Trkač na duge staze

Hoće li lakomislenim proglašenjem neovisnosti Katalonije Carles Puigdemont ostvariti svoj dječački san

Hina

Carles Puigdemont - bivši 54-godišnji novinar u očima je svijeta simbol katalonskog pokreta za neovisnost / Foto Reuters

Carles Puigdemont - bivši 54-godišnji novinar u očima je svijeta simbol katalonskog pokreta za neovisnost / Foto Reuters

Već pet godina velikim se prosvjedima od Madrida traži referendum o samoodređenju Katalonije. Dio Katalonaca zahvalan mu je što je održao obećanje i organizirao referendum 1. listopada, koji je vlada u Madridu zabranila i koji je protekao uz policijsko nasilje. Na referendumu je 90,18 posto birača glasalo za neovisnost, a odziv je bio 43 posto



BARCELONA – Hoće li ili neće proglasiti neovisnost Katalonije? Svi pogledi uprti su u separatističkog predsjednika te španjolske regije, Carlesa Puigdemonta, koji bi lakomislenim proglašenjem neovisnosti mogao ostvariti svoj dječački san.


Bivši 54-godišnji novinar u očima je svijeta simbol katalonskog pokreta za neovisnost, koji je dobio 47,7 posto glasova na regionalnim izborima 2015. godine.


Ekonomski krugovi govore o “efektu Puigdemont” kada govore o poduzećima koja bježe iz regije.




“Puigdemont u zatvor”, traže pobornici jedinstvene Španjolske, strahujući da će jednostrano proglasiti neovisnost.


Kako razumjeti tu odlučnost čovjeka sretno oženjenog Rumunjkom, oca dviju djevojčica, koji tvrdi da se ne boji uhićenja?


Preživio automobilsku nesreću 


U biografiji objavljenoj 2016., njegov prijatelj novinar, Carles Porta, opisao ga je kao “časnog i žilavog” čovjeka, oduvijek pobornika neovisnosti kojeg krasi karakter “trkača na duge staze”.


“Ima tu kvalitetu (ili manu): tvrdoglav je”, rekao je Porta. 


Želeći ostati anoniman, jedan njegov katalonski protivnik ga kritizira tvrdeći da “nema velik intelektualni kapacitet”, ali da od 16. godine ima “neovisnost u krvi” i gaji “radikalna uvjerenja.”


Sudbina mu se promijenila u siječnju 2016. kada je bio pozvan da predvodi šaroliku koaliciju separatista, odlučnu da 7,5 milijuna Katalonaca povede prema neovisnosti.


Gradonačelnik Girone (98.000 stanovnika) od 2001., kao katalonski zastupnik zamijenio je neočekivano drugog konzervativca na čelu regije: Artura Masa, čiji su profil “svježeg” obraćenika na separatizam i politike štednje naljutili pobornike neovisnosti na krajnjoj ljevici.


Mas mu je ostavio teško nasljeđe: ono neprijatelja broj jedan španjolske vlade konzervativca Mariana Rajoyja. 


Rajoy i Puigdemont ipak imaju nešto zajedničko, a to je da su obojica u mladosti preživjeli teške automobilske nesreće. Rajoyu su ostali ožiljci ispod brade, a Puigdemontu na usnici i čelu, što skriva šiškama.


Carles Puigdemont rođen je 1962. u obiteljskoj kući u Ameru, selu u Pirenejima, stotinjak kilometara od Barcelone i njezinih elita. Sin i unuk skromnih slastičara, drugi od osmero djece, imao je samo devet godina kada je poslan u internat gdje je “naučio biti borac”, navodi Porta. Španjolski diktator Francisco Franco umro je kada je Carles imao 13 godina.


Jako privrženom katalonskom jeziku i zaljubljeniku u povijest, kao tinejdžeru mu se usjekla u pamćenje okrutna represija u Kataloniji nakon građanskog rata.


Godine 1980., pridružio se konzervativnoj i nacionalističkoj stranci Demokratska konvergencija Katalonije Jordija Pujola, koji je s Madridom dogovorio veću autonomiju za regiju.


Zaposlivši se 1982. kao redaktor u nacionalističkom listu Punt Avui, napredovao je do glavnog urednika, kombinirajući novinarstvo i militantnost. Pobornici katalonske neovisnosti među ljudima njegova profila tada su bili rijetkost.


U ljeto 1991. proučavao je slučaj Slovenije, koja je nakon zabranjenog referenduma proglasila neovisnost od bivše Jugoslavije nakon čega je uslijedio kratki oružani sukob. U godinama koje su slijedile, zagovarao je proširenje socijalne baze pokreta za neovisnost, u nenasilnom Gandhijevom stilu: “Ne brzati, nego učiniti to dobro”, navodi njegov biograf. Vičan novim tehnologijama i dobar govornik engleskog, francuskog i rumunjskog, osnovao je također katalonsku novinsku agenciju, novine na engleskom o Kataloniji i predsjedao udruženjem općina za neovisnost. “Ima dobar smisao za nastupe u javnosti i zna koristiti medije”, istaknuo je politolog Anton Losada.


Obećana zemlja


Već pet godina velikim se prosvjedima od Madrida traži referendum o samoodređenju Katalonije. Dio Katalonaca zahvalan mu je što je održao obećanje i organizirao referendum 1. listopada, koji je vlada u Madridu zabranila i koji je protekao uz policijsko nasilje. Na referendumu je 90,18 posto birača glasalo za neovisnost, a odziv je bio 43 posto.


Druga strana upozorava da je riječ o “demokratskoj prijevari” kojom se želi dati legitimitet proglašenju neovisnosti i predbacuje mu da je stvorio vlastitu realnost i okrenuo leđa drugoj polovici regije koja je protiv neovisnosti.


Politolog Joan Botella smatra da lakomisleno srlja u nepoznato: “Puigdemont vjeruje da mu je sudbina da povede Katalonce u obećanu zemlju, ali uopće ne ostavlja dojam da je fanatičan vizionar kakvim ga opisuju u Madridu”, rekao je.