Reuters
Najveće gradove sada vode žene – i to ne žene-pijuni potrošenih velikih stranaka, nego političarke koje na velika vrata uvode posve nove, socijalno osviještene političke opcije
Kad su uoči lokalnih izbora u veljači ove godine objavljene kandidature za čelnu poziciju gradića Milna na otoku Braču, a u utrci brojčano dominirale žene (tri su se lokalne političarke natjecale za tu poziciju, naspram dvaju muških kolega), mediji čitav tjedan nisu prestajali oglašavati pobjedu ženske emancipacije u politici, čiji je ultimativni dokaz bio taj skromni omjer tri naprama dva, u ruralnom otočnom mjestu. Pobijedila je žena: Ana Maria Rošin iz HDZ-a preuzela je mandat od SDP-ovog Frane Lozića koji je sudski gonjen zbog muljaža s vrijednim zemljištem i zbog toga izgubio povjerenje birača.
Euforija zbog ove male pobjede prenapuhana je. Opet je na Braču, kao i u premoćnoj većini lokalnih uprava, vlast dopala jednoj od dviju velikih stranaka koje se u domaćoj politici izmjenjuju po sistemu gundulićevske klackalice: »tko bi gori, eno ga doli, a ko doli, gori ustaje«.
Nedosanjan san
Novi prevrati na političkoj sceni u Španjolskoj ostaju i dalje nedosanjani san. Najveće gradove sada vode žene – i to ne žene-pijuni potrošenih velikih stranaka, nego političarke koje na velika vrata uvode posve nove, socijalno osviještene političke opcije.
Tako će Madrid, tradicionalno uporište konzervativaca, poslije četvrt stoljeća prijeći u ruke ljevice, pod ravnanjem nove gradonačelnice, bivše sutkinje Manuele Carmene (71), izvanstranačke ličnosti izrazitog ljevičarskog opredjeljenja, za koju vele da nema mrlje u biografiji. (Po potonjemu je različita od svih koji su dosad upravljali španjolskom prijestolnicom.) Gradonačelnica Barcelone je 41-godišnja Ada Colau, liderica glasnog i neočekivano uspjelog građanskog pokreta protiv deložacija građana iz njihovih domova. Ova aktivistica predvodi lijevu koaliciju koja je pobijedila separatističke stranke CIU i ERC, čime je pokret za nezavisnost Katalonije pretrpio snažan udarac.
Moćan simbol
O dolasku ovih dviju političarki na važna mjesta lokalnih uprava govori se s golemim superlativima: spominju se i zanesene sintagme poput »španjolsko proljeće«. I zbilja postoje bitni argumenti za taj zanos. Emancipacija žena u politici dobila je nedvosmislen i moćan simbol u dvjema gradonačelnicama, a pritom nije, kao kod nas, izabrano »manje zlo« nego, naprotiv, opcije u koje ljudi napokon mogu vjerovati svim srcem.
Narodnjaci su na izborima osvojili samo 27 posto glasova, što je nevjerojatan pad u odnosu na njihovu apsolutnu premoć na izborima prije četiri godine. Četvorogodišnja vlast te političke opcije obilježena je ogromnim korupcijskim aferama koje su potresale najuže rukovodstvo stranke, i to u vrijeme kad je zemlja trpjela najžešću krizu. Zbog neosjetljivosti prema građanima koji su proteklih godina ostajali bez krova nad glavom zbog neplaćenih rata za stambeni kredit, te zbog istovremenog spašavanja banaka, Narodnjaci su za četiri godine izgubili dva milijuna glasova. Opozicijski socijalisti ostali su bez 700.000 pristalica. Svi ti glasovi prelili su se u svježe političke snage.
Ovo potvrđuje i činjenica da su Colau i Carmena, unatoč suzdržanim predizbornim predviđanjima, uspjele privući nezadovoljne građane, odbjegle i razočarane članove Socijalističke partije, čak i pojedine pobornike konzervativaca. Zahvaljujući ovim političarkama koje unazad nekoliko godina gorljivo rade na razotkrivanju opresije banaka nad sve siromašnijim građanima i na zaštiti njihovih prava, razbijena je golema moć konzervativne Narodne stranke, koja je na ovim izborima u gotovo svim gradovima izgubila apsolutnu većinu. Bez njihovih dviju novih nekonvencionalnih stranaka koje su isplivale na demokratsku scenu – Podemos i Ciudadanos (Građani) – gotovo nijedna vlast diljem zemlje neće više moći funkcionirati. Sad treba vidjeti kako će se slagati koalicijska križaljka. Izgledno je da će nove stranke koje su Španjolskoj donijele toliko žuđeni optimizam, morati koalirati sa strankama koje su – opravdano – napadali drvljem i kamenjem zbog nehaja prema ljudima čije su povjerenje izigrali.
