Europa stari brže od svih regija na svijetu

Reuters

Naš će kontinent do 2030. imati četiri milijuna stanovnika manje nego danas, a te će godine Hrvatska pasti ispod četiri milijuna stanovnika

Dok stotine tisuća izbjeglica traže utočište u Europi, dolaze u regiju čije je stanovništvo među dobno najstarijim populacijama na svijetu. Europa stari brže od svih regija na svijetu, a prema procjeni UN-a, 2030.  imat će  četiri milijuna stanovnika manje nego danas. U šest europskih država, Italiji, Grčkoj, Njemačkoj, Portugalu, Finskoj i  Bugarskoj, petina populacije starija je od 65 godina. Hrvatska još nije u klubu najstarijih, ali će mu se vrlo brzo približiti: projekcije govore da će do 2030. godine u Hrvatskoj živjeti manje od četiri milijuna stanovnika, 2050. godine samo 3,5 milijuna, a svaki četvrti Hrvat bit će stariji od 65 godina.

Podmlađivanje Europe imigrantima za neke je europske države nužnost, ali Hrvatska, koja zasad nema manjak radne snage kao neke druge europske države svoje bi demografske probleme trebala rješavati na drugi način, otvaranjem radnih mjesta za mlade i pronatalitetnim mjerama, smatraju demografi, a njihov stav zasad podržava i vlast.  S takvom se politikom slaže i  Michael A. Lange, voditelj Ureda Zaklade Konrad Adenauer u Hrvatskoj. Ova je zaklada jedan od organizatora međunarodne konferencije na temu »Demografske i migracijske promjene«, održane ovog tjedna u Zagrebu.

Teško, jako teško

– Stanje u Hrvatskoj bitno je drukčije od Njemačke, koja vapi za mladim stručnjacima, dok je u Hrvatskoj izuzetno visoka stopa mladih bez posla. Njemačka ne može odgovoriti na demografski izazov bez imigranata, dok u Hrvatskoj ne vidim da je tako. Hrvatska pati od preranog umirovljenja, niske stope zaposlenosti, i to smatram glavnim razlozima demografskog pada. Da je više radnih mjesta dostupno mladima, oni bi sklapali brakove i imali djecu. Nije im dovoljno dati tisuću eura po djetetu, kaže Lange.

Skeptičan je u pogledu poticanja nataliteta financijskim naknadama. Treba se, kaže, promijeniti ekonomska situacija, posebno za mlade koji se ne žele skrasiti jer nemaju pravih uvjeta za zasnivanje obitelji. Čak ni idealni uvjeti za obitelj danas nisu dovoljni da bi se natalitet bitno podignuo, priznaje.

– U Njemačkoj produžujemo radni vijek do 67 godina, kažnjavamo rano umirovljenje, povećavamo udio žena među zaposlenima, potičemo žene da rade i istodobno imaju djecu, povećavamo broj centara koji skrbe o djeci, da bismo stvorili što bolje uvjete za rađanje. Činimo jako puno, a stopa nataliteta povećava se blago. Drugim riječima, treba uložiti puno novca u mjere pronatalitetne politike, a rezultat nije tako dobar – konstatira Lange. Nije problem, kaže, u prosječnoj obitelji s dvoje djece. Niska stopa nataliteta pogađa Njemačku i druge europske države jer nedostaje obitelji s troje i više djece, a 30 posto žena uopće ne rađa jer ostaju same, imaju karijeru ili ne mogu imati djecu.  

Hrvatskoj, tvrdi Lange, umjesto imigranata treba sustavna politika prema mladima.

Stvoriti pozitivno ozračje

– Čini se da ovdje nitko ne brine o nezaposlenim mladima. Postoji neki novac koji je došao iz EU, time se bave neke organizacije, ali smatram da nedostaje strategije, da se vlada mora čvršće koncentrirati na mlade, spriječiti ih da odu. Mladima još prije nego završe školu treba omogućiti pristup tvrtkama, povezati ih s tržištem rada, kako bi vidjeli priliku da ostanu ovdje – veli Lange. Završetak škole, dodaje, odlučujući je trenutak za mladu osobu. »On može konobariti još godinu dana, ali ako nema dobar razlog za ostanak, ako nema djevojku ili nešto drugo što bi ga zadržalo, otići će, posebno otkako nema ograničenja u zapošljavanju u EU. Jednom kad odu, vratiti ih je nešto teže. Imate i dijasporu, možda se i tu može privući nekog poslovnog čovjeka koji bi dao mladima perspektivu. Mogućnosti ima, ali čini mi se da se u to ne ulaže dovoljno energije«, zaključuje direktor Zaklade.  

