Eyal Weizman izraelski je arhitekt i intelektualac koji se bori protiv izraelske okupacijske politike na Bliskom istoku. Također, Weizman je sveučilišni profesor koji je predavao na više europskih sveučilišta. Utemeljitelj je projekta forenzičke arhitekture, koji kroz proučavanje devastiranih objekata u ratom pogođenim područjima nalazi podatke o ratnim zločinima i narušavanju ljudskih prava. Weizman je autor više knjiga, a trenutačno na hrvatskom jeziku izlazi njegova knjiga »Najmanje od svih mogućih zala«, koja govori o »humanitarnom nasilju od Arnedtove do Gaze«.

  U Izraelu, odnosno Palestini ponovno je došlo do otvorenog rata. Povod je ubojstvo tri izraelska tinejdžera, za što je optužen Hamas, ali ova organizacija ne preuzima odgovornost za ta ubojstva. Možete li nam reći nešto o pravim uzrocima najnovije eskalacije nasilja.

  – Ako nema političkog procesa pomirenja i ako nema nade za ljude, ako se ekonomija na palestinskoj strani ne miče, a represija se nastavlja – samo je pitanje vremena kad će se dogoditi ovakve stvari kakve se trenutno u Gazi događaju.

Ekonomija nasilja

Ljudi pod okupacijom se opiru i uvijek će biti tako. Izraelska vlada, s druge strane, situaciju koristi da dodatno radikalizira sukob, jer želi onemogućiti bilo kakav pritisak koji bi išao u smjeru nastavka pregovora i iskoraka prema Palestincima. Radikalnoj desnici na vlasti kudikamo je lakše imati situaciju konflikta i kontrolirati prostor za njegovu eskalaciju.

  U jednom od svojih intervjua govorili ste o ekonomiji nasilja, koja se prakticira otkad je vojna industrija izumila takozvano pametno oružje. Pri vojskama postoje timovi koji kalkuliraju koliko je zgrada potrebno srušiti i koliko je civila nužno ubiti pri napadu na određenu metu.

  – Da, u pitanju je ekonomija smrti. Vojska je počela ekonomizirati smrt, raditi kalkulacije koliko će ljudi biti ubijeno u nekoj akciji, odnosno koliko bi trebalo biti ubijeno, koliko zgrada će biti uništeno, odnosno kako minimizirati ili maksimizirati štetu. Ekonomiju smrti omogućilo je takozvano inteligentno oružje. Smrt je postala nešto čime je moguće upravljati. Generali postaju kao predsjednici Uprava velikih kompanija.

   Pisali ste dosta kritički o humanitarnom pravu, s tezom da je ono upregnuto u službu okupacije.

  – Međunarodni zakonski principi integrirani su u vojnu propagandu. Izrael kaže: »Ubili smo neke civile, ali ubili smo ih zakonito«. Kako zakonito ubiti civile? Tako da kreativno interpretirate međunarodne zakone. Izraelski odvjetnici, a neki od njih su vrlo dobri, proučavaju zakone i traže tehnike za legalno ubijanje. Evo par primjera kreativne interpretacije međunarodnih zakona: živiš negdje u Gazi, izraelska vojska te nazove i kaže da će tvoja kuća biti uništena za pet minuta. Ako se ne evakuiraš ti više nisi civil, nego ljudski štit, a ako si ljudski štit možeš biti ubijen sukladno zakonu. Ljude u Gazi je lako ubiti. Oni su tamo, zatvoreni, dođeš i ubiješ ih. »Umjetnost« je ubiti ih legalno. Zato se kreativno interpretiraju zakoni. Država uzima univerzalne principe, vrlo plemenite, i zloupotrebaljava ih.

Dronovi nad glavom

Recite nam još nešto o tim pozivima. To se u Gazi uistinu događa.

