ZAGREB – Vlasnik trgovine koji je javnosti omogućio besplatan pristup bežičnoj mreži nije odgovoran za povrede autorskih prava koje je počinio korisnik, presudio je Sud Europske unije. No, Sud navodi kako se takvom voditelju može naložiti da zaštiti svoju mrežu lozinkom kako bi se “okončale te povrede ili spriječio njihov nastanak”. Danas, gotovo nema kafića, restorana pa i trgovine koja svojim korisnicima ne omogućuje besplatan pristup bežičnom internetu. Tako je i teško spriječiti situaciju da gost ispijajući kavu iskoristi i besplatan pristup internetu kako bi besplatno preuzeo, primjerice, neki glazbeni sadržaj.

Upravo to se dogodilo Tobiasu Mc Faddenu, vlasniku trgovine za rasvjetna tijela i sustave ozvučenja u kojoj javnosti nudi besplatan pristup bežičnoj internetskoj mreži kako bi njegova roba i usluge privuke pažnju potencijalnih klijenata. Prije šest godina preko te je mreže nezakonito preuzeto glazbeno djelo na koje Sony ima autorska prava. Stoga je Sony tužio vlasnika trgovine za povredu autorskog prava, a nadležni sud u Njemačkoj je od Suda EU-a zatražio odgovore na nedoumice vezane uz direktivu o elektroničkoj trgovini.

Sud EU-a je utvrdio da je stavljanje bežične mreže na besplatno raspolaganje javnosti kako bi proizvodi ili usluge trgovine privuki pažnju potencijalnih klijenata predstavlja “uslugu informacijskog društva” određenu dikretivnom. Njome se isključuje odgovornost posrednih davatelja usluga za nezakonitu aktivnost koju je inicirala treća osoba kada se njihovo pružanje usluga svodi “samo” na “prijenos” informacija. To ograničenje od odgovornosti primjenjuje se ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta – davatelj usluga ne inicira prijenos, ne izabire primatelja prijenosa i ne izabire i ne mijenja informacije sadržane u prijenosu.

U slučaju njemačkog trgovca ti su uvjeti ispunjeni te Sud EU-a smatra da nositelj autorskih prava ne može od njega zahtijevati naknadu štete. No, napominje kako se direktivi ne protivi da nositelj prava zahtijeva da tijelo vlasti ili nacionalni sud naloži takvom davatelju usluga da okonča svaku povredu autorskih prava koju su počinili njegovi klijenti ili da spriječi nastanak takvih povreda. Tako sudski nalog kojim se nalaže zaštita internetske veze lozinkom “može osigurati ravnotežu između prava intelektualnog vlasništva te prava na slobodu poduzetništva”. Takva mjera, smatra Sud, korisnike može odvratiti od moguće povrede intelektualnog vlasništva.