«, jer »ovako više ne možemo«, govorio je Juncker još u listopadu, prema Reutersu. 

Utjecaj na gospodarstvo

Čak 94 posto Francuza nakon masakra u Parizu izjasnilo se da pristaju na djelomično ograničavanje svojih sloboda kako bi im se omogućila sigurnost. Francuska je uvela izvanredno stanje na tri mjeseca, uvela je kontrole putnika i njihove prtljage na granicama, aerodromima i unutrašnjosti zemlje. Francuske vlasti preko noći stavljaju izvan snage ne samo Schengenski sporazum, koji je jedan od temelja EU, nego i Pakt za stabilnost, jer će svjesno ući u veći proračunski deficit da bi osigurale novac za povećanje nacionalne sigurnosti. Vlasti će zaposliti najmanje 17 tisuća ljudi u policiji, carini i sigurnosnim službama zemlje, a neće štedjeti ni novac za vojne intervencije u Siriji. 

I ostale države, kroz koje prolaze izbjeglice, počele su pooštravati kontrolu na granicama i ne bi bilo čudno ako ih počnu masovno zatvarati. Nevolja je u tome što se izbjegličkom valu ne vidi kraj, jer nije riječ samo o Siriji, nego i o Srednjem istoku, sjevernoj i podsaharskoj Africi. Nijedna zemlja nema strategije prema izbjeglicama, osim što se od njihova vala želi zaštititi, na ovaj ili onaj način. Navala izbjeglica destabilizira politički život diljem Europe, jača politički radikalizam. Doveden je u pitanje čak i opstanak kancelarke Angele Merkel, prema pisanju njemačkih medija.  Gospodarstvo i turizam također će osjetiti posljedice terorističkih napada, barem u prvo vrijeme. Ekonomija u EU još danas se nije posve oporavila od krize iz 2008. godine. U prošlih godinu dana doživjela je blagi gospodarski rast, koji se u trećem kvartalu počeo usporavati, neovisno o terorizmu. 

– Teroristički napadi mogli bi otežati sve probleme s kojima se već suočavamo, kaže potpredsjednik Europske središnje banke (ESB) Vitor Constancio, misleći na složeno financijsko i gospodarsko stanje u EU. Da bi umirio poslovne ljude, predsjednik ESB-a Mario Draghi najavio je do kraja godine još veće monetarno popuštanje, odnosno tiskanje novca. To je zasad smirilo investitore. No, ugledni japanski Nikkei procjenjuje da bi poduzeća mogla smanjiti investiranje ako se strahovi poslovnih ljudi nastave. To bi gospodarstvu oduzelo dah. 

Analitičari očekuju pad turizma diljem Europe. Nema sumnje, građani će manje putovati u daleka odredišta i nastojati odmor provesti što bliže kući. Primjerice, francuski građani trenutačno se najradije drže svoga doma, što im savjetuju i francuske vlasti. Mnogi više ne žele ni u kafiće, a kamoli na putovanja. Iskustvo nakon terorističkih napada u Madridu 2004. i nakon serija eksplozija u Londonu 2005. godine, međutim, pokazalo je da se stanje  u pravilu smiruje nakon mjesec i pol dana, podsjeća Nikkei. No, islamska država najavljuje nove i intenzivnije napade. »Takav  geopolitički rizik stvara mogućnost za globalni ekonomski pad«, procjenjuje analitičar Philippe Gudin iz britanskog Barclaysa. Terorizam bi mogao smanjiti svjetsku trgovinu i utjecati na djelomično zatvaranje nacionalnih gospodarstava, što bi usporilo međunarodno kolanje ljudi, robe i kapitala.

Racionalno ponašanje

Ako građani smanje potrošnju na izlaske i putovanja, povećat će je negdje drugdje, recimo na kućne zabave. Što izgubi jedan dio gospodarstva, mogao bi dobiti drugi. Primjerice, to što će francuska država povećati troškove za sigurnost, zasigurno će povećati poslove proizvođačima oružja, policijske i vojne opreme. To bi moglo ojačati policijske države, u kojima građani ne vole živjeti.  

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Gary Becker utvrdio je da »strah stvoren od terorizma ima goleme i trajne učinke na ljudsko ponašanje«, često izvan proporcija aktualnog rizika, piše britanski Telegraph. Zbog toga je iznimno teško predvidjeti ekonomske učinke terorizma, smatra Becker. Primjerice, turizam u Izraelu pao je za dvije trećine u razdoblju od 18 mjeseci nakon ustanka Palestinaca započetog 2000. godine. Putovanja zrakoplovom u SAD-u smanjila su se 15 posto u godini nakon terorističkog napada od 11. rujna 2001. godine. No, kaže taj znanstvenik, ljudi se u konačnici racionalno ponašanju i nauče kontrolirati svoj strah, pa se život normalizira.