  – Da, događa se. Izraelska vojska je objavila da je poslala na desetke tisuća snimljenih poruka. Više, dakle, niti ne pozivaju telefonom. Nekad su pozivali pa si, živiš li u Gazi, imao priliku čuti živog čovjeka koji ti telefonom kaže da napustiš kuću. Sad vam samo ostave snimljenu poruku. Ako ne pobjegnete možete biti legalno ubijeni. S obzirom na to da u Gazi često nema struje, da se ljudima isprazne mobilni telefoni i nemaju ih gdje napuniti, postoji i praksa koju izraelska vojska provodi, a koja se zove kucanje na krov. Vojska komunicira s vama pucajući vam u krov. To je znak da morate napustiti kuću. Razgovarali smo s ljudima koji su imali iskustvo s takvim komuniciranjem. Svugdje oko vas puca, sve se naokolo lomi, a vi morate razumjeti da je to upozorenje. Ljudi nisu znali što da rade, a ako se ne evakuirate mogu vas ubiti. Eto, to su tehnike kojima se legalno, sukladno međunarodnim zakonima može ubiti čovjeka.

  Zloupotreba međunarodnog prava velika je tema. Takva interpretacija zakona postoji da bi se nasilje moglo činiti na bilo kojem mjestu. Sve može biti napadnuto – svaka kuća, muškarac, žena dijete… Ako ste upozoreni, više niste pod zaštitom zakona. Između vas i projektila nema ništa.

  Jedan ste od osnivača organizacije koja se bavi takozvanom forenzičkom arhitekturom na područjima sukoba. Koji su najvažniji zaključci vaše organizacije?

  – Kroz promatranje uništenih objekata tražimo dokaze, matricu nasilja. Sad smo, na primjer, za Ujedinjene nacije poduzeli jednu od najvećih istraga ubojstava dronovima. Ta istraga jasno pokazuje da je većina meta dronova bila u zgradama. Ranije su dronovima gađali automobile, kampove za obuku, a ponekad čak i bicikle ako su procijenili da se na njima voze militanti. To je bila matrica operatera dronovima. Međutim, ljudi su shvatili matricu pa su se sve više počeli povlačiti u zgrade, i to one gdje žive civili. Zato sve više civila gine u napadima dronova.

  Zapadni militaristi uključeni u kolonijalne ratove neće slati svoje trupe na teren. Neće čak slati niti vojnike da se bore iz zraka. Zato šalju dronove. Dron trebate razumjeti kao urbanog operatera. To je letjelica koja funkcionira nad gradovima. Trebate razumjeti način na koji grad funkcionira i shvatitli ulogu dronova u ratovanju. Neki gradovi su kontinuirano pod nadzorom dronova pa su oni postali dio života tih gradova. Oni su vam uvijek nad glavom, kao ptice, jasno možete čuti njihov zvuk i oni diktiraju život grada, ono što se događa na zemlji.

Civilna akcija

Kako u Izraelu gledaju na ljude poput vas? Nemamo dojam da u Vašoj zemlji djeluje puno kritičara okupacijske politike?

 – Taj dojam nije dobar. Puno izraelskih intelektualaca, pisaca, filmaša, umjetnika – možda ne tako puno arhitekata – aktivno se bori protiv okupacije i drugih formi izraelske dominacije.  Postoje grupe solidarnosti, a ja sam involviran u nešto što smatram najuspješnijim aktom otpora izraelskoj politici, a to je zajednička civilna akcija. Ona je vezana za određene lokacije, ali njome se uspostavlja infrastruktura suradnje, što je vrlo bitno. Taj aktivizam nema ništa s političkom scenom, on se događa mimo politike. Mi u vladi imamo samo desnicu i centar, ali zanimljivo je ono što se događa izvan parlamenta i službene politike.

Stvaraju li vam probleme zbog vašeg angažmana?

– Istina je da ne mogu držati predavanja na nekim sveučilištima, ali s druge strane imam i jako puno podrške. Nemam probleme koji bi bili usporedivi s onim što se događa na palestinskoj strani.