Ugledajmo se

Japansko selo kao primjer: Imaju nultu stopu otpada – baš sve se reciklira

P. N.

Izvor: Zero Waste Academy

Izvor: Zero Waste Academy

Selo Kamikatsu nalazi se među zelenim rižinim poljima i planinskim šumama na zapadnom japanskom otoku Shikoku. Najmanji je grad na otoku s oko 1700 stanovnika.Desetljećima su mještani sela razmišljali o preradi otpada. Projekt spaljivanja je propao, međutim, prisilio je selo da ponovno razmisli o svojoj strategiji i rođen je ambiciozan plan – da postanu selo bez otpada do 2020. godine.

Danas se više od 80 posto otpada u selu čuva u spalionicama i deponijima, ali transformacija nije bila jednostavna niti brza.


Putovanje prema nultom otpadu započelo je prije više od dva desetljeća. Selo je nedavno izgradilo, uz veliki trošak, nove spalionice za zbrinjavanje otpada. Vlada je upozorila na zdravstvene i sigurnosne rizike zbog broja štetnih dioksina koje bi takva spalionica ispuštala u zrak.


To je natjeralo mještane da ponovno razmisle. Najočiglednije rješenje bilo je prebacivanje otpada u druge općine, ali to bi bio skup potez i ne bi bilo održivo rješenje za malo gospodarstvo.




Umjesto toga, selo je odlučilo smanjiti što je više moguće otpada, a nastala je i Akademija nulte stope otpada pod vodstvom Akire Sakano.


U praksi, ideja je vrlo jednostavna: otpad se razdvaja u kategorije i gdje god je to moguće ponovno se upotrebljava, reciklira ili smanjuje.


No, iako to nije nužno revolucionarno – naposljetku, milijuni ulica širom svijeta nude lokalnim vlastima kante za odvajanje otpada u boji barem jednom tjedno – Sakano je otišla korak dalje.


Smeće je podijeljeno na najmanje 45 kategorija unutar kojih često postoje potkategorije za odvajanje, piše World Economic Forum.


Sakano smatra da su takvim načinom segregacije sigurni da će gotovo sav otpad biti ponovno upotrijebljen.


Vjeruje da bi bilo jednostavno replicirati ideju globalno, te smatra da stanovnici, shvaćajući točno što se događa s njihovim otpadom, bolje razumiju kružno gospodarstvo i žele promijeniti svoje navike potrošača.


˝Glavni problem otpada je da stanovnici rijetko moraju razmišljati o tome što se događa s njim ili kamo ide, to im je nevidljivo i izvan vidokruga i uma. U centru za prikupljanje otpada, izvješćujemo o točnom iznosu koji je recikliran, gdje je otišao i što se s njim dogodilo˝, kazala je Sakano.


˝Ovdje mještani vide gdje otpad, u što će se pretvoriti, koliko to košta, ali i kako možemo prodati dio resursa i zaraditi novac za grad. Zbog toga ljudi shvaćaju kada vide da se reciklira da njihove akcije daju doprinos gradskoj zajednici kao i budućim generacijama”, zaključila je.