Reuters
Najveći dio izvještavanja o Rusiji, kao i o Trumpovim navodnim vezama s Kremljom, utemeljen na tvrdnjama bez dokaza, kaže Glenn Greenwald, dobitnik Pulitzerove nagrade
Jedan od vodećih američkih medija, CNN, pogođen je nizom skandala koji su poljuljali njegovu vjerodostojnost u javnosti. Najnoviji skandal je objava vijesti iz anonimnih izvora da je Anthony Scarramucci, savjetnik predsjednika Donalda Trumpa, povezan s ruskim investicijskim fondom koji se nalazi pod istragom Kongresa. Vijest se pokazala lažnom, zbog čega se CNN ispričao, a ostavku su podnijela trojica vodećih novinara te nekoć ugledne kuće, koji su sudjelovali u toj podvali.
CNN je objavio još netočnih izvješća, poput nagađanja o tome što će bivši šef FBI-a James Comey svjedočiti protiv Trumpa prigodom saslušanja u Kongresu. Međutim, CNN u svemu tome nije iznimka, već pokazatelj zabrinjavajućeg trenda u vodećim američkim medijima, koji u posljednjih godinu dana sve češće objavljuju lažne vijesti. Njihova je glavna meta predsjednik Trump, čija je neočekivana pobjeda na izborima prodrmala SAD i svijet. Mnogi američki mediji gube zanimanje za stanje u zemlji i svijetu, a glavni problem postali su im Trump i Rusi.
Brojne netočne članke objavio je i nekoć ugledni Washington Post. Potkraj prosinca pustio je vijest iz anonimnih izvora da su »ruski hakeri« prodrli u američku elektroenergetsku mrežu kroz državu Vermont, zbog čega su građani ostali bez struje. Tom se pričom, kažu kritičari, željelo sugerirati kako ruski predsjednik Vladimir Putin želi da se Amerikanci za novogodišnjih blagdana smrzavaju. Priču je odbacila nadležna energetska kompanija, tvrdeći da kvar nije imao nikakve veze s Rusima, već je to bio lokalni incident. Međutim, ta je podvala u međuvremenu obišla svijet, pa i Hrvatsku.
Šokantne tvrdnje bez osnove
Washington Post je objavio i šokantnu tvrdnju da su lažne vijesti, koje Rusija svojom »dezinformacijskom kampanjom« širi po SAD-u, Amerikanci čitali čak 213 milijuna puta, u oko 200 medija. Pritom se opet pozvao na anonimne izvore, isprva ne otkrivajući tko je radio tu analizu i po kojim kriterijima, a na kraju je vijest demantirao. Isti je list morao opovrgnuti i objavljenu tvrdnju, koju je podupirala Hillary Clinton, da je otkriven tajni komjputorski server putem kojeg je Trump komunicirao sa stanovitom ruskom bankom.
– Demokracije zasigurno trebaju svoje medije da bi protuslovili moćnima i omogućili robusne rasprave, ali kada se to pretvori u neprijateljstvo koje potkopava legitimne političke glasove koji se usuđuju osporavati sadašnji status quo, onda to nije u službi demokracije, naglasio je Bart Cammaerts, voditelj spomenutog istraživanja LSE. Mediji bi trebali biti poput »psa čuvara«, a ne bi se smjeli pretvarati u »pse napadače koji istrebljuju svakoga tko izaziva postojeći poredak i koji se usuđuje reći da trebamo drukčiju politiku«, upozorava Cammaerts.
To što američki mediji objavljuju sve više vijesti i o napadima ruskih hakera, pri čemu za to ne nude dokaze, zabrinula je mnoge, pa i Glenna Greenwalda, dobitnika Pulitzerove nagrade za novinarstvo, kojeg je časopis Foreign Policy svojedobno uvrstio na popis istaknutih intelektualaca u svijetu. Poput mnogih kritičara, Greenwald ne osporava mogućnost ruskog upletanja, već smatra da se ono preuveličava ili izmišlja.
– Činjenica jest da je najveći dio izvještavanja o Rusiji, kao i o Trumpovim navodnim vezama s Kremljom, utemeljen isključivo na tvrdnjama bez dokaza, dobivenim od anonimnih dužnosnika, od kojih mnogi, ako ne i većina, imaju skrivene ciljeve, kaže Greenwald. Pokazuje to da američki mediji imaju slobodu za objavljivanje potpuno lažnih vijesti, bez ikakve zabrinutosti za posljedice, dodaje Greenwald na internetskoj stranici The Inceptor. Te medijske malverzacije, kaže, zabrinjavaju i zato što nepotrebno podižu napetosti prema Rusiji koja je nuklearna sila.