Na sličan način razmišljaju i demografi, koji jedino rješenje vide u tome da se demografski problemi svrstaju među strateška nacionalna pitanja, a vlada uloži novac u  mlade.

– Demografska problematika zbog svoje važnosti treba biti osnovom svakog strateškog nacionalnog planiranja. Zbog toga se svi elementi nacionalne populacijske politike kao javne politike trebaju prožimati u dugoročnom i sveobuhvatnom smislu – poručuje Dražen Živić iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Da bi se taj raskorak pokrio, Njemačka je prisiljena uvoziti radnu snagu, ali treba stručnjake određenih profila. Teško da će mase imigranata koje upravo dolaze, čak i u srednjem razdoblju, pokriti te potrebe, pesimističan je naš sugovornik. – Nitko ne zna kakva je kvalifikacija tih ljudi, a bojim se da nije relevantna za njemačko tržište rada. Mlade ljude možemo u pet godina naučiti jezik i kvalificirati za vodoinstalatera, ali to je optimističan scenarij. Dobro je što je prosječna dob izbjeglica niska, to je materijal koji još uvijek možete oblikovati, obrazovati, integrirati, ali za to će trebati dosta sredstava. Samo u tom slučaju, oni bi mogli pridonijeti prevladavanju demografskog izazova u pogledu manjka radne snage. Međutim, postoje velike kulturološke razlike i pitanje je hoće li mladić iz Sirije biti nesretan u Njemačkoj čak i kad nauči jezik i zaposli se, jer je sredina u koju je došao potpuno drukčija od njegove – pita se Lange, uvjeren da bi integracija migranata s Bliskog istoka u hrvatsko, pretežno katoličko društvo, bila još bitno teža.

Lutamo i gubimo snagu

Današnji način života, kaže Živić, ne ide u prilog demografiji Hrvatske, ali postoji niz područja društvenog i ekonomskog života u koja se može, i treba zahvatiti mjerama pronatalitetne, migracijske i redistributivne populacijske politike.

– No prvi korak jest stvaranje pozitivnog društvenog ozračja prema braku, obitelji i djeci. Bez afirmativnog govora o njima niti jedna mjera populacijske politike neće uspjeti i neće imati trajnije rezultate – uvjeren je Živić.  Da bi se to postiglo, hrvatska vlast preraspodjelom proračunskih sredstava mora osigurati financijsku i materijalnu potporu mladim obiteljima i djeci, a treba i osmisliti i provoditi poticajnu, ali i kontroliranu migracijsku politiku, kako u kontekstu mogućih doseljavanja, tako i u kontekstu stvaranja uvjeta koji bi barem usporili brojne iseljeničke struje kojima smo svjedoci proteklih godina, veli ovaj demograf. Osim toga, od vlasti očekuje i ključne strateške odluke po pitanju nacionalne sigurnosti i ekonomskog razvoja jer »bez njih smo kao bez kompasa, lutamo i gubimo snagu i resurse«. Usporavanje negativnih demografskih trendova neće biti lako niti brzo, jer ni problemi nisu od jučer, ali ono, upozorava Živić, nema alternativu.

Demografske bi se promjene, kaže, mogle dogoditi i ako se migrantske struje nastave, te ako se poveća brojnost migranata, i to ne nužno u smislu preokreta negativnih demografskih trendova, nego više u promjenama struktura, naročito religijske, u onim područjima u kojima će koncentracija migranata biti veća.

– Ne mislim da Hrvatska svoje demografske probleme treba rješavati pomoću ovih migracijskih struja, jer one sa sobom mogu donijeti i neželjene posljedice. Činjenica je da najveći dio tog stanovništva pripada drugom kulturološkom krugu – kaže Živić. To ne znači da ljudima koji su zbog rata i ratnih stradanja krenuli u potragu za sigurnijim domom, ne treba pomoći, ali na tom faktoru, zaključuje, ne treba graditi demografski oporavak naše zemlje.