Iako Greenwald ne želi iz toga izvlačiti dalekosežne zaključke, promatračima je očito da su mnogi vodeći američki mediji povezani s krugovima koji su izgubili izbore, a koji su i izvori spornih vijesti. Ti krugovi, nema sumnje, žele blokirati promjene u untarnjoj i vanskoj politici SAD-a, za koje Trump dobio mandat američkog naroda. Njihov je glavni cilj Trumpa prikazati kao političara »opasnih namjera«, onemogućiti mu konsolidaciju vlasti te prisiliti ga na ostavku.
Negativna kampanja protiv Trumpa traje još od predizborne utrke u SAD-u, tijekom koje je više od 90 posto američkih televizijskih kuća stalo u službu kandidatkinje Hillary Clinton, koja je unatoč tome izgubila izbore. Taj »neprijateljski odnos« nastavio se i u prvih stotinu dana Trumpova mandata, kada su predsjednici često pošteđeni od kritike. Čak 80 posto izvješća američkih medija o Trumpu negativno je intonirano, prema istraživanju sa sveučilišta Harvard.
Pobjedu Trumpa mnogi žele prikazati kao posljedicu ruske manipulacije izborima, umjesto da im to bude dokaz vitalnosti američke demokracije. Očito je kako protivnici promjena u američkoj politici žele skrenuti pažnju javnosti od stanja u zemlji, dajući prednost stvarnim ili izmišljenim ekscesima politički nedovoljno iskusnog Trumpa.
Novinari nezainteresirani za život
Primjerice, mediji su slabo zainteresirani za rastuće nejednakosti, koje su – prema najnovijem mišljenju MMF-a – težak uteg koji sputava napredak gospodarstva, a postaju socijalni i politički problem. Brojna istraživanja, od savezne statistike SAD-a do privatnih institucija, slažu se da američki srednji sloj, koji je nekoć činio uvjerljivu većinu stanovništva, postaje manjina. Prije krize iz 2008. oko 30 posto Amerikanaca živjelo je »od plaće do plaće«, s ušteđevinom od najviše 400 dolara, nedovoljnom za pokriće izvanrednih troškova poput liječenja i ostanka bez posla. Uoči izbora Trumpa, broj osiromašenih ljudi popeo se na 50 posto. Štoviše, čak tri četvrtine Amerikanaca priznaje da stalno ili povremeno žive od »plaće do plaće«, odnosno od danas do sutra. Sličan je trend u Velikoj Britaniji i europskim državama. Da sustav traži vjelike promjene u korist onih koji se osjećaju zakinutima, pokazala su dva svjetska politička šoka u prošloj godini. Najprije se dogodio Brexit, a potom Trump.
Pokazalo se, međutim, da vodeći mediji na Zapadu uglavnom ne prepoznaju trendove u društvu, već fukcioniraju kao dio manjine koja želi zaštititi sustav od promjena. Bili su zaprepašteni Brexitom i pobjedom Trumpa. Prema ocjeni britanske premijerke Therese May, potrebna je prilagodba globalizacije i poretka u korist svih ljudi, jer je sustav namješten za interese privilegirane manjine. I Trump je poručio da će raditi u korist zanemarenih.
Da vodeći mediji žele spriječiti političare koji ugrožavaju neučinkoviti poredak, potvrdilo i istraživanje Londonske ekonomske škole (LSE) iz rujna i listopada 2015., na primjeru predsjednika Laburističke stranke Jeremyja Corbina, koji je raskinuo s (neo)liberalnom politikom Tonyja Blaira i zauzeo se za obuhvatne promjene u sustavu na dobro većine ljudi.
Čak 75 posto članaka o Corbinu u vodećim britanskim medijima, uključujući BBC, izbjegavalo je navoditi njegove izjave te iskrivljavalo njegove poglede, utvrdio je LSE. Samo u 11 posto članaka Corbinovi su pogledi objektivno prikazivani, a protiv njega bilo je intonirano više od 90 posto članaka. Ukratko, mediji su iskrivljavali Corbinove izjave, prikazivali ga ridikulom i izmišljali da je povezan s teroristima – za razliku od Trumpa kojeg se želi prikazati kao ruskog agenta. Usprkos medijima, Corbin je dodatno osnažio podršku među laburistima te postigao iznenađujuće dobre rezultate na nedavnim britanskim izborima, na kojima su konzervativci ostali na vlasti, ali su izgubili većinu u parlamentu. Očito je da građani medijima sve manje vjeruju.
